Broken

Chapter 59.

„Jedna kava i tri cedevite.." Uleti sa još jednom narudžbom i imam osjećaj kao da će mi se mozak raspasti od toga. Stalno kave, cedevite, sokovi, alkohol.. Previše je toga, ovaj naporan posao me čini još napetijom, a tako sam umorna.

„Ona naša?" Pitam za kavu, a on kimne glavom.

„Aham." Uzmem ono crveno čudo i iz njega nalijem tek skuhanu kavu. Stavim je na pijatić, a zatim mu to serviram na tacnu. On u tom trenutku pripali cigaretu i ispuše dim u trenutku kada se laktovima nasloni na šank.

„Opet pušiš?" Prije možda 10 minuta sam ga vidjela kako drži cigaretu u ustima, a on se nasmije i povuče još jedan dim.

„Moram.."

„Ah naravno..." Prokomentiram, a zatim u tri čaše nalijem vode i u svaku stavim po dvije kocke leda. Ubacim slamke, crnu, žutu i zelenu, a na njih objesim vrećice cedevite. Pokraj kave stavim dvije kesice šećera i žličicu u šalicu. On se nasmije na moju pospanost i sporost koje su jednostavno neizlječive ovako ujutro.

„Idem odnijeti ovo.. Vratit ću se, a ti operi to posuđe." Kimnem glavom, a on ode vani. Cigareta mu i dalje gori u pepeljari, već je pri kraju no opet se može povući bar 5-6 dimova. Louisu je lijepo stajala cigareta. S njom je nekako uvijek izgledao više opasan, i to mi se užasno sviđalo kod njega. Mrzila sam samu sebe kad sam mu doslovno zaprijetila da prestane pušiti. A tako mu je dobro stajala.. Prije nego što sam uopće shvatila što radim, uzela sam cigaretu u ruke i prislonila je usnama. Pogledala sam se na zrcalo koje je stajalo iza opranih i čistih čaša. Nije mi stajala ni upola dobro koliko je njemu.

„Zar i ti pušiš? Rose?" Okrenula sam se i s nevjerojatnom brzinom spustila njegovu cigaretu. Alan se nasmijao, a ja sam mu je isti sekund htjela vratiti u pepeljaru.

„Ne, ne.. Ostavi je!" Kaže mi „Samo da vidim kako ti stoji! Nikada te nisam vidio sa duvanom." I dalje se smije kao neki debil i dođe mi da svo svoje znanje iz boksa primijenim na njemu odmah sada..

„Ali ne pušim.." Izvlačim se kao da prije par trenutaka nisam htjela osjetiti okus ove cigarete. I dalje je držim među prstima blizu pepeljare, gledam njen dim i osjećam njegovim miris u nosnicama, a on me svojim pogledima nagovara da je približim usnama.

„Zašto si je onda uzela?" Pitao me, no nisam odgovarala nekoliko sekundi. Stavila sam cigaretu u pepeljaru, a osmijeh kojeg mi je davao svakog puta kad bih pogledala u njega je postajao nepodnošljiv.

„Ne znam... Valjda da vidim kako mi stoji." Tek kad izgovorim naglas ono što sam namjeravala učiniti, na što me on nagovarao da napravim, shvaćam koliko to zvuči glupo, a misli mi se obistine kad se on započne smijati. Smijem se zajedno s njim, no ne previše pretjerano, a on zatim uzme tu cigaretu i povuče zadnji dim.

„Nemoj pušiti. Cigareta uopće ne bi pristajala tako prekrasnoj djevojci kao što si ti."

„Koliko puta ti moram reći da mi ne daješ komplimente jer bi mogao lako dobiti šaku u zube!" Kažem u šali, ali u sebi ga proklinjem. Mrzim kad mi se neki muškarac osmijehne, kad mi se pokušava približiti ili kad mi na ovaj način da nekakav kompliment. Mislim, okej drago mi je... Ali ne volim kad takve stvari dolaze upravo od muškaraca. Znam od koga takve stvari želim čuti, a nijedan od njih nije on.

„Opalaa.. I dalje smo opasni!" Počne me zadirkivati.

„Uvijek bili i ostali. A sad goni.. Gosti te čekaju!" Mašem mu bijelom krpom ispred očiju, a on sa nevjerojatnim osmijehom primi tacnu i izleti iz kafića kao da u sebi posjeduje svu radost ovog svijeta. Gledam ga dok se glupira ispred gostiju i ne mogu vjerovati da moram raditi s ovakvim kretenom.

*

Mrtva umorna jedva se penjem stepenicama sve dok nisam došla do Loganovog stana. Sama šetnja i ovo uspinjanje je bilo teže nego cijeli dan koji sam provela u kafiću. Kada uđem unutra, vidim Leilu i Logana kako sjede na kauču i gledaju televizor. Ona je ispružila svoje noge preko njegovih koje su naslonjene na stol ispred kauča. Jedna Loganova ruka se nalazi njoj oko vrata, dok druga stoji mirno položena na njenim nogama. Mislim da nisu ni skontali da sam ušla u stan sve dok ih nisam pozdravila.