Broken

Chapter 41.

"Razumijem da si iznenađen, ali Michael je stvarno dobra osoba. Sigurno ćete se lijepo slagati!" Skoro sam se nasmijala na njenu izjavu, no uspjela sam se suzdržati kad sam vidjela koliko je Louis zapravo vrlo ozbiljan oko svega ovoga. Vrlo je poznato kako se Louis ni s kim ne može lijepo slagati, a pogotovo s nekim neznancem koji će mu odjednom postati očuh. Pa pobogu mi smo se svađali puna dva mjeseca bez prestanka sve dok nismo završili zajedno. Jedini prijatelj za kojeg znam je onaj David, a sa svima ostalima se svađa. 

"Kad je vjenčanje?" Upitala sam kako bih smanjila tenziju koja je odjednom nastala u ovom autu. Iako je pitanje bilo postavljeno Debori, Sarah je odlučila odgovoriti na njega. Bila je tako oduševljena i u svako drugoj rečenici je spominjala koliko će njena uloga djeveruše biti važna na tom glamuroznom vjenčanju. Nije ni htjela skriti svoje veselje i tu primjetnu radost jer će sudjelovati u tako važnom događaju. Debora i Sarah su pričale o vjenčanju, jelima koja će biti poslužena i mjestu gdje će se ono odvijati. Louis i ja bi se tek tu i tamo ubacili u razgovor, a primijetila sam kako njemu i nije svejedno što mu se majka udaje. To je sigurno bio veliki udarac za njega..

Konačno smo došli ispred kuće koja se činila istom kao i svaka druga u Brightonu. Iako je bila prosječne veličine, plava boja u kojoj je kuća bila obojana i poseban stil gradnje prozora i vrata je činila posebnom. Malo je čudna, ali nekako mi se sviđa. Zar je Louis ovdje odrastao? Pogledala sam ga dok je izlazio iz auta i počeo vaditi moj kufer iz pretinca.

"Zaista mi se sviđa vaša kuća!" Rekla sam Debori koja je stajala pokraj mene i čekala Louisa i Sarah da izađu iz auta.

"Ah hvala ti. Nedavno smo je preuredili. Obojali smo je u plavo samo kako bismo je osvježili. No čini mi se kako je žuta bila mnogo bolji izbor." Rekla je svoju misao i kad sam pogledala u kuću i zamislila je u žutoj boji, definitivno sam se mogla složiti s njom. Žuta bi bila sto puta ljepša.

"Da, i ja tako mislim."

"Gdje da stavim kufere?" Louis se pojavio iza nas i pitao je nezadovoljnim i nikako zainteresiranim tonom glasa. Mislila sam kako će mu goditi što se vraća u svoj rodni kraj i što će konačno vidjeti majku i sestru, ali nimalo ne izgleda veseo.

"Pa možeš ih.." Okrenula je glavu kad je vidjela da se vrata njene kuće otvaraju i tad je izašao muškarac za kojeg se vidjelo da je stariji od Debore. "Evo Michael će ti pomoći!" Debora mu je mahnula rukom, i Michael je sa jedva primjetnim osmijehom došao do nas i upoznao se s Louisom. Sarah, Debora i ja smo sigurno htjele da njihov susret i upoznavanje dobro prođe, a pogled koji je Louis uputio njemu kad su se rukovali bio je neopisiv. Izgledalo je kao da će ga svakog trenutka ubiti, ali htio je biti miran upravo zbog njegove majke koja je bila u blizini. Naše upoznavanje je prošlo uredu vjerojatno zato što je trajalo svega 1o sekundi. Znala sam kako se Michael Louisu nikako ne sviđa i kako će mi kasnije napuniti glavu o njemu. Michael je odnio oba kufera u kuću, a Sarah mu je pomogla sa ostalim stvarima koje su dotad bile u Deborinom automobilu.

"Ovaj sad ćemo svaki čas ručati.." Debora je započela sa šakama skupljenim na prsima, a Louis se odmah počeo izvlačiti. 

"Zapravo, mislio sam prošetati malo s Rose.. Da joj pokažem mjesto!" Približio mi se i iako sam mislila kako će me zagrliti nije to napravio. 

"Tek ste došli.. Odmorite malo! Ostat ćete ovdje nekoliko dana, ima vremena da joj pokažeš grad. Nije Brighton tako velik!" Debora ga je nagovarala, ali znala sam da neće moći tek tako protiv Louisa. Bio je zaista uporan i tvrdoglav što se toga tiče i nitko ga ni u što nije mogao uvjeriti kad bi zamislio sebi nekakvu stvar. Takav Louis mi nekad stvarno diže živce. 

"Doći ćemo kasnije.. Nemoj se brinuti!" Rekao joj je, a onda mi je glavom dao znak da idem za njim. Nadam se da to nije primjetio, ali čim je okrenuo glavu, tiho sam joj se ispričala, a ona je samo kimnula glavom u znak razumijevanja. Ubrzala sam korak i došla do njega, a on kao da nije obraćao pozornost na mene.