31. Ti odlučuješ (editovano)

17K 680 30
                                    



              „-Izgubiti nevinost- zvuči tako pogrešno, jer to ne bi trebao biti trenutak kada nešto gubite, već trenutak kada nešto dajete svojom voljom. Uverite se samo da osoba sa kojom podelite taj trenutak, ujedno bude ona koja to zaista i zaslužuje."



Kao što je i obećao, Aleksei je prekršio sva moguća ograničenja brzine i verovatno napravio još nekoliko saobraćajnih prekršaja ali zato, u rekordnom vremenu stigao do kuće.

Ovaj put, kada joj je u žurbi otvorio vrata i uhvatio je oko struka da je iznese iz automobila, to definitivno nije bio džentlmenski već skoro divlje posesivan potez.

Naravno, Tara se nije protivila, naprotiv, sa jednakim nestrpljenjem je želela da uđu u kuću i prepusti se napokon želji i požudi koju su oboje osećali toliko dugo.

Čvrsto je ruke držala oko Aleksejevog vrata dok ju je nosio uz stepenice i uzvraćala njegove skoro fanatične poljupce jednakim entuzijazmom.

Bila je posebno zahvalna na njegovoj snazi i razlici u veličini kada došavši do vrata, nije morao da je spusti već je sa lakoćom, jednom rukom je pridržavajući drugom rukom otključao vrata i napokon ih uveo u kuću.

Svetla su se automatski upalila i Aleksei je ne zastajući, nogom zalupio vrata i svojim dugačkim koracima, preskačući po dva stepenika odjednom, u par sekundi ih doveo do spavaće sobe na spratu.

Prvi put od kada su izašli iz auta Aleksei je svoje usne odvojio od njenog lica, i iznenađujuće nežno i suprotno nestrpljivim i užurbanim pokretima do tada, spustio je polako na zemlju zadržavajući ruke oko njenog struka.

Tara je uprkos odlučnosti koju je osećala do tog trenutka, i neverovatnoj želji koju je bez sumnje osećala i dalje, odjednom osetila i neku nervozu pred njegovim intenzivnim pogledom.

„Malena, ti znaš da ću čekati dok ne budeš spremna, zar ne?" Pitao je veoma ozbiljno Aleksei očigledno primetivši promenu na njoj.

„Ti odlučuješ kada i kako želiš da se ovo desi i niko drugi, čak ni ja."

„Spremna sam i želim ovo, želim tebe," brzo je odgovorila ne želeći da mu daje povoda da se povuče, „ali malo sam nervozna," priznala je spuštajući glavu.

Osećala se spremno, želela ga je celim svojim bićem, znala je da ga voli i da je on definitivno onaj pravi i zato ni sama nije znala otkud ta iznenadna nesigurnost.

Negde u udaljenom delu svesti, shvatila je da ipak zna razlog nervoze i oklevanja. Njoj je sve ovo bilo veoma značajno, i posle ove večeri za nju ništa neće biti isto. Kada pređe ovu granicu, to je to, nema nazad.

„Pogledaj me," rekao je Aleksei nežno, podižući njeno lice ka sebi. „Ti znaš da u svakom trenutku možeš da mi kažeš da stanem i da ću ja to uraditi?"

„Za tebe je sasvim normalno da si nervozna, problem je što se i meni ruke tresu kao da je meni prvi put. Možda da ipak odložimo sve ovo!" Pitao je sa razoružavajućim smeškom na usnama pa brže bolje nastavio.

„Znaš, zaista bih voleo da zavoliš ovu vrstu zabave sa mnom ali pored ovolike treme koju osećam, bojim se da bih mogao da ti zauvek uništim želju i pozitivno mišljenje o tome, a to sebi nikada ne bih oprostio," završio je Aleksei razigrano, namignuvši joj i Tara je smejući se shvatila zahvalno da je uspeo u svojoj nameri da je skoro potpuno liši nervoze.

Odahnula je, vidno opuštenija i rekla još uvek se smejući: „Ne brini, ako se prvi put ne pokažeš u pravom svetlu uvek postoji popravni. Vežbaćemo do savršenstva."

Samo Budi Tu❕❕❕Where stories live. Discover now