10. Uvek može gore (editovano)

16.2K 696 19
                                    


          "Dobro promislite pre nego izgovorite rečenicu: "Ah, bar ne može gore od ovoga!", jer postoji šansa da ste daleko, daleko od istine!"



"Jutro!" Veselo je rekao Kolja, iako je podne već uveliko prošlo.

Protezao se ulazeći u kuhinju gde je Tara već sedela za trpezarijskim stolom, glave naslonjene na šake.

Umesto pozdrava ona je samo klimnula glavom u njegovom pravcu i onda se namrštila praveći bolnu grimasu.

Glava ju je rasturala i već je popila ogromnu šolju kafe i tabletu ali je još uvek pri svakom, malo jačem pokretu imala osećaj da joj se mozak pomera u lubanji.

Očigledno alkohol, plakanje i nespavanje ne idu zajedno. Samo je još to trebao neko njoj sinoć da kaže i sve bi bilo savršeno.

Kolja je sebi sipao kafu i pridružio joj se za stolom. Pre nego je izmakao stolicu da sedne upitno ju je pogledao.

"Pašću sa šankovske stolice, bolje da ni ne pokušavam!" Promrmljala je na nepostavljeno pitanje.

"Šta je, neko nam je mamuran?" Sergej je ulazeći vikao toliko da je Tara začepila uši a on se samo zlobno kezio.

"Nisam mislio da ćemo te videti do večeras," rekao je i pogledao je značajno.

Ona ga je zbunjeno pogledala totalno ne shvatajući na šta cilja.

"Pa,...!" Pogledao je Kolju na šta su se obojica kao po dogovoru počeli smeškati kao mačori na slaninu.

"S obzirom u čijem društvu si sinoć napustila klub i činjenica da ste izgledali napaljeni kao vojnici na Rambo nož, pretpostavljali smo da te neće puštati iz kreveta bar još neko vreme."

Na to su obojica počeli da se smeju, suviše glasno ako se ona pitala.

Kolja se ubacio pitanjem: "Možda je zakazao?", i kao u hororu pogledao u Sergeja.

"Taro, reci mi da to nije istina, ne znam da li bi to moje srce moglo da podnese!?" Glumeći nevericu i očaj Sergej je prislonio ruke na grudi veoma dramatično.

Tara je prevrnula očima i spustila glavu na sto.

Naravno da su pretpostavljali da su ona i Aleksej završili u krevetu. Nije li i ona očekivala sinoć to isto?

"Šta nije istina? Pitao je Nikolaj ulazeći u kuhinju a onda ne čekajući odgovor na to postavio sledeće: "Kada smo počeli sedeti za stolom? uzimajući kafu i pridruživši im se za stolom.

"Ma Tara, zbog šankovskih stolica," kratko je rekao Kolja a Nikolaj klimnuo glavom kao da to ima savršenog smisla.

"I, o čemu interesantnom pričamo?" Nikolaj nije odustajao. Privukao je stolicu Tari, jednu ruku prebacio preko naslona njene stolice i uzeo gutljaj kafe zainteresovano ih sve redom gledajući i očekujući odgovor.

"O tome da li Aleksei ima problema sa erekcijom i Rambo noževima, očigledno." Planula je Tara.

Naravno da se u tom trenutku Vladimir nakašljao sa vrata, dajući im do znanja da je tu i da je čuo njenu izjavu. Dan bez toga ne bi bio kompletan.

Zemljo otvori se! U ovoj kući je baš gužva.

Podigla je oči ka njemu i krenula da objasni; dovoljno joj je bilo neprijatno što ju je čuo ne mora da misli da ona to zna iz prve ruke; kada ju je preduhitrio Nikolaj koji je rekao ozbiljnim glasom : "Ne verujem da ima takvih problema ali sada kada ste to spomenuli, već neko vreme ga nisam video da je pokupio neku ribu. To jeste malo čudno!" Zvučao je zamišljeno i skoro zabrinuto.

Samo Budi Tu❕❕❕Where stories live. Discover now