Savršena tajna

...

Naše predavanje prošlo je vrlo dobro, svi studenti pomno su nas slušali, bili su zainteresirani za naš rad i upijali svaku riječ koju smo rekli. Uspjela sam odraditi svoj dio bez greške, zahvaljujući Ianovom pogledu koji mi je davao samopouzdanje i potporu.

Kada je Ian pričao primijetila sam kako mu se mlade studentice dive, gledale su ga sa tolikom zaljubljenošću i šaptale jedne drugima tko zna kakve stvari. Ali iskreno stvarno ih ne krivim, moj šef je bio jednostavno neodoljiv i on je to vrlo dobro znao.

Na kraju predavanja bilo je vremena za pitanja što sam prepustila njemu, dok sam ja otišla popričati sa novim kolegama. Liam me upoznao sa još par doktora među kojima je bio i dr. Kinsay, bili su vrlo simpatični te smo se dogovorili da svi zajedno odemo na lijepu večeru danas, oko osam sati navečer.

"Naravno, voljela bih to Sigurna sam da bi i dr. De Loughtry volio također!"

Dok sam se dogovarala za večerašnju večeru, Ian se prišunjao iza mene i prestrašio me govoreći:

"Što bi dr. De Loughtry volio?"

Nakon što smo mu rekli planove za večeru, on je kimajući glavom prihvatio iako mu je lice govorilo drugačije. Mora biti da smo to jedino Liam i ja primjetili, jer se dr. Kinsay počeo rukovati sa njim čestitajući mu na današnjem predavanju sa smješkom na licu.

Odlazeći iz bolnice Ian je bio loše volje, te sam želeći popraviti energiju u zraku rekla vedro:

"Bili smo odlični danas, zar ne?"

Ian je zadržao svoj mrki pogled par sekundi na meni te došao do našeg auta, otvorivši mi vrata.

" Da... Odlični smo bili...ali da li si stvarno morala pred svima flertati sa tim Liamom?.. Baš nije tvoj tip.. i tko ti je on uopće? "

Ušla sam u auto sa otvorenim ustima, nisam mogla vjerovati što je upravo rekao, no Iana to nije diralo te je samo zatvorio vrata i krenuo na svoju stranu.

Kada je napokon ušao u auto napala sam ga bez razmišljanja:

"Uopće nismo flertali, ali i da jesmo što to tebe ima biti briga, nemaš pravo mješati se u moj život i moje odluke ti si samo moj šef, zapamti to!"

Moj glas je sada već zvučao kao kreštanje, moja ljutnja je splasnula čim sam pogledala Iana u lice. Oči su mu bile ledene, a rukama je svom snagom lupio po volanu.
Njegovo ponašanje me je preplašilo te sam odlučila ne ulaziti u još veće rasprave sa njim ipak smo još uvijek zajedno u sobi. Upalio je auto i odvezao nas do hotela, jedino što sam htjela u ovome trenu je izaći što prije iz ovog auta.

Kada smo napokon izašli Ianu je zazvonio mobitel te se ljutitim glasom javio :

"Da..... Ne, ne treba..... dajte ju nekome drugome....Dobro, samo me nemojte više jebeno zvati u vezi toga."

Mogu reći da mi društvo ovako uzrujanog i ljubomornog Iana nije trebalo, biti sama sa njim kada je ovako pasivno agresivan i bezobrazan nije bio moj san. Na svu sreću pružio mi je ključeve hotelske sobe i krenuo u drugom smjeru bez riječi.

Ulazeći u hotel zaustavila me recepcionerka:

"Oprostite, gospođo De Loughtry? znači više nije potrebna soba koju ste zahtjevali danas ujutro? Upravo smo je dodjelili novoj gošći koja je došla prije 10 minuta, gospodin De Lougtry se složio sa time i rekao da ga više ne zovemo u vezi toga."

Ostala sam u šoku, nisam znala što misliti. Gospođa De Loughtry, naravno nas dvoje u istoj sobi pod istim prezimenom, naravno da će to prvo pomisliti. Ali zašto je Ian odbio moju sobu? I zašto mi nije ništa rekao? To je pitanje na koje možda nikada neću dobiti odgovor.

Nakon što sam ušla u sobu, istuširala sam se, obukla u pidžamu i sjela na krevet, nakon samo par sekundi vrata sobe počela su se otvarati. Uhvatila me nervoza, sada sam bila svjesna da on želi da ostanemo u istoj sobi i nisam znala što napraviti dalje. Ian je ušao pognute glave pa potišteno došao do mene i uhvatio me za ruke. Digla sam se na noge tako da smo stajali gledajući se licem u lice. Stavio mi je mokri pramen iza uha i rekao:

"Stvarno mi je žao Sky, ne znam što mi je bilo...u meni budiš neke osjećaje za koje nisam niti bio svjestan da ih imam."

Ne mogu reći da sam bila šokirana tim priznanjem ipak privlačnost među nama nije bila lagana za ignorirati, ali po svemu sudeći ignoriranje u našem slučaju biti će neizbježno, nažalost. Pročistila sam grlo pokušavajući sakriti žar u mojim očima, spustila sam pogled i rekla:

"Razumijem te... ne znam ni ja sama kako objasniti svoje osjećaje, ali nisam sigurna koliko je to pame..."

To je bilo dovoljno da me Ian uhvati za vrat i povuče sebi u strastveni poljubac. Znala sam da je to bilo pogrešno ali osjećaj Ianovih ustiju i ruku dovoljan je da se moje srce pretvori u vodu i da sve moje brige odlete sa blagim vjetrom koji je strujio toplim Los Angelesom.

Xoxo🌌
V&M 💙