Savršena tajna

...

"Iane pitala sam te nešto!"

Rekla sam to sa jasno uzrujanim glasom i jasno nervoznim držanjem. On se smatra krivim za smrt mog oca? On je mene upoznao, ja njega nisam? Liječio je mog oca, a da ja nisam ni znala?... Crnilo mi se pred očima, što se pobogu događa...

Odjednom Ian podigne pogled, a ono što sam ugledala bilo je sve samo ne ono što sam očekivala. Krvavi pogled, crveno lice i teško disanje... gubi samokontrolu i iz sekunde u sekundu sve više gubi zrak.

"O Bože.. Iane!!"

Dotrčala sam do njega i uzela njegovu ruku da provjerim puls, Ianovo srce toliko je jako lupalo da sam imala osjećaj da je nemoguće uopće pratiti njegove otkucaje. Napadaj panike. Ian je doživio napadaj panike. Znajući što mi je činiti smirila sam se i naslonila svoju glavu nježno na njegovo rame, lagano rukom prelazeći njegovim leđima.

"Ovdje sam, slušaj moj glas, zatvori oči i pokušaj pratiti moj disanje."

Duboko sam udahnula, pa nakon toga izdahnula, ponovila sam to nekoliko puta dok se njegovo disanje nije izjednačilo s mojim. Njegova ruka uhvatila je moju, a njegove oči su bile zatvorene. Snažan muškarac u ovom trenu izgledao je kao ranjeno dijete kojem treba utjeha.

Nakon nekoliko minuta njegovo disanje se smirilo, njegovo tijelo prestalo se tresti a na obrazima su ostali samo tragovi suza. Samo jedan potez bio je potreban da Ian moje tijelo privuče u snažan zagrljaj. Njegovo disanje, usne i vibriranje glasa osjetila sam na svom vratu.

"Ne ostavljaj me Sky, molim te. Ja.. ja ne znam kako bez tebe. Nisam mislio da... Ne ostavljaj me."

Tuga, očaj, preklinjanje sve se to moglo čuti iz njegova glasa. Njegov zagrljaj postao je još snažniji a njegova glava je još više utonula u moj vrat, iako sam mislila da to nije moguće. Zagrlila sam ga kao nikada prije, slomio me, kako osoba u tako kratko vrijeme može ući pod kožu, ušuljati se u srce? Ne sjećam se da sam to dopustila, ali očito mom srcu i tijelu nije bilo od pomoći objašnjavati kako mogu ostati povrijeđeni samo zbog jedne osobe, samo zbog jednog osjećaja koje osoba može u vama slomiti.

Prije svega trebala sam objašnjenje. Tko je zapravo on, i kakve veze ima sa liječenjem mog oca i poznavanja mene.

Odmakla sam ga malo od sebe i primila njegove obraze brišući ostatke suza, moje ruke su se tada počele spuštati niz njegov vrat, ramena, preko snažnih bicepsa pa sve do njegovih dlanova, snašno sam ih uhvatila, približila usnama i tiho prošaptala:

"Prije svega... želim čuti što se točno dogodilo, reci mi Iane, prije moje odluke moraš mi sve ispričati."

Ovog puta bez spuštanja pogleda Ian je krenuo pričati, gledajući me u oči. Svoje dlanove udaljila sam od njega, ali to nije bilo dugog vijeka zato što je on iste sekunde moje ruke uzeo u toplinu njegovih ne dopuštajući mi prekinuti tijelesni kontakt. No njegove oči i dalje su bile usmjerene samo na moje.

"Medicina mi je sve u životu, ona je jedino oko čega sam se morao truditi u životu, sve ostalo bilo mi je pruženo na pladnju. Volim izazove, a medicina mi je bila najveći izazov i najveća ljubav. Znao sam da uz lijepe trenutke, uz spašavanje života i pružanje ljudima druge šanse za život idu i one ružne, tragične i tužne situacije. Znao sam da se želim baviti medicinom, ali nisam znao jesam li spreman nositi se ružnim stvarima našeg posla. Jadna je izlika ta da sam izlaz i olakšanje pronašao u ženama i vezama koje nisu nikada vodile u nikakvom smjeru, a žene sa kojima sam bio su to znale. Nikada nisam iskorištvao žene kao krpe, nikada! Sve što si čula svaki trač svako šaputanje možda nije lažan... ali svaka od njih znala je da od mene neće dobiti ništa. Sve do tebe Sky, tebi želim dati sve. I upravo zbog toga moraš znati cijelu priču."

Nisam primjetila da su suze polako počele padati preko mojih obraza, sve dok se Ian nije približio i poljubio prvo desni, pa zatim lijevi obraz.

"Nećeš plakati zbog mene, ne zaslužujem to. Znam da sam te povrijedio i mrzim se zbog toga. Upravo zato ću tome ove sekunde stati na kraj."

Rekao je to nikada odlučnijim glasom u kojem sam prepoznala ljutnju, ljutnju na samog sebe.

"Asistirao sam u liječenju tvog oca kroz četvrti stadij raka. Kada smo saznali da je metastazirao nismo znali što više napraviti, sve smo pokušali, a na meni je bila odluka da prekinem njegovo liječenje. Jednom prilikom kada je bio red za vizitu, tvoj otac zamolio me da se pobrinem za tebe, rekao mi je da je on tvoja jedina obitelj i da ne želi da tuguješ, nego da živiš svoje snove. Onog dana kada mu je pozlilo i kada više nije bilo spasa ja sam bio taj koji se prvi udaljio od stola i proglasio vrijeme smrti, a kada sam kroz prozor sale ugledao tebe nešto u meni se slomilo, osjećao sam se krivim što si ostala bez jedine obitelji, što se nisam više potrudio... možda, možda bi uspio spasiti ga. Kada sam konačno odlučio popričati s tobom o svemu što mi je tvoj otac ispričao, nisam mogao vjerovati kada sam došao na prazna vrata. Jer tada si se već preselila ovdje u New York. Krivio sam se, noćima nisam mogao spavati zbog toga. Kako je moguće pronaći nekoga u tako velikom gradu, nisi jedina Sky Addams u New Yorku, moj misija nije bila uspješno obavljena i osjećao sam se kao najveći prevarant ovoga svijeta sve dok.. te nisam ugledao na onom malom motoru bez kacige, nisam vjerovao da je svijet tako ogroman, a u isto vrijeme tako mali, nisam mogao vjerovati da te vidim pred svojim očima, i u silnom šoku izgubio kontrolu nad samim sobom, i ostalo sama znaš što se dogodilo, srce mi je stalo kada si završila na podu, uz sve još da se tebi nešto dogodilo, ne znam da li bi to preživio."

Približio me još više k sebi, prošao rukama kroz moju kosu, pa se laganao naslonio na mene spuštajući ruke do mog struka i lagano ga zagrlivši.

"Odbijao sam prihvatiti da si to ti, pokušavao sam dokazati i praviti se da nisi, ali jesi Sky to si ti, i prihvatio sam to, pronašao sam te, a nisam te u tom trenu tražio i sada kada si tu ne planiram te pustiti. Naravno ako si mi spremna oprostiti i preći preko svega.."

Sve njegove riječi izlazile su iz njega bez stajanja, svaka emocija i bol u njegovom glasu nije ostala ne primjećena. Mom ocu nije bilo spasa, to sam znala ja, ali to je znao i moj otac, znam da ga ništa nije moglo spasiti, zbog moje profesije nisam se mogla nadati čudu kao drugi ljudi nisam se mogla nadati jer nade nije bilo. Ian nije bio kriv, a svejedno se smatrao krivim. Htio ga je spasiti iako mu nije bilo spasa. Sada shvaćam da je moj otac njemu bio isto što i meni Joe.

Svojim rukama dala sam mu do znanja da želim da se ispravi i pogleda me u oči, Ian se uspravio, ali pognutih ramena. U njemu sada ne vidim ništa drugo no ljepotu, neopisivu ljepotu.

"Ti si puno više od onoga što dopuštaš da ljudi vide u tebi Iane De Loughtry."

Već sekundu nakon moje usne bile su na njegovima.

Nadamo se da uživate u ovom predivnom danu! ❣️
Xoxo🌌
V&M💙