Savršena tajna

...

"Napokon si tu" zijevnula sam i nakon toga se još više ušuškala u njegov zagrljaj.

"Odužilo se danas, čim si otišla dobili smo poziv da se dogodio lančani sudar u kojem je bilo nekoliko teško ozljeđenih osoba."

"Ohh kako je prošlo?" Sada mi je žao što nisam bila tamo da pomognem.

"Sve je na sreću prošli u redu, meni je više žao što sam proputio divnu večeru s tobom" poljubio me i naslonio svoju glavu na vrh moje.

"Heroji uvijek stoje u prvom redu kada su nevolje u pitanju."

"Misliš poput spidermana?" Slatko me upitao pa lagano gricnuo za uho, na što sam se lagano i pospano nasmijala.

"Ne....Nikako ne Spiderman." Rekla sam glumeći zamišljenost. Na to Ian se brzim pokretom smjestio nadamnom zadržavajući svoju težinu na laktovima promatrajući moje lice u tami.

"A ne? Misliš da nisam dovoljno spretan, brz?..." Krenuo je svojim dlanom prelaziti mojim tijelom, od brade pa sve do najvrelijih djelova tijela. Tiho sam uzdahnula i zatvorila oči.

"...ili možda misliš da nisam dovoljno vješt s rukama?" Šapuno mi je to zavodljivo na uho spuštajući poljupce od mojih usana, brade pa sve do početka grudi. Disala sam sve teže i teže, njegov dodir budio je sitne eksplozije u mom tijelu koje su bile neobjašnjive, za njih nisu bile dovoljne ni sve riječi ovog svijeta.

"...uhh, ummm N-ee..." zastenjala sam osjećajući njegov dodir gdje mi je bio najpotrebniji.

"...Hoću reći Da, da. Spretan si, divan si, sve si..." uz izgubljen dah gubila sam i razum, Ian je za moje tijelo i um bio razarajuća eksplozija koju nitko ne može zaustaviti. Upravo sada dok smo na njegovom krevetu, dok je on predamnom, sa svojim pokretima i šaputanjima čekam eksploziju 3, 2, 1.... tisuće, ne milioni malih zvijezica pojavljuje mi se pred očima, veliki vrhunac, dočekala sam ga podignuvši glavu i spajajući njegove usne sa mojima.

Nakon nekoliko sekundi kada sam napokon došla k sebi Ian me spustio na svoja prsa.

"Kada bih te morao opisati u dvije riječi bile bi to spektakularno sveštavilo."
Začuje se njegov promukli glas dok je njegova ruka polako prolazila mojom kosom.

"Spektakularno sveštavilo" kažem na glas.
"Sviđa mi se, ali što točno misliš pod spektakularnim sveštavilom?" Upitala sam ga pa utisnula jedan nježan poljubac na njegova prsa.

"Tvoje ime govori sve. Na nebu možemo pronaći toliko spektakularnih pojava, sunce, kiša, mjesec, zvijezde. Sve si to i još mnogo više. Ptica u letu, blještava munja i šarena duga. Spektakularno sveštavilo moja Sky."
Zadnji dio rekao je toliko tiho da sam ga jedva uspjela čuti. U očima mi se odjednom nakupe suze, suze nježnosti, suze zbog njegovih divnih riječi.
Zagrlila sam ga toliko jako da sam imala osjećaj da ću mu ako samo malo jače stisnem slomiti rebra.

"Zar plačeš?" Upitao me zabrinuto i pokušao odmaknuti moju glavu s njegovih prsa.
"Hej, Sky malena, pogledaj me. Molim te."

Podigla sam pogled, emocije su prevladale i prije nego što sam se uspjela zaustaviti rekla sam:
"Spiderman je nitko naspram tebe, ti si heroj kakav on nikada neće biti, u njega se nikada ne bi mogla zaljubiti. Za tebe je već tvoju žalost ja mislim kasno..."

Xoxo🌌
V&M💙