Savršena tajna

PROLOG

Od malih nogu slušam da savršenstvo ne postoji, da se ne trudim pronaći ga. U ljudima pogotovo, no kada se posao koji imate temelji na preciznosti i savršeno obavljenom poslu, tada na životne situacije i nedaće gledate malo drugačije. Vidite biti savršen doktor nije lako, no kada ljudski život ovisi o vama zaboravite na sve što ste ikada čuli o savršenstvu. U nekim slučajevima čak ni silan trud, znanje i preciznost nisu dovoljni da spasite nekoga, pa ponekad čak ni sebe samoga. To sam shvatila tek kada sam prije dvije godine ostala bez jedine osobe koja je kroz sve moje životne situacije uvijek čvrsto stajala uz mene. Mog oca. Sada kada bolje razmislim dao mi je čitav svijet, prolazili smo kroz trnje i kamenje, kroz bure i nevere, ali samo dvije riječi uspjele su nas slomiti. "Imam rak". I tako od snažnog čovjeka punog života, kroz godinu dana postao je čovjek koji više nije imao snage ustati se iz vlastitog kreveta. Jedina stvar koja se nikada nije promijenila bila je njegov osmijeh, koji je nosio do zadnjeg dana. Kada izgubite osobu koja vam je ujedno bila mama, tata i prijatelj, imate osjećaj da je sav svijet koji vam je pružen naglo otrgnut od vas, tako da sam sa svojih 25 godina i sa završenim medicinskim fakultetom odlučila otići iz Kalifornije koja mi je pružila najljepše, no i najružnije trenutke života, tamo mi više ne ostaje ništa, jedino sjećanja na bolne uspomene i gledanja u prolaznike u kojima više nikada neću vidjeti nasmijano lice kojem sam se uvijek najviše veselila.