Savršena tajna

...

Popravljajući kosu u ogledalu osjetila sam Ianov pogled na sebi te sam se okrenula prema njemu kako bih se ponovno suočila s tim predivnim licem koje je i dalje izgledalo zabrinuto.

"Dobro sam Iane stvarno, samo... Ovaj tjedan... Ovi svi događaji su me malo uzrujali i sve mi je to previše. Hvala ti što si  uvijek uz mene. "

Zagrlim ga kako ne bi vidio da trepćući pokušavam otjerati nove suze koje uporno pokušavaju izaći van. Kamen koji mi stoji na srcu sad je još veći, teži i boli sve više i više.

" Uvijek ću biti tu Sky, uvijek. "

Natjerala sam se staviti smiješak na lice i pogledati ga u oči.

"Trebali bi se vratiti, nepristojni smo."

"Mislim da dobro znaju što se upravo dogodilo i da neće zamjeriti."

Uputio mi je jedan svoj očaravajući, zločesti smiješak.

"Ne znaju što se dogodilo, kako bi znali. "

" Možda nisi svjesna, ali bila si poprilično glasna dušo, ne bi se čudio da te cijela zgrada čula."

Širom sam otvorila usta u šoku, dok je Ian izašao kroz vrata držeći ih otvorene s podignutom obrvom kako bi mene propustio da se prva suočim sa svojim prijateljima.

Čim sam im se približila, svo troje uputilo mi je značajan pogled i kimanje u znak odobravanja, no vrlo brzo su se uozbiljili i tiho me upitali.

"Jeli sve u redu Sky? Nekako si odsutna u zadnje vrijeme."

Pokušala sam što uvjerljivije odgovoriti.

" Da, da, sve je dobro. Fali mi samo sna i odmora."

Nakon toga ništa više nisu ispitivali i bila sam im zahvalna na tome, nema smisla da ih zamaram problemima i uvodim u opasnost kada se sve to može izbjeći.

....

Nakon par sati druženja Lucy, Harper i James su krenuli svojim kućama. Bilo mi je teško oprostiti se od njih, iako oni nisu znali da je to zapravo oproštaj. To su osobe koje su me prihvatile u svoje živote i uljepšali vrijeme provedeno u New Yorku, olakšali mi preseljenje i prihvatili me takvu kakva jesam. Možda neću biti u blizini njih u budućnosti, no oni će zauvijek ostati u mome srcu.

Kada smo Ian i ja pospremili i oprali sav nered koji smo napravili, zaputili smo se u spavaću sobu gdje smo se odmah ugurali ispod deka zagrlivši se kao da je to već naša svakodnevna navika.

No ovaj put nismo zajedno zaspali, ovaj put sam čekala i slušala njegovo disanje kako se smiruje i postaje ujednačeno.

Kada sam se uvjerila da je čvrsto zaspao, lagano sam pomaknula njegovu ruku sa svoga struka i tiho se podignula. Spremila prijeko potrebne stvari u ruksak, utisnula mu poljubac u čelo i krenula prema vratima.

Znajući da jednom kada izađem kroz njih, moj život više neće biti isti. Ostat ću bez svega i ništa to neće moći popraviti. No to je život, uvijek nas iznenadi i ostavi izbezumljene, a mi ne možemo ništa kako bi to zaustavili.

Xoxo🌌
V&M💙