Savršena tajna

...

Gledajući tako moje najdraže ljude spremam se na ono što slijedi nakon danas, ono što slijedi nakon ovog trenutka. Pokušavam ostati usredotočena, biti prisutna u ovim trenucima, ali ne uspjevam.

Sjedimo za Ianovim blagavonskim stolom i igramo monopoly, bolje rečeno- oni igraju monopoly, ja sam toliko izgubljena da u drugoj rundi ponovno ispadam prva iz igre, nisam prisutna u trenutku i jedino što radim je bacanje kocke i pomicanje figurica, sve dok konačno ne bankrotiram, moji prijatelji su usredotočeni na igru, toliko da im izbjegne moj manjak entuzijazma koji je inače uvijek prisutan, no Ian svako malo svoj pogled usmjeri prema meni, a kada konačno svoju ruku smjesti na moju nogu koja se neprestano trese ispod stola, imam osjećaj kao da će se cijeli svijet urušiti nakon ovog trenutka. Naglo se dignem sa stolice, ispričam i odjurim sa suzama u očima do toaleta.

IAN

Cijeli današnji dan Sky je provela zamišljeno, činila mi se uzrujano od trena kada sam je pokupio ispred njene zgrade, znao sam da nešto nije u redu, osjetio sam to, a kada smo se vratili u stan postala je još povučenija i šutljivija, čak je ni James raznim izjavama nije uspio razveseliti, izgledala je izgubljeno, usamljeno, to je bilo zadnje što želim, još jednom je značajno pogledam i pokušavam dodirnuti no ona se u tom trenutku odmakne kao da se njeno tijelo našlo u opasnosti, opasnosti od mene, možda čak i svih nas.

Harper, Lucy i James naglo su zašutili i pogledali prvo u smjeru u kojem je otišla, a potom u mene. Lucy je prva progovorila.

"Cijelu večer je tiha, mislila sam možda da je samo umorna, znam kako vam je naporan raspored u bolnici." Potišteno je spustila glavu pa nastavila. "Mislila sam možda..." uzdahne.

James se ubaci u razgovor "Prošlo je tjedan dana od kada smo se zadnji put pričali, to je zapravo najduže što se nismo čuli od kada se znamo." Zastao je i pogledao u smjeru u kojem je odjurila. ..."mislili smo možda samo da želite vremena za sebe, njezin manjak entuzijazma tokom igre nadodali smo umoru..."

Svi smo zašutili i prestali sa igrom. James je napomenuo da se nisu čuli sa Sky tjedan dana, što znači da onda ne znaju za predhodne događaje, Sky im nije ništa rekla? Što se događa i što muči prekrasnu glavicu moje Sky. Možda ne znam, ali planiram doznati, istog trena.

Ustanem se ispričam i odem provjeriti Sky. Prvo lagano pokucam na vrata naše sobe... zastanem i nasmješim se. Da, naše sobe, jer od kada je Sky ušla u moj život sa njom djelim sve, sve što je moje je i njeno, naše. Otvorim vrata, ali nije u sobi, izađem iz nje i uputim se prema toaletu i zastanem, sa druge strane vrata začuje se tiho plakanje, čvor u trbuhu stegne se još više.
Približim se vratima i tiho pokucam.

"Ljubavi? Otvori vrata, molim te" naslonim glavu na vrata, čekam i osluškujem. Sa druge strane čuje se šuškanje, šmrcanje i tiho ispuhivanje. Nakon toga jedva razumljivo čujem njene korake, a nakon toga ključanicu, shvatim to kao poziv, pa stisnem kvaku i uđem unutra.

SKY

Uđem u toalet i krenem plakati, sve brige, sva tuga, zabrinutost, sva bol i zbunjenost krenula je teći mojim obrazima. Kako napustiti ljude koje voliš, kako im reći zbogom, što ako ostanem, što ako moj ostanak iz sebičnih razloga njima radi štetu? Uvijek sam se pitala što napraviti kada ne znate što napraviti i kako znati da ono što radite neće imati trajne posljedice na vas i na ljude koje volite.

Začujem tiho kucanje i Ianov glas. Trebam ga, sada, trebam ga odmah, ne želim ga izgubiti njegovo tijelo, njegovu dušu, njegovo sve. Teško ću riječima objasniti što osjećam, koliko ga zapravo na neki nezdravi način trebam, ali mogu to pokazati, želim to pokazati, sada trebam njega i jedino njega, da ovih nekoliko trenutaka što nam je ostalo pokažem koliko mi zapravo znači.

Otključam vrata i on potiho uđe, zatvori vrata za sobom i pogleda u mene, ne trepćemo dok se tako gledamo, tišina među nama ponekad ne treba riječi da bi objasnila osjećaje, no ja ih imam potrebu pokazati imam potrebu dati mu ih, želim da ima mene cijelu, jer bez njega nema ni mene, ono što je moje, njegovo je, a nakon mog odlaska više neće biti nas, samo jedno postojanje i dvije izgubljene duše.

Približim se Ianu i spojim naše usne, u početku poljubac je nježan, pun mira, utjehe, već minutu nakon postaje pun požude i strasti, naše ruke pokušavaju dodirivati najskrivenije djelove tijela, trideset sekundi dovoljno je da Ian i ja ostanemo bez ikakvog komada odjeće deset sekundi dovoljno je da Ian zaključa vrata, nasloni me na njih i krene ljubiti svaki dio moga tijela, utisne nekoliko poljubaca na moj vrat pa se krene spuštati niže, kada mi okrzne bradavicu tihi jecaj izađe iz mojih usana, što Ianu daje dodatni vjetar u leđa, no onda zastane i pogleda me u oči u kojima se vidi zabrinutost.

"Malena reci mi što te muči, želim znati što se dogodilo, želim ti pomoći." Prisloni čelo uz moje i prisloni usne na moje.

"Pomozi mi" kažem tiho uzadhnuvši ponovno spajajući naše usne.

"Reci mi kako?"

Hvatajući me u još čvršći zagrljaj.

Ne odvajajući se od njega primim njegovu ruku i spuštam do mjesta koje ga sada treba više nego ikada.

"Samo me voli, to je sve." Odgovorim.

Pet sekundi dovoljno je da Ian navuče kondom i uroni u mjesto gdje dva tijela postaju jedno, čvrsto se i odlučno držim za njega pokušavajući ga privući što bliže, sve oko nas u ovom trenu ne postoji, samo mi i naša ljubav.

Približavajući usne mome uhu Ian ga lagano poljubi i šapne "Volim te Sky, zauvijek"

I dok tako iskazujemo našu potrebu i ljubav jedno za drugim, dok su naša tijela jedno, potrebna je jedna sekunda da se moje srce za njegovo zauvijek, slomi.

XOXO🌌
V&M 💙