Savršena tajna

DVADESET I DRUGO POGLAVLJE

IAN

Bude me sunčeve zrake koje prolaze kroz sitne rupice rolete i padaju točno na naš krevet, podižem glavu i žmireći gledam prema noćnom ormariću gdje se nalazi sat. Sedam sati i dvadeset tri minute. Okrećem se prema drugoj strani kako bih se smjestio uz Sky i nastavio spavati. Uz nju mi je sve lakše pa tako i zaspati u bilo koje doba dana.

No okrenuvši se dočeka me prazan krevet. Protrljam oči i vratim pogled na sat kako bi se uvjerio da sam dobro vidio koliko je sati. Nešto što sam naučio u vezi sa Sky od kada živi sa mnom je da ona inače nikako nije jutarnja osoba i uvijek se budim prije nje i provedem par minuta gledajući je tako mirnu i slušajući kako joj je disanje ujednačeno.

Sedam sati i dvadeset četiri minute. Pogled mi privuče malena roza kuvertica s mojim imenom naslonjena na noćnu lampu. Osmjeh mi se proširi licem, što li je sad smislila moja ljubav. Podignuo sam se u sjedeći položaj s pismom u ruci.

"Sky!"

Pokušao sam je dozvati, no nije bilo nikakvog odgovora osim tišine.Otvorio sam pismo pazeći da ga slučajno ne rasparam i krenuo čitati.

𝐃𝐫𝐚𝐠𝐢 𝐈𝐚𝐧𝐞,

𝐇𝐭𝐣𝐞𝐥𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐭𝐢 𝐨𝐯𝐨 𝐫𝐞ć𝐢 𝐮 ž𝐢𝐯𝐨, 𝐧𝐨 𝐧𝐢𝐬𝐚𝐦 𝐬𝐤𝐮𝐩𝐢𝐥𝐚 𝐝𝐨𝐯𝐨𝐥𝐣𝐧𝐨 𝐡𝐫𝐚𝐛𝐫𝐨𝐬𝐭𝐢 𝐝𝐚 𝐬𝐞 𝐳𝐚𝐩𝐫𝐚𝐯𝐨 𝐬𝐮𝐨č𝐢𝐦 𝐬𝐚 𝐭𝐨𝐛𝐨𝐦.

Dah mi je zastao, osmjeh je nestao i osjetio sam čvrstu bol u grudima. Što to nije mogla reći?

𝐌𝐨𝐫𝐚𝐥𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐨𝐭𝐢ć𝐢. 𝐈𝐦𝐚𝐦 𝐬𝐯𝐨𝐣𝐞 𝐫𝐚𝐳𝐥𝐨𝐠𝐞 𝐢 𝐣𝐞𝐝𝐧𝐨𝐬𝐭𝐚𝐯𝐧𝐨 𝐧𝐞 𝐦𝐨𝐠𝐮 𝐯𝐢š𝐞. 𝐒𝐭𝐯𝐚𝐫𝐧𝐨 𝐦𝐢 𝐣𝐞 ž𝐚𝐨.
𝐎𝐯𝐚𝐤𝐨 𝐣𝐞 𝐧𝐚𝐣𝐛𝐨𝐥𝐣𝐞 𝐳𝐚 𝐬𝐯𝐢𝐡.
𝐍𝐞𝐦𝐨𝐣 𝐦𝐞 𝐭𝐫𝐚ž𝐢𝐭𝐢 𝐢𝐥𝐢 𝐳𝐯𝐚𝐭𝐢 𝐣𝐞𝐫 𝐧𝐞 ž𝐞𝐥𝐢𝐦 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐩𝐫𝐨𝐧𝐚đ𝐞𝐧𝐚.
𝐓𝐢 𝐧𝐢𝐬𝐢 𝐧𝐢š𝐭𝐚 𝐧𝐚𝐩𝐫𝐚𝐯𝐢𝐨, 𝐳𝐚𝐩𝐫𝐚𝐯𝐨 𝐬𝐢 𝐛𝐢𝐨 𝐬𝐚𝐯𝐫š𝐞𝐧 𝐢 𝐬𝐯𝐞 𝐣𝐞 𝐨𝐯𝐨 𝐝𝐨 𝐦𝐞𝐧𝐞.
Č𝐮𝐯𝐚𝐣 𝐬𝐞 𝐢 𝐣𝐨š 𝐣𝐞𝐝𝐧𝐨𝐦, 𝐬𝐭𝐯𝐚𝐫𝐧𝐨 𝐦𝐢 𝐣𝐞 ž𝐚𝐨.

𝐓𝐯𝐨𝐣𝐚 𝐒𝐤𝐲.🖤

Molim? Otići gdje?
Brzo sam se dignuo navlačeći donji dio trenirke na sebe.

"Sky! Skyy! Skyyy!!!"

Prolazio sam kroz sve prostorije našega stana, dozivajući ju. Sve je bilo prazno i odgovora nije bilo. Uzimam mobitel i zovem ju, odbacuje me na glasovnu poruku.

"Sky, dušo! Gdje si? Vrati se doma, što god se događa možemo to zajedno riješiti. Ne možeš mi samo tako pustiti kratku poruku koja ništa ne objašnjava i otići! Samo se vrati da popričamo."

Ostavljam joj glasovnu poruku i pokušavam je nazvati još par puta, no odgovora i dalje nema. Što se događa? Ponašala se čudno zadnjih par dana, ali sa nama je sve bilo dobro, što se dogodilo? Ništa mi nije bilo jasno.

U točno osam sati i tri minute ujutro zazvonio mi je mobitel, no to je bila Harper. Zašto me ona zove? Možda ona zna što se to događa?

"Hej Harper! Jeli Sky sa tobom?"

"Nije, ostavila je poruku Jamesu, Lucy i meni kako odlazi i kako joj je žao. Što se događa? Gdje je ona sada?"

Prepričavam joj poruku koju je meni ostavila i govorim joj kako je sa nama bilo sve dobro, no prepričavam joj i dan od kojeg je čudna i kada i što se sve s Owenom dogodilo.

Odlučili smo malo pričekati i vidjeti hoće li se javiti ikome od nas, te onda vidjeti što ćemo dalje.

Završavam s Harper i pokušavam ponovno nazvati Sky, no istog trena me prebaci na govornu poštu. Ljutnja u meni raste sve više i više.

Uzimam šalicu kave koja je stajala uz mene i razbijam je u zid. Glasno udaranje šalice i zida odjekne prostorijom i šalica se rasprsne na sto komadića.

"Jebemu život Sky! Gdje si i što to radiš?"

SKY

Zazvoni mi mobitel po stoti put u zadnjih sat vremena. Izašla sam iz aviona i sada stojim na aerodromu. Srce me i dalje boli zato što sam morala ovo napraviti, no stvarno nisam imala izbora.

Dobila sam glasovnu poruku od Iana i odlučujem čuti njegov glas po zadnji put. Stišćem tipku kako bi poruka započela i slušam. Ne traje puno, par sekundi, no bol u Ianovom glasu je nepodnošljiva. Gasim mobitel i bacam ga u najbliže smeće, brišući suze. Krećem prema izlazu i počinjem pokušavati živjeti svojim novim životom.

Xoxo🌌
V&M💙