DESETO POGLAVLJE

3.4K 152 13
                                    

Iz sna bude me zrake sunca, novi dan je svanuo. Nekoliko minuta trebalo mi je da shvatim gdje se nalazim, pokušavajući rastegnuti moje ukočeno tijelo moj dodir susreo se sa snažnim tijelom muškarca na kojeg sam ovako pospana zaboravila.

Na sreću, moje jutarnje dogodovštine nisu ga probudile. Svoje tijelo okrenula sam prema njemu, promatrajući ga. Ian je izgledao tako mirno, njegovo inače namršteno lice sada se činilo tako opušteno i bez briga, njegove trepavice bile su velike i guste, njegove usne crvene i blago razmaknute, približila sam mu se još par centimetara i osjetila njegov neodoljivi miris. Njegovo uspavano i mirno tijelo potaklo me na razmišljanje o tome, zašto je inače toliko zatvoren i zašto ne želi pričati o svojim mislima i osjećajima, na neki način podsjećao me na mene, možda je upravo to bio moj razlog frustracija na njegovo tajanstveno ponašanje.

Dok sam ga tako gledala poželjela sam ga dotaknuti, njegova brada bila je uredno obrijana, nije bila predugačka, bila je baš onakva kakvu sam najviše voljela... prkinula sam se zatvorivši oči i tjerajući se iz kreveta dok nisam napravila glupost.

Došla sam do ormara izvadila ljetni kombinezon, te ušla u kupaonicu, počešljala se, svezala visoki rep, oprala zube i našminkala se tek toliko da ličim na nešto, kada sam izašla iz kupaonice, Ian je i dalje spavao, a ja sam tu priliku iskoristila da prije nego nam započne radni dan odem po kave i uspust svartim na recepciju i upitam kada će druga soba biti slobodna.

Los Angels je kao i obično bio topao i sunčan, to sam oduvijek najviše voljela. Živjeti uz ocean na mjestu gdje ljeto ne prestaje najviše mi je nedostajalo. Ali s vremenom New York postao mi je novi dom, zbog ljudi koji su živjeli u njemu. Dok sam prelazila cestu kako bi došla do Starbucksa, ugledala sam poznato lice te počela trčati za njim pokušavajući ga zaustaviti.

"Liam!!" Viknula sam, ali očito ne dovoljno glasno.

"Liame! Stanii!" Ubrzala sam, želeći što prije ga sustići.

Kada sam ga sustigla u tom istom trenu on je zastao i naglo se okrenuo, to je dovelo do toga da se sudarimo jedno u drugo. Uhvatio me je za nadlakticu da ne završim na podu, te začuđeno rekao:

-"Sky!! Odakle ti u LA-u???"

Da pojasnim, Liam je moj bivši dečko sa kojim stvari i nisu najbolje funkcionirale, upoznali smo se na faksu i proveli dvije godine u vezi, no na kraju smo odlučili da su nam karijere bitnije. Upravo u tom trenutku život mi se drastično promijenio i odlučila sam se odseliti, tada smo znali da je našoj vezi definitivno došao kraj, iako smo na ostali u dobrim odnosima, što je rijetkost.

‐"Ajme meni, Liame, koliko dugo je prošlo od kada se nismo vidjeli! Promijenio si se i to govorim u najboljem smislu!"

Povukao me je u čvrst zagrljaj i odgovorio:

-"Da, istina, prošlo puno vremena.."

rekao je to pomalo tužno, no ubrzo nakon toga je promjenio ton glasa, pogledao me i rekao:

"I hvala ti Sky, ne moram ti ni govoriti, ti si predivna kao i uvijek."

Zaputili smo se zajedno prema Starbucksu i kroz razgovor saznala da radi kao kardiolog u istoj bolnici u kojoj Ian i ja održavamo seminare i praksu. Svijet zbilja je jako maleno mjesto.

Naručivši kavu, Liam i ja razmjenili smo još par riječi, ali zbog žurbe nismo stigli otići na piće, pa mi je dao svoj broj mobitela i pozdravio se samnom.

"Drago mi je da sam te sreo Sky, sada žurim, ali vidimo se. Javi mi kada stignete u bolnicu." Još jednom me snažno zagrlio i krenuo prema svom autu.

Kada sam nakon par minuta hoda došla do hotela, srela sam recepcionerku od jučer i krenula do nje.

"Dobro jutro, zanima me jedna informacija."

Ona se ljubazno nasmiješila i rekla

"Sjećam vas se, došli ste jučer i ostali bez sobe, zar ne?"

Potvrdno sam odgovorila i naslonila ruke na njezin stol.

"Da... u vezi toga... gledajte, da li postoji mogućnost da se preselim u drugu sobu, danas? Možda sutra? Zbilja bih vam bila zahvalna."

Pogledala je u svoj laptop utipkala što je trebala i poručila.

"Po svemu sudeći, sutra nam se oslobađa jedna soba, na drugom katu, broj 198, želite li da vam je rezerviram?"

Napokon, pomislila sam i poručila joj da nazove kada soba bude spremna, pozdravila se s njom i sa dvije kave krenula prema sobi u kojoj me čekao nadam se budan Ian.


https://www.instagram.com/skrivenipisacx2/
Xoxo
V&M 💙🌠

Savršena tajnaWhere stories live. Discover now