Savršena tajna

...

Kada smo Ian i ja krenuli svatko svojim putem osjetila sam oštru bol u srcu, nisam si htjela priznati, ali on izvlači nešto posebno iz mene. Takvu seksualnu privlačnost nisam još nikada doživjela, samo njegov očaravajući pogled dovoljan je da me obori s nogu, doslovno.

Šetala sam hodnicima bolnice sve dok se nisam morala pojaviti u Ianovom uredu, petnaest minuta prolazilo je veoma sporo, usudila bih se reći da je to najdužih petnaest minuta u mom životu. Nisam smjela dopustiti da se ovakvo nešto dogodi.

Ian je moj šef, a ja sam samo njegova "desna ruka." Mogao bi me koštati posla i osjećaja, pošto je poznat po tome da se petljao sa mnogo bolničkog osoblja, a ovdje se vrlo dobro zna da je to sve samo ne moguće.

Znala sam da me mora kazniti za scenu koju sam napravila pred svima, ali nije mi nimalo žao što sam pokazala jadniku Owenu koliki je šupak i što mislim o njemu.

Kada sam pokucala na vrata ureda, Ian me pozvao unutra sjedeći na stolu. Bilo me sram pogledati ga, što je on primijetio i rekao tihim hrapavim glasom:

-"Sky pogledaj me!"

Na što sam ja podigla glavu i pogledala ga duboko u njegove savršene plave oči. Nastavio je govoriti:

-" Znaš i sama da ovo što se dogodilo sa Owenom nije bilo u redu. Znam da si pametna i znaš da moram nešto napraviti po tom pitanju. Što ću sa tobom Sky? Što?"

Još govoreći dignuo se sa stola, popravio kutu i krenuo prema meni. Ja sam mirno stajala ne mičući se, nisam bila sigurna dišem li još.

Kada mi se u dugih tri koraka približio toliko da sam osjetila njegov topao dah, ponovno je upitao ozbiljnim tonom:

-" Čekam tvoj odgovor Sky, što ću sa tobom?"

Pomeškoljila sam se na njegovo pitanje jer sam znala da mogu dati dvosmisleni odgovor, kao što je i pitanje, tako da sam sramežljivo odgovorila:

"Gospodine De Loughtry, vi ste šef, vi možete raditi samnom šta god poželite, ali mislim da vi to već znate."

Pogledala sam prema podu ali jedino na što mi se pogled usmjerio bila je izbočina na Ianovim radnim hlačama. Čak i na ovaj način moglo se reći da je moj šef vrlo obdaren. Primijetio je moj pogled te mi lagano podignuo bradu prema sebi:

" Ne znaš ni sama što mi radiš." rekao je to sa gladnim pogledom prikovanim za moje oči.

Nisam ni stigla prihvatiti njegove zadnje riječi već su njegove usne bile na mojima. Ruke mi je položio na guzicu i podigao me brzim pokretom. Polegao me na kauč koji se nalazio odmah do nas i spustio se na mene osjećala sam njegov nabrekao ud na mojem boku što me je vratilo u realnost.

Moj mozak počeo je raditi sto na sat i zaključio da je ovo savršeno grozna ideja, koja bi me mogla koštati svega. Koliko god moja savjest bila u pravu jednostavno se nisam mogla natjerati da ga prekinem.

Dopustila sam si još malo vremena da uživam u njegovim rukama koje su me dirale svuda, u njegovim nježnim ali opet strastvenim poljupcima, u njegovom savršenom slatkom jeziku koji je točno znao što treba raditi.

Napokon sam ga odgurnula od sebe iako to stvarno nisam htjela i rekla mu:

-"Oprosti, ali ovo stvarno neće moći....ovaj.... ne smijem si to dopustiti..umm..uzet ću još jedan dan slobodno...ako mogu... uff... Moram....nije mi dobro...."

Rekla sam zadihano i izgubljeno.

Na što se je on kimnuo glavom, podignuo me sa kauča i čekao moj slijedeći korak.

Okrenula sam se kao muha bez glave trčeći prema skuteru i vozeći se što dalje od njega....

Hvala vam što svaki dan čitate, nikada nas ne iznevjerite!
Xoxo
V&M💙