Sjedeći na svom uobičajenom mjestu u predavaonici kod O'Connora, smiješila se iako nije znala zašto. Danas im donosi rezultate ispita. Bila je nervozna, ali u isto vrijeme i sretna. Vraća se kući. Napokon će vidjeti svoje.
-"Bit će dosadno bez tebe, znaš?" Pogledavši u nju, nasmiješio se pokazujući zube.
-"Tebi možda, ja ću napokon odahnuti malo." Izbeljila mu se, pogledavši u Amy koja se smijala.
-"Nisko Scott, veoma nisko." Mahnuvši glavom, počeo je lupkati sa kemijskom.
-"O saberi se Chris." Nagnuvši glavu da ga vidi, Amy je bila ozbiljna.
-"Sabran sam. Samo, tužno je. Veoma tužno što će moja glavna plesačica odahnuti bez mene. Ali, nećeš me se tako lako riješiti." Pogledavši prema njima, usne su mu se oblikovale u poluosmijeh.
-"O znam, to je ono što me ustvari najviše i plaši." Nasmiješivši se, lagano ga je gurnula laktom.
-"Uskoro ćemo se opet vidjeti, zar ne?" Podignuvši obrvu, upitala je Amy.
-"Da, za nekih tjedan i pol, tako nešto. Moramo na probe u klub i sve ostalo. Jedva čekam." Gledajući pred sebe, lagano je zagrizla usnicu.
-"Još uvijek mi iz glave ne izlazi Nicolina faca. Dobila je što je zaslužila. Kučka." Pogledavši prema Haley, Amy se nasmiješila.
-"Napokon je našla nekog sebi ravnog." Prasnuo je Chris.
-"Nekoga sebi ravnog? Jel ti to mene uspoređuješ s njom? Jer ja i ona smo sasvim druga liga." Skupivši obrve, pogledala je u njega.
-"Nisam mislio tako, mislio sam da je napokon našla nekog sebi ravnog po pitanju odgovaranja. Ti ne trpiš njena sranja. Na to sam mislio." Zbunjeno ju je pogledao, prošavši rukom kroz kosu.
-"Budalo." Kratko je rekla Amy, zavalivši se u stolici.
-"Stvarno nekad znaš srat, jel ti itko to ikada rekao?" Pogledavši u njega nasmiješila se.
-"Znam, oprosti." Pogledao je u nju.
Nije stigla odgovoriti jer je predavaonicom odjeknuo prasak zatvorenih vrata. O'Connor je ušao, bacajući papire na stol.
Nataknuvši naočale na nos, naslonio se na stol, prelazeći pogledom po predavaonici. Njegove oči su ostale zakovane na Haley.
-"Scott!" Uzviknuo je.
-"Recite?" Zakovavši pogled na njega, progutala je knedlu.
-"Ja vjerujem u druge prilike, a u što vi vjerujete?" Lagano se pomaknuo da je bolje vidi.
-"U šta vjerujem?" Podignuvši obrvu, pogledala je u njega.
-"Da, u šta vjerujete?" Prekriživši ruke na prsima, jezikom je prešao preko usana.
-"Vjerujem u dosta toga. Što točno želite znati?" Nagnuvši se naprijed na stolici, gledala je zbunjeno u njega.
-"Od vjerovanja, čega se pridržavate u svakodnevnom životu?" Lagano se odmaknuo od stola, napravivši nekoliko koraka naprijed.
Predavaonicom je zavladala tišina. Sve oči su bile uperene prema njoj. Progutavši knedlu, duboko je udahnula, sastavljajući odgovor u glavi. Ispreplevši prste, pogled je usmjerila na profesora.
-"Za početak, kao i vi, i ja vjerujem u druge prilike. Smatram da svatko zaslužuje drugu priliku, da popravi prijašnju grešku. Vjerujem u pomaganje drugima. Dobar je osjećaj pomoći nekome i ne očekivati ništa za uzvrat. Osmijeh koji izmamite na lice kada na primjer pomognete starici da pređe cestu. A najviše vjerujem u ljubav, oprost, prijatelje, pravdu."
-"Zanimljivo. Rekli ste da najviše vjerujete u ljubav, oprost, prijatelje i pravdu." Definirajte što time mislite. Napravivši još nekoliko koraka, stao je na prvu stepenicu.
-"Vjera u ljubav? Ljubav je prisutna svaki dan oko nas. Bilo da je riječ o prijateljima, ljubavnim parovima, obitelji, životinjama. Svi mi volimo, nekoga i nešto. Bez ljubavi, ne bi bilo svijeta. Ljubav je moćna emocija. Vjera u oprost? Svi mi praštamo. Oprost je važan, jer kad ne bi praštali svojim prijateljima, bližnjima, vjerojatno ne bi nikada više pričali s njima. Treba opraštati i osobama koje nam nisu drage, jer kada ne oprostimo, hodamo uokolo sa tugom, ljutnjom, svim negativnim emocijama a ja nisam negativna osoba. Vjera u prijatelje? Svi mi imamo prijatelje. Neke nove, neke stare. Na njih se uvijek možemo osloniti. Oni su tu, da nam pomognu, da budu uz nas, da nas nasmiju, razvesele. Važan su dio u svakodnevnom životu. Vjera u pravdu? Da nema pravde, ovaj svijet bi bio u kaosu. Ljudi bi prolazili sa ubojstvima, silovanjima te ostalim zločinima nekažnjeno. Pravda je čak i veća od samo tih stvari. Pravda je kada roditelj kazni svoje dijete za lošu ocjenu ili činjenicu da je ostalo duže vani."
-"Zanimljivo. Veoma zanimljivo. Smatrate li da se pridržavate svega toga?"
-"Smatram. Imam ljude koje volim, opraštam ljudima koji me uvrijede,Stvorila sam nova prijateljstva a još uvijek njegujem stara. Pravedna sam. Koliko to mogu biti." Pogledavši u njega, ispustila je zrak za kojeg nije ni bila svjesna da je zadržala.
-"Prilično ste sigurni u svoje riječi. Kao i na prvom predavanju. Vi ,gospodin Cohen te gospođica Evans možete ići." Nasmiješivši se, lagano se okrenuo.
-"Zašto?" Upitala je ustajući se.
-"Kako mislite zašto?" Okrenuvši se, gledao je u nju zbunjeno.
-"Zašto ste me pitali za moja vjerovanja i zašto mene i moju grupu puštate, a ostale ne? Na primjer, TO nije pravedno." Smireno je gledala prema njemu.
-"Gospođice Scott. Svaki puta me sve više i više iznenađujete. Ne bojite se ništa pitati ili reći, čak i kada ostatak vaših kolega šuti i pogne glavu vi to ne napravite. Impresivno. Imate svoja vjerovanja i upravo ste dokazali da ih se pridržavate. Ne volite dobivati ništa što niste zaslužili bez obzira koliko banalno to bilo. Vrijedni ste, trudite se i zalažete se za sebe i svoju grupu. Ispravak, za sebe i svoje prijatelje, kolege, pa čak i one koji ne pričaju s vama zato što misle da ste nečija miljenica. Od prvog sata sam vas zapazio, no to vas ne spriječava da se i dalje trudite i dokazujete da možete više, bolje. Vaš marljiv rad će vas daleko dovesti. Ne činjenica da vam je otac poznati odvjetnik, ne činjenica da imate prilično poznate prijatelje ili da vas profesori vole rada marljivog rada. Ne, vi ne želite apsolutno ništa od statusa i tuđeg mišljenja o vama, vi sve želite samo postići. To je teška kvaliteta za naći u današnje vrijeme. Da je netko drugi na vašem mjestu vjerojatno bi se okoristio nečim od toga, ali vi ne. Vama zapravo nije stalo do mišljenja osoba koje vam nisu bliske ili bitne. Ne zanima vas tko će što reći ili misliti o vama dok god vi vjerujete u to. TO je razlog zbog kojega sam vas pitao to što sam vas pitao i TO je razlog zbog kojega vi i vaša grupa možete ići. Bez obzira koliko vi ili bilo tko drugi mislili da je to nepravedno, ovo je moja predavaonica i ja odlučujem što je pravedno a što ne. Shvatite to kao nagradu za marljiv rad vas i vaše grupe tokom ovog semestra." Nasmiješivši se lagano, kimnuo je glavom.
Pogledavši u njega, nasmiješila se kimnuvši glavom. Pogledavši prema Chrisu i Amy primjetila je da se smiju. Sačekavši da Amy krene, uzela je torbu te krenula za njom.
Stavši na stepenice ispred fakulteta, duboko je udahnula hladan zrak.
-"Ovo je bilo nevjerojatno. Obožavam te Scott." Nasmijavši se, povukao ju je u zagrljaj.
-"Istina je znaš? Sve što ti je rekao." Nasmiješivši se, Amy je pogledala u nju.
-"Ja ne vjerujem." Izvukavši se iz Chrisovog zagrljaja, nasmiješila se gledajući u njih.
-"Vjeruj, jer upravo se dogodilo, a mi smo svjedoci." Pokazavši na njega i Amy nasmijao se.
-"Svaka čast. Vidimo se uskoro." Zagrlivši je, utisnula je poljubac na njen obraz.
-"Falit ćeš mi." Priznala je Haley gledajući je.
-"I ti meni. No, brzo ćemo se vidjeti a zatim ćemo rasturiti." Namignula joj je.
-"Evo, riješit ćeš me se, ali ne zadugo. Nemoj se naviknuti na to." Namignuvši joj, poljubio ju je u obraz.
-"Bit će teško, ali probat ću." Izbeljivši mu se, nasmijala se.
Okrenuvši se prema Amy, mahnuo joj je prije nego je ruke stavio u džepove traperice, odlazeći.
Nasmijala se njegovim riječima prije nego je podigla pogled prema nebu. Bilo je mračno i izgledalo je kao da će svakog trenutka početi kišiti. Namjestivši torbu, okrenula se prema zgradi fakulteta, prije nego se nasmijala i okrenula.
Napokon ide kući. Napokon će se odmoriti i vidjeti svoje. No najbitnije je bilo da će imati dovoljno vremena za Nialla. Sama pomisao na njega i osmijeh se našao na njenom licu. Čak i kada nije bio uz nju, pomisao na njega je bila dovoljna da se nasmije.
_____________________________________________________________________________
OVAJ NASTAVAK NIJE NEŠTO, ALI..MALO ME INSPIRACIJA BILA NAPUSTILA. NADOKNADIT ĆU VAM TO U OSTALLIMA. SAMO DA VAM KAŽEM DA SE OVA PRIČA BLIŽI KRAJU.
HVALA NA SVEMU! ŠTO ČITATE I KOMENTIRAJTE I SAMO TAKO NASTAVITE. LOVE YA ! :DDDD