Izvolite, nadam se da će vam se svidjeti upola koliko se meni svidjelo pisati ga. Nadam se da sam ispunila vaša očekivanja i molila bih vas da ostavite iskrene i duže komentare na ovaj dio jer je najvažniji. Hvala svima koji čitate, glasate i komentirate.
Ovaj nastavak je posvećen jednoj meni jako jako dragoj osobi koja je od samog početka ove priče uz mene. Od trenutka kada sam dobila ideju za nju, bila mi je velika potpora i trpjela je sva moja pitanja i sumnje i pomagala mi je kada bih zapela. Hvala ti na tome! Hvala ti na strpljenju i vjeri i svim lijepim riječima kojima si me ohrabrivala i opisala svaki nastavak. Love ya! <3
Eto, nadam se da će vam se svidjeti i još jednput vam svima velikko hvala od dubine moga <3! Love ya lots! :D <3 :*
_____________________________________________________________________________
Trepnuvši nekoliko puta, širom je otvorila oči. Prstom je prešla preko riječi.
Nije znala što da misli, niti kako da se ponaša. Sjedila je gledajući u kutiju i riječi napisane na njoj.
Odzvanjale su joj u glavi. „Španjolska: Niall James Horan i Haley Anne Scott“
Otvorivši oči, rukom je prekrila usta. Oči su joj se napunile suzama. Ustavši se, došla je do kreveta podignuvši mobitel. Utipkavši poznati broj, sjela je na rub kreveta čekajući odgovor.
-"Molim?" Poznati glas.
-"Lucy? Možeš li doći?" Upitala je drhtavim glasom
-"Haley? Što se dogodilo?" Upitala je uplašeno.
-"Molim te dođi." Rekla je prekinuvši poziv.
Ostavivši mobitel na krevetu, pogled joj je odlutao prema kutiji koja je stajala na podu, gdje je do prije nekoliko trenutaka i ona sjedila.
Ustavši se, došla je do kutije, pažljivo je podignuvši i stavivši na krevet.
Sjevši do nje, shvatila je sve. Shvatila je razlog svih osjećaja koje je imala u njegovoj blizini, shvatila je zašto joj je bio poznat. Napokon je znala što ju je privlačilo k njemu. Napokon je sve imalo smisla. Španjolska, sve slučajnosti, svi susreti, dodiri, ubrzano udaranje srca. Kako to nije prije shvatila? Imala je svoje sumnje, ali.. Vratila su joj se sjećanja. Čula je smijeh, glas, valove, ptice, pjesme. Vidjela je njegove oči, osmijeh, vidjela ga je. Po prvi puta u cijelosti. Po prvi puta je pred sobom vidjela živu osobu od krvi i mesa, sobu sa imenom. Pravu osobu, a ne dijelove njenog sjećanja.
Iz razmišljanja ju je prenuo glas.
-"Haley? Što je bilo?" Upitala je približivši joj se.
Nije ništa rekla, samo ju je čvrsto zagrlila.
-"Sve je u redu. Što je bilo?" Upitala je nježno.
-"Našla sam…sjetila sam se..to je… on…on je… Niall.." Govorila je kroz jecaje.
-"Diši. Smiri se. Što si našla? Što je bilo?" Upitala je gledajući je.
Duboko udahnuvši, pokazala je prstom prema kutiji. Približivši se kutiji, otvorila je širom oči.
-„Španjolska: Niall James Horan i Haley Anne Scott“ Pročitala je riječi napisane na kutiji.
Okrenuvši se prema Haley, nije znala što da radi. Što reći? Kako se ponašati. Progutala je knedlu usmjeravajući pogled sa Haley na kutiju.
-"Jesi je otvorila?" Upitala je tiho.
-"Nisam. "Prošaptala je.
-"Želiš li? "Upitala je Lucy sjedajući na krevet.
Umjesto odgovora je potvrdno kimnula glavom. Duboko udahnuvši, laganim korakom je došla do kreveta, te je sjela na njegov rub. Drhtavim rukama je obuhvatila poklopac, lagano ga skidajući.
Stavivši ga na krevet, pogledala je u sadržaj kutije. Nekoliko fotografija, ulaznice iz lunaparka, nekoliko kamenčića te lančić.
Rukom je lagano izvadila prvu fotografiju.
Bila je to fotografija slikana polaroidom. Njenim polaroidom. Oboje su se smješkali u kameru. To je bila njihova zajednička slika.
-„Hajde, jedna slika.“ Rekla je kopajući po torbi.
-„Ali, nisam dovoljno lijep za sliku.“ Rekao je zagrizavši usnicu
-„Što bi to trebalo značiti?“ Upitala je držeći polaroidni aparat u ruci, pogledavši ga
-„Ne znam.“ Rekao je.
-„Ajde, uspomena na dan kad smo se upoznali.“ Rekla je nasmijavši se.
-„Može. Ali, moraš se jako smijati.“ Rekao je nasmijavši se.
Sjeo je do nje. Jednom rukom je obuhvatio njezin struk, lagano stinuvši, a drugu je stavio na aparat. Jedna njena ruka je bila oko njegovog struka, glavu je nagnula na njegovo rame, dok je slobodnom rukom držala aparat.
-„Siiiiirrrr!!“ Viknuli su nasmijavši se.
-„Evo, jedna tebi, jedna meni.“ Rekla je pružajući mu njegovu sliku.
Odloživši fotografiju na krevet, uzela je drugu. Ova je slikana pri jednom i jedinom putu kada su gledali izlazak sunca. Leđima su bili okrenuti izlasku i moru.
-Ovo mora biti zabilježeno. Rekla je smiješeći se.
-Što? Upitao je gledajući je.
-Nas dvoje. Budni u cik zore da gledamo izlazak sunca. Rekla je nasmijavši se.
-Doista jedna od rijetkih stvari. Rekao je vraćajući joj osmijeh.
Slika je trebala biti jedna od onih sa smiješnim izrazima, no kada je ona stisnula dugme, on se nagnuo i poljubio je u obraz dok je ona napravila smiješni izraz.
-A daajjj! To nije fer. Pogledaj me. Rekla je gledajući u fotografiju.
-Mislim da si baš slatka. Ta slika je presmiješna. A taj izraz lica? Neprocjenjiv. Rekao je jedva suzdržavajući smijeh.
-"Ova je preslatka." Rekla je Lucy držeći fotografiju.
-"Koja?" Upitala je.
Pruživši joj fotografiju, Haley ju je uzela gledajući u nju.
Slika iz lunaparka, njih dvoje kako se ljube.
-Ovdje je stvarno prelijepo. Tiho je rekao.
-Da. Prošaptala je.
-Hvala što si mi dopustila da dijelim tvoje tajno mjesto. Rekao je kroz osmijeh gledajući je u oči.
-Ne bih ga dijelila ni s kim drugim. Rekla je nasmijavši se, osjetivši kako joj se obrazi rumene.
Spustivši pogled, osjetila je njegovu ruku na svojoj bradi. Podignuvši joj bradu, bila je prisiljena pogledati u njega. Gledajući u njegove oči, osjetila je kako joj srce ubrzano kuca. Približivši joj se polako, osjetila je njegov topao dah na svom licu. Zatvorivši oči, osjetila je njegove tople usne na svojima. Poljubac nije trajao dugo. Kada su se razdvojili, svoje čelo je naslonio na svoje smiješeći se.
-"Jesi dobro?" Upitala ju je Lucy.
-"Jesam." Rekla je lagano se nasmijavši.
-"Kada je ta slika slikana?" Upitala je.
-"Kada smo bili u lunaparku. Dan nakon našeg prvog poljupca na plaži." Rekla je zagrizavši usnicu.
-"Što ćeš napraviti?" Upitala je.
-"Ne znam." Priznala je.
-"Mislim da bi se trebali naći i razgovarati." Rekla joj je gledajući je.
-"Da. No kako?" Upitala je.
…
Otključavši mobitel, vidio je novu poruku. Prelazeći preko riječi nije mogao a da se ne nasmije. Osjetio je uzbuđenje, sreću. Nije čekao prije nego je počeo pisati odgovor.
Za:Hales
To je fenomenalno! Čestitam ti. Bit ćeš odlična seka, siguran sam u to. Raspored za večeras mi se oslobodio. Što kažeš na večeru? :D x
Poslavši poruku, nasmijao se. Osjetio je laganu nervozu. Upravo ju je pozvao na večeru. Spremivši mobitel u džep, zatvorio je oči.
-Ajdee! Bit će zabavno. Vidjet ćeš. Rekao je uhvativši je za ruku i povukavši.
-Niall, bojim se. Što ako ispadnem? Upitala je gledajući ga.
-Imaš mene. Haley, neću dopustiti da padneš. Rekao je nasmijavši se.
-Sigurno? Upitala je gledajući ga u oči, grickajući usnicu.
-Sigurno. Rekao je smijući se.
Približivši mu se, osjetio je njene usne na svojima. Prekinuvši poljubac, nasmijala se, te je spustila pogled zarumenivši se.
-Idemo. Rekla je uhvativši ga za ruku.
-"Haley? To je zaista bila ona? To je ona!" Uzviknuo je, prošavši rukama kroz kosu, zagrizavši usnicu, sprječavajući se da vrisne.
…
Iz misli ju je prenula nova poruka.
Otključavši mobitel, vidjela je da je od Nialla. Očima prelazeći preko riječi, usne su joj se razvukle u osmijeh. Osjetila je lagano nervozu. Zagrizavši usnicu, napisala je odgovor.
Za: Nialler
Može. Moramo razgovarati. Znam savršeno mjesto, gdje nas novinari neće naći. Nađemo se tamo? :D x
Poslavši poruku, čvrsto je stisnula mobitel u ruci.
-"Niall me upravo pozvao na večeru." Rekla je gledajući u Lucy.
-"Ozbiljno?" Upitala ju je otvorivši oči i smiješeći se.
-"Da. Pristala sam." Rekla je, osmjehnuvši se.
-"Idemo onda izabrati što ćeš obući." Veselo je uskliknula ustajući se.
Nakon nekoliko sati, Haley je uz Lucynu pomoć uspjela spremiti svu odjeću koju će ponijeti u Manchester i odabrati kombinaciju za večeras.
…
Stojeći ispred ogledala u uskim crnim trapericama, bijeloj košulji te crvenoj vesti preko nje, Haley je popravila ovratnik, nasmiješivši se.
Došavši do kreveta, uzela je slike te ih je stavila u torbu skupa sa mobitelom.
Zatim joj je pogled pao na njegovu jaknu. Podignuvši je sa stolice, odlučila ju je obući.
Duboko udahnuvši, obula je niske conversice na noge,te je laganim korakom izašla iz sobe.
Došavši u dnevni boravak stala je pred mamu.
-"Lijepo izgledaš." Rekla joj je mičući pogled sa knjige na nju.
-"Hvala. Idem ja sad. Ne znam kada ću doći." Rekla je zagrlivši je.
-"Pazi na sebe, lijepo se provedi i pozdravi mi Nialla." Rekla je puštajući je iz zagrljaja.
Izašavši iz kuće, duboko je dahnula prije nego je krenula prema autu.
…
Izlazeći iz kuće, osjetio je nervozu. Bio je sretan, nervozan i uzbuđen. Kako nije vidio ono što mu je bilo pred nosom? Sve one slučajnosti, dodiri. Sve poznate stvari u vezi nje. Tražio ju je toliko vremena, a ona je cijelo vrijeme bila tu, ispred njegovog nosa.
Povezao je sve kockice u glavi. Sada je znao zašto. Znao je što je to u vezi nje što ga je vuklo k njoj, znao je zašto je imao čudan osjećaj koji nije mogao prepoznati svaki puta kada je bio u njenoj blizina. To je ona. To je oduvijek bila ona.
…
Parkiravši se pred maleni restoran, duboko je udahnula.
-„To je to, sad ili nikad!“ Rekla je sama sebi.
Izašavši iz auta, krenula je prema ulazu. U ovaj restoran je dolazila sa roditeljima i znala je da tu skoro pa nikad nije gužva i da će imati privatnosti.
Ušavši, do nje je došao šef sale.
-"Dobra večer gospođice Scott. Lijepo vas je vidjeti opet." Rekao je smiješeći se.
-"Hvala lijepa. Oprostite na kasnoj rezervaciji." Rekla je nasmiješivši se.
-"Nema problema. Kada je vaša obitelj u pitanju, nema problema. Znači, stol za dvoje u stražnjem dijelu?" Rekao je nasmiješivši se.
-"Tako je. Gospodin s kojim večeram će uskoro doći, pa ako bi ga mogli uputiti prema stolu?" Upitala je.
-"Naravno. Kako se preziva gospodin?" Upitao je uzimajući kemijsku.
-"Horan. Niall Horan." Rekla je osjetivši kako se rumeni.
-"Nema problema. Abby će vas odvesti do vašeg stola."
Došavši do stola, sjela je i čekala. Osjetila je nervozu. Kako će mu reći?
…
Došavši pred restoran, izašao je iz auta i krenuo prema vratima. Ušavši unutra, do njega je došao stariji gospodin.
-"Dobro večer. Pretpostavljam da ste vi gospodin Horan?" Upitao je.
-"Jesam." Odgovorio je pomalo zbunjeno.
-"Pratite me. Gospođica Scott vas očekuje."
Krenuvši za njim, osjetio je kako mu srce udara i kako mu se dlanovi znoje.
-"Izvolite, zadnji stol sa lijeve strane je vaš." Rekao je.
Krenuvši prema stolu vidio ju je. Kosa joj je bila spuštena. Imala je bijelu košulju preko koje je bila crvena vestica. Podignuvši pogled, gledala je u njega. Lagano se nasmiješio te ubrzao korak.
…
Podignuvši pogled, vidjela ga je kako ide prema njoj. Jaknu je držao u ruci. Imao je crne traperice, visoke bijele nikeice, kariranu plavu košulju ispod koje je nosio bijelu majicu.
Ustavši se, zagrlila ga je, lagano ga poljubivši u obraz.
Sjevši na svoje mjesto, pogledala je u njega.
-"Lijepo mjesto. "Rekao je nasmiješivši se.
-"Da. Dolazim tu sa svojima." Rekla je uzvraćajući pogled.
-"Lijepo izgledaš." Rekao je osjećajući kako se rumeni.
-"Hvala, ni ti nisi loš." Rekla je spuštajući pogled prema torbici.
-"Moram ti nešto pokazati." Rekla je uzimajući slike iz torbice.
-"A ja ti moram nešto reći." Rekao je.
Nije ništa odgovorila. Držeći fotografije u ruci, lagano ih je gurnula na stol pred njega.
Duboko je udahnula grickajući usnicu, očekujući njegovu reakciju.
Gledajući u fotografije, usne su mu se razvukle u osmijeh. Njegove sumnje su bile potvrđene. Pogledavši u nju, primjetio je da je nervozna.
-"Nisam znala kako. Otkako sam te upoznala imala sam osjećaj da te znam. Samo nisam se mogla sjetiti, a onda sam danas našla ovo u kutiji i shvatila da…"
-"Shvatio da si to ti." Dovršio je njezinu rečenicu.
-"Da. Čekaj, znao si?" Upitala je.
-"Sumnjao sam. Kao i ti, nisam te mogao povezati, ali si mi bila poznata. I sve ono u subotu sa Španjolskom." Rekao je gledajući u nju.
-"Htjela sam nešto reći, no nisam bila sigurna. Izgubila sam pamćenje Niall. Imala sam nesreću, ali mozak mi nije bio oštećen. Sjećala sam se svega osim tebe. Već sam mislila da ludim." Rekla je stavivši ruke na stol
-"Od trenutka kada sam te upoznao u tvojoj kući. Bila si mi poznata, ali.. Jednostavno te nisam mogao povezati sa Španjolskom. Sada mi je sve jasno." Rekao je.
Nisu ništa rekli više. Gledali su jedno u drugo. Uzevši njene ruke, isprepleo je svoje prste sa njenima.
Nekada ne vidimo ono što nam je ispred nosa. Ponekada nam treba malo duže vremena da primijetimo nešto što smo mislili da je odavno izgubljeno. Ništa nije izgubljeno. Neke stvari su samo zametnute , samo je pitanje vremena kada ćemo ih naći. Haley i Niall su izgubili jedno drugo sticajem okolnosti. No kada je sudbina uplela svoje prste, sve slučajnosti, zapravo nisu bile slučajnosti. Jer, onog koga se voli, nikada ne možemo izgubiti. On je uvijek uz nas, u našim srcima i mislima. Pitanje je vremena kada ćemo ga naći, kada ćemo shvatiti neke stvari. Baš kao kada zametnemo dio slagalice. Slika je tu, ali nije potpuna. No, kada ga nađemo i stavimo na pravo mjesto, dobijemo cijelu sliku i možemo uživati u njoj.
Haley i Niall su našli svoje dijelove slagalice. Po prvi puta, nakon što ih je sudbina razdvojila, svi dijelovi su sjeli na svoje mjesto. Slika je sada potpuna. Našli su put natrag. Dobili su drugu priliku.