Iako je iduće jutro bilo mnogo hladnije od promrzle noći, činilo se kako ipak nije moglo ljepše započeti. Tek pokoja pahulja snijega bi se vijorila po nestašnom vjetru, a sama zemlja je već bila prekrivena tankim bijelim pokrivačem. Zaista je bio hladno vani sa temperaturom nekoliko stupnjeva ispod nule. No čak i sa takvom hladnoćom od kojeg ti koljena klecaju, koža se ježi, a zubi stvaraju neobične i vrlo čudne zvukove, bilo je lijepo. Sitna zraka sunca koja je jedva prodirala kroz prozor Louisovog auta nije bila nimalo dovoljna da ga zagrije. Umjesto toga, pokazala mu je kako je sunce već davno izašlo, te da je njegov automobil kao i cijela okolina oko njega prekrivena najljepšom bojom koju joj je priroda mogla dati. Sve je bilo tako čisto i bijelo, svako stablo, kuća, skriveni putić – sve je prekriveno tim prekrasnim sjajem. No, ipak od sve te prirodne ljepote koju je mogao vidjeti kroz prljavi prozor, nešto najljepše se nalazilo upravo ispred njega. Zaspali su na zadnjem sjedištu, zagrljeni. Iako mu je bila okrenuta leđima, bila je čvrsto pričvršćena uz njegovo tijelo. Njegova lijeva ruka joj je padala preko struka, a svojom lijevom nogom je zarobio njene obje. Bili su u potpunosti spojeni i to mu je bilo tako fascinantno. Istina da ga je vrat bolio kao sam đavo, vjerojatno od nepravilnog položaja prilikom spavanja, no na kraju svega ipak se vrijedilo probuditi u ovakvim bolovima. Pomakao je ruku sa nje, a njene tanke noge su za koju sekundu bile oslobođene. Nakratko je pogledao na sat, ali tad još nije bilo ni 7 ujutro. Snijeg vani je postajao sve gušći, a pahulje su se redale prirodom, jedna za drugom, svaka zauzimavši svoju poziciju prilikom pada na tlo.
No Louisa je zanimala samo djevojka koja se nalazila unutra, koja je spavala u vrlo neispravnom položaju. Lagano ju je okrenuo na leđa, a ona je sa svakim pokretom postajala sve ljepša. Njena plava kosa prošarana smeđim pramenovima bila je tako rašćupana, upravo zato što je padala na sve strane. Obrazi su joj bili blijedi tek sa malo neprimjetnog rumenila, a usne tako lijepe i roze, pune sa malo nabora baš zato što odavno nije pila nikakvu tekućinu. Oči su joj bile zatvorene, i izgledala je tako lijepo, tako prekrasno.. Mogla se usporediti sa boginjom!
I dalje je imala svoj tanki top koji joj je jedva pokrivao bujno poprsje, ali je također otkrivao pupak kao i većinu ravog stomaka. Suknja joj je bila podignuta poviše bedrene kosti, a kako na sebi nije nosila donje rublje, čak i tako pospana Louisu je počela buditi maštu. Osmijehnuo se jer su mu svakakve ideje padale na pamet.
Približio joj se, a njegovo tijelo se nadvilo nad njom. Povukao joj je tu kratku 'majčicu' prema dolje i njene grudi su mu bile savršeno izložene. I dalje je mirno spavala, ne znavši kako će je on sa svojim trikovima ubrzo probuditi. Čim joj je povukao gornji dio i kažiprstom prošao po udubini između grudi, njene bradavice su se ukrutile, kao da su znale što ih čeka. Lijevu bradavicu joj je dodirivao kažiprstom, a zatim palcem, kružio je oko nje – već je osjetio kako ga i u snu priziva da učini više. Približio joj se i bradavicu stavio u svoja usta. Kružio je jezikom oko nje, pravio je sitne ugrize, a drugu dojku je stiskao svojom šakom.
„Mhm.." Zastenjala je u snu, što je njemu stvorio veliki osmijeh od uha do uha.
„Hajde malena..." Približio se njenom uhu i rekao joj šapatom „Budi se.. Trebaš mi budna!"
No oči su joj i dalje bile zatvorene. Svoje usne sa njenog uha je spuštao na vrat, ljubeći ga te na taj način ostavljajući sitne poljupce. Glava mu se vukla sa njenog vrata na poprsje, a poljupci su se nastavili nizati. Prešao joj je na stomak sve dok nije došao do njegog uzavrelog središta. Prstima joj je podigao suknju sve do pupka nadavši se kako se ona još neće probuditi. Nije nosila gaćice, a Louis je već primijetio koliko je spremna za njega – pa čak i dok spava. Malo joj je raširio noge, no i dalje je nastavio ljubiti po stomaku, ostavljajući savršeno vruće poljupce na njenom pupku. Hlače su ga stezale, a njegove prepone su gorjele za njom. Toliko ju je trebao. Promatrao je kako teško diše, kako i dok spava misli samo na njega. I kako je samo lijepa bila. Nije je se mogao nagledati. Nije je vidio pet mjeseci. Pet jebenih mjeseci koji su se činili kao godine potraćene u zaborav. A sad je ispred njega, tako prelijepa.. Kako ju je kvragu ikad mogao izgubiti?!
Otkopčao je gumb na svojim hlačama, samo kako bi se malo opustio, a zatim se vratio njoj. Poljubio ju je u dojku, a prstima je prelazio preko unutarnjeg dijela lijeve noge koja je skoro pa počela drhtati. Prstima je tek lagano prešao preko njenog središta i ona je opet ispustila nesvijesni uzdah. Spustio je usne skroz dolje, a kad ju je poljubio, iznenada je širom otvorila oči. Podigla je glavu i pogledala dolje.. I pronašla je njega, Louisa sa glavom između svojih nogu. A taj njegov osmijeh. Isuse kako je samo lijepo izgledao.
„Dobro jutro ljubavi.." Osmijehnuo joj se i bez riječi nastavio započet posao. Prstima joj je prelazio preko klitorisa, dok su mu usne i jezik obrađivali svaki njen i najosjetljiviji dio. I bilo joj je tako dobro. Zabacila je glavu nazad, a svoje ruke je položila u njegovu kosu, uhvatila ga je za korijene i samo ga približavala sve više sebi željna za ovim pomamnim rajskim osjećajem. Zatim je stavio jedan prst u nju, a tome je pridružio svoj vrući jezik koju ju je bacao s nogu.
„Lou... Oh!" Rekla je promuklo, a osjećaj savršenog užitka ju je tjerao da zatvori oči i prepusti mu se. Jezikom je radio sve brže i spretnije, bilo je toliko dobro da se uvijala, a njegovu glavu je približavala svom užarenom središtu..
„Ja.. Lou, molim te.. Ne mogu.." Govorila je u stankama, a on se samo osmijehnuo pogledavši njen izraz lica. Imala je zatvorene oči, širom otvorena usta po kojima se može prepoznati koliko uživa u fanstastičnoj boli. Iako vani pada snijeg, njeno lice i čelo su posuti znojem i činilo se kako nikad do tada nije izgledala ljepše. Louis se podigao i svoje tijelo je ispružio nad njenim. Prihvatila ga je objeručke, a on se namjestio na njen otvor dok je ona svoje noge obuhvatila oko Louisovog struka..
„Hajde malena, reci mi. Reci mi koliko me želiš!" Govori joj u vrat dok je grize, a ima osjećaj da bi mogao puknuti ako iste sekunde ne uđe u nju. Želi je osjetiti. Pet mjeseci je bio bez nje.. Kako je samo jebeno izdržao, a i da ne pomisli na nju, na nevjerojatan seks koji su imali?
„Samo me uzmi.. Tvoja sam!" Rekla mu je u uho, a on je trebao jedino te riječi da je uzme. Zabio se u nju svom svojom dužinom i zadržao se par trenutaka. Rose je to snažno zaboljelo, ali naposljetku činilo se kako se u životu nije ljepše osjećala. Osjećala ga je u potpunosti, cijelu njegovu dužinu i debljinu, svaku pulsiranu venu koju je sadržavao. Osjećala ga je cijelog!
„Oh Rose.." Louis je zastenjao na njeno uho dok se sve brže kretao u njoj. Čvrsto ga je držala za leđa, a ponekad bi ga svojim noktima ogrebala toliko jako da bi mu ostali opasno veliki crveni tragovi. Poljubila ga je u uho, a zatim i u čelo. On je pomakao par mokrih pramenova sa njenog uznojnog čela i poljubio ju je u usta. Usne su im se savršeno kretale, a na samom početku, Louis je ubacio jezik u njenu unutrašnjost tako da ju je sad u cijelosti posjedovao. I bilo je tako dobro samo imati je..
Za Rose je ovo bila vjerojatno prva noć u posljednih par mjeseci da se naspavala baš kako treba. Nije imala nijednu noćnu moru, nije se probudila onako čisto bez razloga i bilo joj je tako lijepo. Kad se probudila, vidjela je njega, Louisa između svojih nogu. I nije znala zbog čega je tako sretna. Zbog toga što ga je vidjela, nakon toliko vremena, baš zato što je proveo noć s njom ili zato što će imati seks s njim. U svakom slučaju, nije ni shvaćala koliko joj je nedostajao sve dok ga konačno nije osjetila pod svojim dodirom. Dok mu prstima nije prešla preko obraza koji ima tek malo brade, dok mu rukama nije prošla kroz oštru i čvrstu kosu i dok ga nije poljubila. Osjećaj je bio tako lijep i poznat, kao da nikad nije ni prestala raditi to, biti s njim. Bože, kako ga samo voli..
Znala je da je Louis ne može povrijediti. Možda čak i može, ali samo riječima i to iznimno onda kada je ljut i bijesan. Fizički ju ne bi ni pomislio dotaknuti. On bi ju branio, u svim situacijama i protiv svih osoba. Vodio bi ratove zbog nje i umirao bi iz istog razloga. Rose nije imala pojma, nije znala koliko je njegova ljubav koju osjeća prema njoj ogromna. Toliko je velika da bi bilo okrutno ne uzvratiti je.
/Flashback.../
Oh da je bar bio s njom prije par dana. Da je bar bio s njom u stanu, gledavši televizor i državši je u zagrljaju. Možda Mike ne bi onako uletio unutra znavši da je sama. Kako ga se samo prepala.. Sjedila je na kauču, gledala je televizor, a za samo dva sata trebala je početi njena smjena u kafiću. Logan je bio s Leilom u gradu i nisu se vraćali sve do navečer. Mike je znao kako je Rose ostala sama u stanu i iskoristio je to na najokrutniji mogući način. Uletio je u stan i pronašao je kako leži prekrivena crvenom dekom.
„Hajde, ustani.. Idemo!" Viknuo je na nju bez razloga, a njoj apsulutno ništa nije bilo jasno. Odakle on u ovom stanu, ako se ništa nisu dogovorili? Trebali su se naći tek večeras prije samog trening. Čak je prije par minuta provjeravala ima li kakvu poruku na mobitelu, ali nigdje nije pročitala njegovu poštu. A onda uleti u stan sa ovakvim ponašanjem.
„Gdje ćemo?" Postavila mu je pitanje gledavši ga direktno u oči. Točno se moglo primijetiti kako je planirao nešto, ali nitko ne bi ni pomislio na nešto tako užasno. Pogledao bi ju u oči, ali nikad ne bi zadržao pogled. Dlanovi su mu se znojili i tresli, a tijelo mu je samo od sebe drhtalo. Bio je zaista nervozan, ali ni u jednom trenutno nije pomislio na odustajanje.
„Ako sam ti jebeno rekao da ustaneš, onda napravi tako!" Vikao je na nju i ona se iznenadila. Tko je on da se tako dere na nju? Rekla mu je kako se ne namjerava ustati, ako joj prije toga ne kaže pravi razlog. Ali na koji način da joj Mike kaže kako mu je naređeno da je dovede? I onda su se započeli svađati. Rose se i dalje nije ustajala, nije htjela popustiti u još jednoj svađi, a Mikeu je to dizalo živce. Ne može ga savladati neka naporna djevojčica. Uzeo ju je rukama za ramena i kako je bio mnogo jači od nje, podigao ju je i stavio na noge. Pomakla se i počela ga vrijeđati, a već u sljedećim trenutcima, Mike joj je zalijepio pljusku tako jako da ju je čula cijela zgrada u kojoj su tad prebivali.
„Ovo nisi trebao napraviti.." Držala se dlanom za crveni obraz i gledala ga je u oči. Sad je prema njemu osjećala bijes, ali iz trenutka i trenutak osjećaj žaljena je bio sve veći. „Ispričaj se. Neću ti oprostiti, ali želim da se ispričaš!" On se nasmijao, stvorio je taj lažni osmjeh koji joj je stvarao muku i zamalo povraćanje.
„Ne pada mi napamet. Zašto da se ispričavam jebenoj kučketini?!"
„Kako si me to nazvao?" Povrijeđena i šokirana gledala je u čovjeka ispred sebe za kojeg je počela sumnjati da ga uopće i poznaje. Zar je to zaista Mike, pitala se. Je li moguće da je imao hrabrosti udariti je? I nazvati je tako užasnim i nimalo zasluženim imenom?
„Tako kako si čula." Rekao je, a zatim je bez riječi otišao u kuhinju. Ona se i dalje držala za crveni obraz, dok je iste sekunde krenula za njim. Pronašla ga je kako pretura police i vadi razne stvari. Razbijao je tanjure, nove porculanske zdjele koje je Leila nedavno kupila, te jednu od najljepših vaza koju je Logan dobio na poklon. No Mikea nije bilo briga. Bio je bijesan na nju, a ujedino i na samoga sebe.
„Koji kurac izvodiš? Jesi li ti normalan?" Gledala ga je kako ludi i pomislila je da je on sigurno poseban slučaj za psihijatriju. Što mu se dogodilo? Zar je moguće da se onako fin i pristojan momak savršenih manira i lošeg smisla za humor može ponašati ovako neljudski? Jer ovakvo ponašanje sigurno nije primjereno. Okrenula se jer joj se učinilo da je Logan ušao u stan, ali onda se sjetila kako se on vraća tek navečer. Taman da će se vratiti raspravi s Mikeom, bila je napadnuta. Stavio joj je veliku crnu kesu za smeće preko glave i zarobio je u potpunosti. Pokušala je rukama nekako skinuti sa sebe, ali već u idućem trenutku on ju je stavio preko ramena i odveo iz stana.
Jedva da je disala u toj kesi. Derala se svom svojom snagom dok su se spuštali niz stepenice nadavši se kako će je netko od susjeda čuti. No čak ni na ulici nije dobila pomoć ni od koga. Stavio ju je u auto, na zadnje sjedište, a onda je oslobodio kese. Nije se ni snašla, a on joj je dao još tri pljuske kako bi je bar malo omamio. Od jakog udarca, počela joj je teći krv na području poviše lijevog uha. Uzeo je čvrsti konop, zavezo joj noge, a ruke joj je stavio na leđa te i njih čvrsto pritegnuo. Pokušala je plakati i vikati, ali iz nje su u tom trenutku izlazili samo bolni jecaji. Što joj ovo radi?
Šaku joj je stavio na bradu i čvrsto je stegao kako bi je natjerao da otvori usta. Zatim joj je stavio neku bijelu krpu u usta, vjerojatno onu za brisanje metalnih podloga, a nakon toga maramom joj je zavezao usta i čvrsto pritegao na područje poviše vrata. Bila je na zadnjem sjedištu sama i bespomoćna. Polegao je u ležeći položaj, a ona tek onda nije imala apsulutno nikakve šanse za spas. Ušao je u auto, nabrzinu ga upalio i započeo sa brzom vožnjom.
„Govoriš meni da nisam normalan?" Započeo je gledavši ispred sebe. Nije marila za njega, više je brinula za njegovu brzu i nepromišljenu vožnju, za ono što joj planira učiniti kada dođu na određeno središte. Po prvi put se iskreno pobojala za vlastiti život.
„Ti nisi normalna. Otkako si napustila onog jebenog kretena, ponašaš se kao kurva. Rezala si veze, bila si u smrtnoj situaciji više puta i svaki jebeni put sam te ja spašavao. A navečer bi završila u krevetu sa potpunim strancem, a mene bi ostavila kao nekog jadnika. Koja si ti glupača.. Platit ćeš mi... Oh kako ćeš mi samo platiti." Slušala je njegove bezobrazne riječi i zaboljelo ju je. Baš zato što ga je smatrala prijateljem. Punih pet mjeseci on je bio uza nju, kad god bi joj nešto zatrebalo bio je tu i ponudio bi joj svoju pomoć. Bio je apsulutno najbolji prijatelj kojeg je ikada imala. I sad zbog svoje naivne glave, sjedi na zadnjem sjedištu, zavezana... zavezana i oteta od osobe kojoj je najviše vjerovala!
Uskoro ju je doveo ispred neke zapuštene kuće. Cijela kuća kao i njena okolina je bila zarasla ogromnim drvećem koje je bilo zeleno iako je sredina zime, sredina dvanaestog mjeseca. Stavio je rukavice na ruke i crnu kapu na glavu, a preko sebe je nabacio kožnu jaknu. Ona je bila u spavačici. I već je osjećala koliko će joj biti hladno kada dođe u dodir sa oštrom prirodom. Otvorio je vrata i prebacio je preko ramena. Zatim ih je zatvorio, a onda je malo bržim koracima krenuo prema kući u ruševini. Svim svojim snagama se pokušala osloboditi. Skupljala je dlanove, spajala ih je kako bi konop olabavio, ali nije joj uspjelo. Isto tako je pokušala otvoriti usta, ali previše ju je boljelo, te je i to bio jedan u nizu od propalih pokušaja.
„Smiri se ljubavi.." Rekao je sarkastično i onda se nasmijao. I činilo se kao da nikad u životu nije čula tako grozan smijeh. „Imam posebno iznenađenje za tebe.." Uveo ju je unutra i bacio na stolicu koja je bila ispod nekog pokvarenog lustera. Kuća je bila prazna i samo po unutrašnjosti moglo se primijetiti kako već više godina nitko ne stanuje ovdje. Nikakvog namještaja, slika, dječijih igračaka ili bilo čega što bi bar dalo naznaka da je ovdje bilo života – apsulutno ničega nije bilo.
„Jesi je doveo?" Iz druge prostorije začuo se novi glas, Rose sasvim poznat. Pogledala je Mikea u oči i jedino što je uspjela vidjeti na njegovom licu je onaj obični šugavi osmijeh.
„Naravno.. Željno te očekuje!" Vikao je kroz cijelu kuću, a iz druge prostorije se začuo smijeh. Rose je molila sve svece, čisto se nadavši da ne ugleda osobu za koju misli da se nalazi u susjednoj sobi. No, onda baš iz te prostorije je izvirila glava čupave crne kose. Mušakarac je na sebi imao zaraslu bradu i isparanu odjeću u više slojeva. A njegov pomamni pogled koji je pružao dok je promatrao njeno tijelo koje je bilo prekriveno običnom tankom spavačicom – oh taj pogled je bio najgori od svega.
„James, mislim kako je naša mala kujica spremna.." Mike mu je uzvratio, a onda su se obojica nasmijali. Bila je tako mala ispred njih, kao makovo zrno, sitna i bespomoćna. U trenutcima dok joj se bradati muškarac približavao, postavila je sama sebi na tisuće pitanja. Kako ju je James pronašao? Kako se James i Mike uopće znaju? Što će joj sada napraviti? Hoće li je ubiti na isti način kao što je to uradio sa njenim roditeljima? Što će biti naposljetku svega ovoga?
James joj je ispočetka pričao o Louisu. Uzeo je stolicu i sjeo nasuprot nje. Govorio joj je kako zna da je Louis ipak živ jer se ona srela s njim onu večer u restoranu. A onda joj je priznao onu najveću istinu koja ju je mučila cijelo ovo vrijeme.. Rekao joj je kako su ono pismo napisali on, Mike i Cassie Ann. I ona je tad saznala kako joj Mike nikad nije bio prijatelj, a kamo li najbolji. Čak ni njihov susret nije bio slučajan. Od samog početka je bio u dogovoru sa Jamesom i takav dogovor je obojici odgovarao. Mike ju je od samog početka odvajao od Louisa, a ona mu je govorila svoje najdublje tajne vjerovavši mu u potpunosti. I sad je konačno svijesna kako Louis nije napisao ono pismo. Sad ustvari shvaća kako je onaj poljubac u toaletu nakon toliko vremena, zapravo bio iskren. Poljubio ju je jer je voli.. Ali i dalje mu nije sposobna oprostiti. Ne nakon svega..
Kada je James završio sa svojom pričom, ustao je i ponudio ju cigarom. Odbila je jer ne postoji ništa na ovom svijetu što bi ona prihvatila od njega. To ga je pomalo naljutilo, pa joj je skinuo maramu sa usta, ali kad se počela derati iz sve svoje snage, da joj je glas dopirao točno iz grla, opet joj je zavezao maramu čvršće nego maloprije. Počeo joj je skidati spavačicu koja joj je bila pripijena uz tijelo. Ona se odupirala, skakala je i pokušala ge je udariti svojim zavezanim nogama. A onda je on bacio na tlo i počeo je tući. Udario je par puta nogom u rebro, a zatim u koljeno. Legao je poviše nje, a ona se i dalje trudila da ga odmakne od sebe, da pobjegne.. Boljela ju je svaka kost, željela se derati iz dna svoje duše, ali monstrum poviše nje joj je uskratio svaku mogućnost. Par puta ju je udario po obrazima, a ona se ispod njega previjala u bolovima. Mike je pio pivo i sve to gledao sa strane. Kao da se ništa ne događa. James joj je rasparao spavačicu, a onda... Bože, onda je silovao. I tad je ispustila prve suze. Nakon toliko mjeseci i toliko vremena, počela je plakati. Nije se mogla pomaknuti, nije imala snage oduprijeti mu se. A on ju je silovao, protiv njene volje. Kasnije mu se pridružio Mike.
Trpila je užasnu bol dok su je dva čudovišta na tako užasan način pokušala obeščastiti. I nažalost uspjeli su u tome. Povrijedili su je na svaki način na koji se ženu može povrijediti, ali uopće nisu marili za to. Na njihovim obrazima se protezao osmijeh jer su mislili kako rade pravu stvar. Jer su mislili kako je dobro silovati bespomoćnu djevojku, kako je uredu ubiti joj roditelje i obilježiti je za cijeli život. Upropastili su je ne znavši kako ustvari više nikada neće moći biti sretna. I kad su završili s njom, ustali su se. Otišli su od nje, uzeli pivo i otišli u susjednu sobu. No prije toga, James je širom otvorio vrata ove raspadnute kuće i ostavio je skoro na izlazu. Vani je padao snijeg, a ona je ležala na podu, poderana i gola, iskrvarena od bolnih udaraca, te promrzla i silovana. Poželjela je da je istog časa ubiju, no Jamesu to ne bi pasalo. Ovakvu osvetu je oduvijek htio, te je istu osvetu i dobio.. Kasnije su je odveli u bolnicu govorivši kako su je pronašli u jednoj kući jer je dozivala pomoć, a njoj je strogo naređeno da nikome ne govori tko joj je to uradio i gdje. Nije htjela ništa govoriti policiji baš zato što se bojala za svoj život, baš zato jer je bila svjesna što joj sve James može napraviti. Policija je naposljetku odustala od istrage, a ona je ostala sama sa svim lošim uspomenama i bolovima, ranama koje se nikada neće izlječiti...
Ostalo je jos samo par nastavaka... Budite strpljivi :*