Užasna i zaista glasna grmljavina pomiješana sa udarnim pljuskom i nešto jačim vjetrom mi nije dala dovoljno mira da nastavim spavati, stoga sam se sav nervozan i nenaspavan morao probuditi. Sjeo sam i protrljao oči, te pogledavši prema vani vidio sam koliki je kaos nastao. Rose je i dalje spavala sva sklupčana. Vjerojatno ni ne čuje ovu grmljavinu i ovaj pljusak, ali zato osjeća njihovo djelovanje upravo zato što je od hladnoće obgrlila svoja koljena koja joj skoro pa dotiču bradu. Tako je sitna i mala, dok spava izgleda kao nekakvo dijete, ali ustvari je preslatka i prelijepa. Uzeo sam viška osušene ručnike iz torbe i pokrio je. Ne znam koliko joj je postalo toplije, ali zaista se nadam kako će je ovo bar malo ugrijati. Plava kosa joj pokriva pola lica, a usne su joj crvene, zapravo takvu crvenu boju rijetko kad ima i baš joj lijepo stoji. Drhti ispod ručnika koje sam stavio na nju, a po izrazu njenoga uspavanog lica, prepao sam se kako možda ima temperaturu. Blago sam stavio ruku na njeno čelo, a njegova toplina je bila normalna. Ne, nema fibru, samo joj je hladno. Uhhh.. Pogledam još jednom vani, prestalo je grmiti, ali kiša zato i dalje pada. Sunce će lagano izaći, a mrak postupno nestaje. Spava mi se, a nema te šanse ni mogućnosti koja će me natjerati da uspijem zaspati. Pogledam još jednom prema njoj i shvaćam kako je mirnija i kako joj nije toliko hladno kao maloprije. Uzmem torbu i po njoj počnem tražiti mobitel. Po sebi ima bijele točke, vjerojatno od morske soli koja se stvorila tamo zato što su kapljice padale po njemu kad smo se Rose i ja slikavali. Kad ga otključam, vidim da imam 7 propuštenih poziva od Jamesa, samo 1 od Davida, i 4 od.... od Cassie Ann. Nju ni ne mislim zvati! Isuse Rose bi poludjela kad bi saznala da ona ima moj broj. Ipak, zabrinu me pusti pozivi od Jamesa koji me nikad u životu nije ovoliko puta zvao. Iako je rano, ipak dodirnem njegovo ime i nazovem ga. Sve dok se ne javi, gledam Rose kako spava i shvaćam kako se sve ljepote ovog svijeta ne mogu mjeriti s ovom koja je ispred mene. Tako je lijepa..
"Kretenu jedan!" Njegov pozdrav za dobro jutro me i više nego 'oraspoloži' s obzirom na činjenicu kako sam se probudio. I dalje sam pospan i nemiran i samo želim da ova kiša prestane. Ide mi na živce.
"Oprosti ako sam te probudio.. Jutro je!" Glas mi je hrapav i shvaćam to kada izgovorim prve riječi otkako sam se probudio. Nakašljem se dva puta i na taj način pročistim grlo dok on naravno drži svoje prodike.
"Da, jutro je. Mogao si se javiti jučer kad sam te zvao!" I on je bio pospan, točno se moglo čuti po njegovom glasu kako sam ga prekinuo u spavanju.
"Zvuk mi je bio isključen." Ovaj put ga i ne lažem. Zvuk mi je zaista bio isključen, a i nisam htio puno koristiti mobitel s obzirom da mi je sad na 23 %.
"Gdje si ti? Čujem neko šuštanje.." Zbunjen kakav i jest ovako ujutro postavlja sasvim logično pitanje.
"U Brightonu.. Na plaži, ali veliko je nevrijeme." Pogledam vani kroz ova mala vratašca ispred sebe. Sunce je već izašlo u potpunosti, a kiša je gotovo pa prestala padati. U daljini se i dalje čuje ona ista grmljavina koja me probudila! Ugh!
"Na plaži? Koji ćeš kurac na plaži u 6 sati ujutro?" Zastao je i uzdahnuo, no onda je nastavio.. "S njom si, zar ne?"
"Aham.." Pogledao sam samo na trenutak prema njoj i shvatio kako i dalje spava. Bolje da spava nego da čuje kako pričam s osobom koja namjerava ubiti njene roditelje.. ako to dosad već nije napravio!
"Tom, nisam vas poslao tamo da se zabavljate. Kvragu posla sam vas tamo da je naučiš nečemu korisnom, a ne da se jebete!" Već je iznerviran, a nije se ni razbudio do kraja. Već ga mogu zamisliti u ono prljavom krevetu koji se nalazi u sobi tamnih zidova čija posteljina nije promijenjena mjesecima. Dosad je sigurno zapalio dvije cigarete i sad prelazi na treću.
"Ne mogu joj tek tako doći 'Rose ovo je pištolj! Naučit ću te kako ubiti nekoga'.. Trebam je pripremiti za takvo što!" Sjetim se kako sam pištolj ostavio doma u kutiji gdje bi trebao biti spremljen monitor jer znam kako tu kutiju nitko neće dirati bez ikakve potrebe.
"E pa trebao bi ubrzati taj proces! Ne mislim vas čekati dovijeka!" Podigao je ton, a glas mu je i dalje bio podrhtavajući. Ne razumijem tu njegovu umobolesnu ideju kako bi se trebao 'boriti' s Rose. Meni nije problem naučiti ju svim tehnikama i pokazati joj način korištenja jednog običnog pištolja kako bi u potpunosti mogla svladati sposobnosti nad njim, ali nema te jebene šanse koja će mi dopustiti da je pustim u sukob s Jamesom. Ni ja nisam dovoljno dorastao tomu, a kamo li i ona!
"Jesi me zvao samo zbog toga ili?" Bude li mi nastavio govoriti o tome kako će ipak doći u 'borbu' s njom, prekinut ću poziv. Ipak, naposljetku odustaje od te teme kako bi prešao na goru od prethodne.
"Nije samo to.. Sve sam već pripremio, i atentat ću vjerojatno izvršiti ili sutra navečer, najkasnije do prekosutra. David, pičkica jedna obična je odustao od ideje da mi pomogne i kunem ti se da nemam pojma što ću napraviti s njim. Jebena Barbara ga je upropastila do kraja! Ozbiljan sam kada kažem kako moramo nešto napraviti s njom!" Barbara mu je oduvijek predstavljala veliku prijetnju ženskog roda koja se upleće u zabranjene poslove o kojima ne bi smjela znati apsulutno ništa. A David je predobar kako bi bio u Jamesovoj grupi. Odavno ju je trebao napustiti i pobjeći što dalje od njega s Barbarom. Poznavajući Jamesa, ovako su oboje u opasnosti.
"Pusti sad njih dvoje, usredotoči se na njene roditelje!" Kako bih joj samo volio reći što James namjerava reći. Oh, kako bih samo volio zaustaviti tu prokletu, nadolazeću patnju koju će proživljavati zbog njega.. i zbog mene!!
"Ah da. Thomas i Luke će mi pomoći da ih ubijem. To će biti točno na onom mjestu gdje su oni dvoje ubili moje roditelje. Ona ti je pokazala pismo, zar ne?"
"Ne, pročitao sam ga sam dok je spavala.." Pročitao sam ga prvu večer kad smo došli ovdje, istu onu noć kad smo prvi put spavali skupa. I gledavši je onako radosnu nisam ni mogao zamisliti što je sve zamišljala i proživljavala dok je čitala užasavajuće činjenice njegovog pisma. Ta djevojka pati, ona je zaista osjećajna i pada u očaj svaki put kad budu povrijeđeni ljudi koji su joj veoma dragi. A ja.. Ja ispadam taj jebeni gad koji je uopće ne zaslužuje. I znam kako me svakog trenutka može ostaviti. Kako samo mogu odbrojavati, ne mjesece, ne tjedne, možda ne čak ni sate.. Znam kako će me vrlo skoro ostaviti, a ne mogu si to dopustiti!
"Shvaćaš li onda što su mi napravili?" Pitao me je i trebalo mi je par trenutaka da se prisjetim o čemu uopće pričamo. "Upropastili su me, a sad je došlo vrijeme da njihovom smrću ja upropastim nju!" Osjeća se ljutnja u njegovog glasu, taj bol koji ga nikad nije napustio i ista ona mržnja koju osjeća još otkako je vidio svoje mrtve roditelje. Osoba je vrlo sjebanih osjećaja, osoba bez emocija..
"U potpunosti te razumijem, ali zar Rose zaslužuje patiti? Oni su ubili tvoje roditelje, ona je još bila dijete kad se to dogodilo!" Pokušao sam ga uvjeriti nadavši se kako ću naposljetku i uspjeti u svom naumu.
"Tom, ne prodaji mi ta lažna sranja. I ja sam bio dijete, pa su mi jebeno upropastili život! Ni ja ovo nisam zaslužio, pa mi se ipak dogodilo!" Mogu samo zamisliti kako se osjećao kad je vidio svoje roditelje.. mrtve! A ubili su ih njihovi najbolji prijatelji, roditelji njegove prijateljice. Mrzim to što je u pismu napisao kako su bili zaljubljeni kao mali. Shvaćam, bili su djeca, okej... ali zar je to bilo potrebno napisati? Jebemu James!!
"Hoćeš me nazvati kasnije? Čini mi se da me maloprije netko zvao, ali poziv je bio preusmjeren jer sam pričao s tobom." Lažem ga samo kako bih završio ovaj razgovor s njim jer više nemam snage pričati o ubojstvu roditelja djevojke koja mi znači.. koju volim! Ne mogu ni zamisliti koliko će plakati kad sazna da su mrtvi! Ne želim vidjeti ni jednu jedinu suzu u njenom oku, a zbog moje proklete šutnje, plakat će jako dugo.. A ja ih neću moći gledati, neću imati prilike obrisati ih jer će ona mene izbrisati iz svog života! I ljuti me činjenica jer znam kako to zaslužujem. Ne zaslužujem njenu ljubav, jedini pravi osjećaj koji mi ona može iskazati je mržnja!
"Čekaj, moram ti još nešto reći.. Zbog toga sam te zvao!" James me sustigne prije nego što sam poklopio slušalicu. Gledajući u kapljice kiše koja pada vani, nezainteresirano pitam kako bismo što prije završili svaku priču oko ovoga..
"Što je?"
"Nikad nećeš pogoditi tko me je posjetio jučer!" Rekao je pomalo ushićenim glasom i nakon možda sto i jednog pokušaja znam kako ne bih uspio. Osim članova naše grupe, ne znam ni jednog njegovog prijatelja. Obitelj mu ni ne mogu upoznati s obzirom kako je ni on nema, a jedna stalna djevojka u njegovom životu ni ne postoji. Nekako je sam...
"Ne znam! Možda neka od tvojih kurvica?"
"Oh, Tom.. Ne zaboravi da smo te iste kurvice dijelili zajedno sve dok se nije pojavila ta otimačica!" Prisjećao me na ona vremena kad bismo doslovno dijelili djevojke koje bi nam prodavale svoje tijelo za male pare, a mi kao maloumnici bez mozga bismo pristajali na takve ponude. Što je najgore od svega, svaki naš seks bih snimio i stavio ga na internet, na porno stranice samo zato što mi je to iz nekog posebnog razloga bilo zanimljivo. Isuse koji sam ja idiot bio!
"Ah, pa poruči im da mi više ne trebaju njihove usluge!" Nasmijao sam se zajedno s njim, no zaista mislim ono što sam rekao. Ne bih više dotakao ni jednu od njih, ma da su najljepše ne svijetu i postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne želim imati više ništa ni s jednom od njih. A to je ona..
"Opet smo skrenuli s teme.." Prisjetio me je i bilo je vrijeme da se uozbiljimo. Kad se sjetim da me zvao 7 puta zbog stvari koju mi je trebao reći, to onda mora biti nešto ozbiljno..
"Ah da.. Tko te posjetio?" Sigurno nije neka kurvica o kojoj smo maloprije razgovarali. Iako on bez njih ne može živjeti. Možda neki njegovi prijatelji izvan naše grupe o kojima mi je možda pričao pa sam nekim slučajem i zaboravio?
"Sophia.." Rekao mi je vrlo poznato ime i nisam siguran jesam li dobro čuo.
"Soph... Moja Sophia?" Čim sam izgovorio riječ 'moja' shvaćam kako se uopće ne slaže s njenim imenom. Nikad se nije ni slagalo. Ona.. Odavno o njoj nisam razmišljao! Što je ona radila u Stratfordu?!
"Da Tom, tvoja Sophia!" Naglasio je ovo tvoja samo kako bi mi dao do znanja koliko sam dugo bio s njom i kako misli da je i dalje smatram svojom. Ali mi smo prekinuli prije par mjeseci, ne razumijem zašto misli kako bih opet imao nešto s njom.. Ne..
"Što je radila tamo?" Pitam čisto iz znatiželje. Ne mogu vjerovati da se vratila u Stratford! Još se sjećam večeri kad je otišla iz našeg stana. Ostavila me iz istih jebenih razloga koji će biti dovoljni da me i Rose ostavi. Oh, ne želim da me ona napusti.. Samo ne ona!
"Došla je radi tebe! Govorila je kako te žarko želi vidjeti i kako ti treba reći nešto vrlo važno!" Važno? Hm nemam pojma o čemu je riječ.. Možda je ostavila nešto u stanu one večeri kad se odselila? Ali ne vjerujem da je to razlog kako me želi vidjeti. Nešto ozbiljnije je!
"Što to?" Možda je saznala za Rose, pa je opet proradila njena luda ljubomora koju je imala svaki put kad bi mi se približila neka djevojka. Oh, onda je bar ta ljubomora bila opravdana!
"To ćeš ipak morati čuti od nje! Ne znam sjećaš li se onog problema kojeg si mi jednom ispričao kad smo išli na tulum kod Brownovih prije možda 3-4 mjeseca!" Natuknuo mi je nešto, no i dalje nemam pojma o čemu priča.
"Aham, baš se ja sjećam što sam ti rekao onu večer! Vjerojatno sam bio pijan i govorio gluposti kao i uvijek." Gotovo svaki put prije kakvog tuluma bih bio pijan, nikad ni na jedan party nisam došao u potpunosti trijezan!
"Ne, ne.. onu večer si bio trijezan. Istina je da smo prije toga popili par piva i da je već bilo jedan iza ponoći, ali točno se sjećam svake rečenice koju si mi rekao. I sad četiri mjeseca poslije znam kako si onda bio upravu. Prije je to bila samo pretpostavka, sad je pak stvarnost!" Kakve pretpostavke i kakve jebene stvarnosti? Nemam pojma o čemu priča, ali ako sam ja pričao o tome i ako je sad to nekakva suluda stvarnost onda se sigurno radi o nečemu zaista vrlo bitnom.
"O čemu se radi? Sophia i ja.." Ne znam ni sam što bih rekao na tu temu u vezi nas. Bili smo skupa godinu dana, povrijedio sam je i ona je otišla. Ja sam patio i naposljetku je prebolio.. Zar se tu još ima nešto za reći?
"Znaš koliko ne podnosim kad moji ljudi imaju djevojke i te stvari.. Ali mislim kako bi trebao razgovarati s njom čim se vratiš u Stratford!" Dao mi je vrlo kvalitetan savjet za kojeg ne znam hoću li ga prihvatiti ili ne! Što je s njom? Što je tako bitno? Ovo me izluđuje..
"Je li ti rekla gdje je odsjela?" U Stratfordu nema nikoga poznatoga, a znam kako nije dovoljno hrabra da prespava kod nekoga kao što je James. "Volio bih je posjetiti!" Nisam je vidio 4 mjeseca, a imam osjećaj kao da su prošle 4 godine..
"U motelu WalFly(predobro ime sam izmislila haha xd).. Svakako ću joj reći da ćeš doći!" Ne znam kad su oni postali tako dobri da joj govori svaku sitnicu. Još kad smo bili zajedno jedino što je znala o njemu bilo je to kako se ja družim s njim i kako me on zapravo uvodi u vrlo loše društvo. No nažalost nije znala kako sam sam pristao na sva ta sranja, kako mi je to bila jedina zabava.. Krasti, opijati se i povrijeđivati ljude..
"Da, ovaj, pa kad se vratim.. Reci je da ću je posjetiti! Za možda 4 do 5 dana, ne znam. Volio bih je vidjeti i popričati s njom. Možda mi kaže pravi razlog zašto me ostavila.." Znam dio razloga, ali sigurno to nije sve. Postoji još nešto, nešto skriveno što mi nije rekla. Nešto što moram znati!
"Siguran sam kako će ti pasti u zagrljaj čim se vidite. Nemoj molim te opet završiti s njom, prošli put te upropastila. A potrebni su mi ljudi poput tebe u grupi. Nemoj postati poput Davida, samo riješi to s njom i sve je okej." Ni ja više ne bih volio imati ništa s njom. Možda mi je bila prva ozbiljna djevojka, i možda sam s njom proživio posebne situacije i događaje, ali takve stvari pripadaju prošlosti i ostaju samo dio lijepih uspomena..
"Ne brini ništa.. Sve ću ja to lako srediti s njom!"
"Idem skuhati kavu i zapaliti koju cigaretu. Nisam ni jednu od jutros otkako si me probudio.." Wow ovo je rekord za njega.. "A ti počni trenirati Rose, ako ne želiš da ja to učinim umjesto tebe!"
"Aham.." I opet je postao dosadan. Mrzim to što je moram učiti nečemu što ona zapravo ne želi. Koji će joj kurac kad uopće neće doći u nikakav sukob s njim?
"Čujemo se kasnije!" Nakon izgovorenog, poklopio je slušalicu i nakon toga vidio sam kako smo razgovarali pune 43 minute. Vani je već bio gotovo pa dan, 7 sati ujutro je, a kiša i dalje pljušti.. Kako me nervira ovo vrijeme. S nervozom zbog tako nebitne stvari, bacim mobitel nazad u torbu i kad se okrenem vidim kako je Rose već odavno budna.
"Dobro jutro ljubavi.." Sjedila je, koljena su joj skoro doticala bradu, a noge su joj bile tek blago prekrižene. Po očima joj se vidi kako se odavno probudila i onda se prepadnem što je sve čula od razgovora. Krenem je poljubiti, a ona se odmakne od mene uz glasan uzvik.
"Da mi se nisi ni približio!" Bila je ljuta.. Ne ljuta, bila je bijesna i to se lako dalo zaključiti po izrazu njenoga lica. Okrenem se prema njoj, a ona gleda u stranu, uopće mi ne daje ni trunku pozornosti.
"Zašto si lju..."
"Sophia! Opet ta jebena Sophia! Koliko puta ćemo se svađati zbog nje?" Pogledala me je, a u očima su joj već navirale suze i svaka moja iduća riječ će im dati dopuštenje da poteku..
"Rose, ja.. To nije bila ona!" Pokušao sam joj objasniti, ali ona je previše tvrdoglava, samouvjerena i trenutno ljuta kako bi nešto shvatila.
"Da, znam kako nije bila ona. Nisam glupa! Ali dobro čujem Louis! I jasno sam mogla shvatiti kako planiraš odlazak k njoj čim se vratimo u Stratford!" Bila je povrijeđena, vrlo dobro vidim koliko je ljubomorna, tužna i ljuta u isto vrijeme. I opet sam ja kriv. Znao sam kako ni jedno jutro ne može proći, a da se nas dvoje ne posvađamo. Ovo je bilo tako očito..
"Da, otići ću kod nje, ali.. Ne znam ni ja!" Počešao sam se po glavi pokušavajući u glavu sklopiti smislenu rečenicu koja će biti dovoljno uvjerljiva. No dok šutim i gledam u tlo, a ona me u isto vrijeme gleda tim osuđivačkim pogledom shvaćam kako nemam ni jedan posto šanse kako bih joj dokazao pravu istinu. A i da me pita s kim sam pričao, ni to joj ne smijem reći. Situacija bi samo postala još gora..
"I što ćeš napraviti kad dođeš kod nje? Pričat ćete? Pomirit ćete se? Ili ćeš možda spavati s njom?" Navodila je sve one prijedloge, sve one zamisli koje nikad ne bih ispunio. Ne mogu se više ni zamisliti sa Sophiom, to jedino mogu s ovom ljutom djevojkom koja stoji ispred mene..
"Rose, naravno da neću!" Krenuo sam staviti ruku na njenu uz riječi "Shvaćam tvoju zabrinutost.." a ona me samo prekine.
"Rekla sam ti da me jebeno ne diraš! Pusti me na miru!!" Rukom je naglo makla moju i gurnula me u stranu kako bi se podigla i izašla vani.
"Pada kiša Rose.. Vrati se jebemu, gdje ćeš?" No ne sluša me, umjesto toga samo nastavlja hodati bržim korakom u samo plavom kostimu i onim džins havajkama koje joj je posudila moja majka. Izađem iz kućice i krenem za njom, no koliko god je ja dozivao, ona sam ide prema naprijed kao da me ne čuje. Kvragu Rose!
"Sačekaj me.. Gdje ideš?" Išao sam prema njoj, a ona je nastavljala svojim putem.
"Što dalje od tebe!" Odgovorila je bezobrazno uopće se ne obazirući na mene. Kiša je i dalje padala svom snagom, toliko da joj je kosa nakon dvije minute provedene vani već bila mokra. Potrčao sam za njom i tek kad sam došao do nje i uhvatio je za ruku, tek onda sam mogao stati i popričati s njom, ako je to ikako moguće.
"Daj da ti objasnim!" Okrenula se prema meni i samo je gledala u područje gdje joj držim ruku. "Molim te!" Zamolio sam je i samo sam htio da mi dopusti kako bih joj mogao objasniti sve!
"Pusti mi ruku!" Pogledala me je, a onda se nadovezala "Odmah Louis!"
"Rose, ona mi više ništa ne znači!" Počeo sam joj objašnjavati, a ona se nije ni trudila slušati. Mrzim kad se ovako ponaša, kad uvijek želi da je po njenom.
"Ne zanima me!" Odbrusila mi je, pokušavši drugom rukom skinuti moju s njene.
"Rose, ona je.." Pokušao sam, ali njen temperamet mi ne dopušta.
"Rekla sam ti da me ne zanima!" Počela je još više odvajati moju šaku od svoje ruke, ali bezuspješno. "I daj pusti me već jednom!" Viknula je sa napuknutim glasom. Već je počela plakati, ali zbog kiše, suze na njenom licu su bile neprimjetne.
"Kad me saslušaš! Jebemti Rose, daj smiri se više!" Gledala je u stranu dok je kiša padala po nama. Njena ruka je i dalje bila u mojoj, više se nije trudila ni osloboditi se od mene, samo je tjerala po svom. A to me zaista živcira! "Jesi sad mirnija?" Pitao sam je no nije odgovarala. Pustio sam joj ruku i kad sam mislio kako će pobjeći ona je ipak ostala ispred mene.
"Zašto sad ne govoriš? Hajde kreni!!" Zavikala je i sad sam znao kako imam svu njenu pozornost.
"David me zvao. Rekao je kako je Sophia u gradu i kako me želi vidjeti.. Kako mi treba reći nešto važno!" Što i jest istina. Ne lažem je i ako mi ovoga puta ne povjeruje stvarno ne znam što ću učiniti. A tako mi je stalo do toga da mi vjeruje!
"Ona jedino treba tebe da je jebeš!" Rekla je vrlo sigurna u sebe dok me je tim neopisivim, smrtonosnim pogledom gledala duboko u oči bez i jednog treptaja. "Kako si je ono nazvao? Moja Sophia? Wow.. "
"Sophia i ja smo završena priča. Ne želim imati više ništa s njom! Kako ti to nije jasno?!" Sad sam i ja počeo vikati. Gubim živce svake sekunde sve više dok se nadjačavamo visinom tona glasa i svakavim uvredama kao i psovkama.
"Zašto ovo radiš?" Otišla je od mene, okrenula mi je leđa i onda je stavila ruke na lice. Stajala je tako par sekundi, zapravo malo više od toga, a onda se okrenula i nastavila.. "Prvo su to bile svakakve djevojke s kojima bih te viđala dok još nismo bili zajedno. Onda Cassie Ann dan nakon što smo prohodali. Zbog Sophie smo se već jednom svađali i onda smo skoro prekinuli.. I pogledaj nas sada. Svađamo se opet zbog iste osobe! A ti si kriv za to!" Sa zadnjom rečenicom se izderala na mene i imala je potpuno pravo na to. Shvaćam kako je sad bijesna i kako me u ovom trenutku mrzi više od svega, no ne želim da se ova ljutnja nastavi. Ne smije biti ljuta na mene..
"Ja volim tebe.. Utuvi si to već jednom u glavu!" I ja sam sad postao ljut. Toliko da joj ljubav izjavljujem na suludi način koji izgovaram kao kakvu uvredu!
"Da me voliš kao što tvrdiš, uopće ne bi spominjao njeno ime." I dalje je ljubomorna..
"Nemaš razloga brinuti se zbog nje! Ona je prošlost!" Uvjeravao sam je u suprotno i samo želim da shvati. Zašto bi bio sa Sophiom, djevojkom koja me ostavila, kad imam ovo najdivnije biće pored sebe, kad imam sve što mi je potrebno samo kad je ona sa mnom? Zašto da sve to uništim?
"Čuješ li ti sebe što govoriš?" I opet je počela vikati i mahati rukama! "Bili ste zajedno godinu dana. Jebenih godinu dana! I kako da se ne brinem kad si mi rekao da si patio kad te ostavila? Očito je da si ju volio kao i ona tebe.. I što kad opet odeš kod nje? I što kad se pomirite? Što će onda biti s nama?"
"Mi se nikada nećemo pomiriti!" Vičem samo kako bih mogao nadjačati kišu koja i dalje neprestano pada, a opet vikom joj želim dokazati koliko mislim ozbiljno ovo što i govorim.
"Kako znaš? Kako znaš da se neće probuditi vaše stare strasti, uspomene i sve ono što ste imali zajedno? Kako?" Nesigurna je u sebe, isto kao što je nesigurna u našu vezu. Uvijek se dogodi nešto slično ovome, nešto što nas želi rastaviti, a to su najčešće osobe iz moje ili njene prošlosti. Ljubomorne osobe koje nemaju svoj život!
"Znaš kako znam? Jer samo o tebi razmišljam svakog trenutka! Otkako smo se upoznali, stalno si mi negdje u podsvjesti i nikako te ne mogu izbiti iz glave.. Tetovirao sam se zbog tebe.. Ona jebena ruža, znak beskonačnosti, datum, sve je to vezano za tebe.. Jer sam već onda znao kako ćemo biti zajedno, a nisam shvaćao jer nisam znao koliko mi značiš. Baš sve radim zbog tebe, samo zbog tebe. A glavni razlog svega toga je što te volim! Vidiš što si mi učinila, jebemu!!" Vičem, izjavljujem joj ljubav po tko to zna koji put, i ne mogu vjerovati da ovo zapravo ja govorim. Louis od prije 5 mjeseci bi se slatko nasmijao ovomu!
"Tetovirao si se zbog mene?" I ovo je jedino što je uspjela zapamtiti? Od svega?
"Da, valjda!" Uzdigao sam ramena jer ni sam ne znam razlog. Taj dan je išla sa mnom kad sam se tetovirao i ni sam nisam znao razlog zbog čega to činim, ali sad shvaćam da sam to napravio zbog nje. I ako je potrebo, napravit ću ih još 1oooo kako bih joj pokazao koliko mi je stalo do nje.
"Ti nisi normalan!" Prekrižila je ruke, spustila glavu i nasmijala se "Ti stvarno nisi normalan!" Naposljetku sam došao do nje i zagrlio je. Kiša je učinila njenu kožu hladnom, ali sad je bila u mom zagrljaju i ništa je nije moglo odvojiti od mene. Ona pripada meni kao i ja njoj!
"Zar ne shvaćaš koliko te volim?" Obraze sam joj držao među svojim dlanovima kad sam je prije toga poljubio u čelo, jako kako bih se uvjerio da mi neće pobjeći. Taj strah u meni... ah nikako da ga se riješim!
"Ako ti se ona kurva približi kilometar, ubit ću je, kunem ti se!" Mislivši na Sophiu, bila je vrlo ozbiljna. Volim ju gledati takvu, preslatka je i nemam pojma čime sam je zaslužio.
"Jesam li ti ikad rekao kako si slatka kad si ljubomorna?" Pitao sam je u isto vrijeme dok sam je zadirkivao, a ona me udarila po ramenu praveći se ljuta kad to zapravo nije!
"Opet si dosadan!" Zakolutala je očima, no ja nisam mogao izdržati, a da je ponovno ne zagrlim. Tako je mala i sitna, a tako moja i tako je volim.. Ne mogu to riječima opisati.
"Ne volim se svađati s tobom! To me ubija, znaš?" Priznao sam joj, a ona je klimnula glavom izgovorivši isto. Poljubio sam je u čelo, zatim u nos, a onda u usta, par puta prije nego što smo započeli pravi poljubac.
"Ovo milovanje neće ništa riješiti. I dalje sam ljuta na tebe!" Rekla je kroz poljupce.
"Znam draga!" Odgovorio sam šaljivo nastavljavši je ljubiti.
Njen jezik je tako glatko prelazio preko moga tjeravši me da je svake sekunde ljubim sve više. Usne su joj pune i slatke, grizem ih svake sekunde i kad god mi se pruži prilika. Dira me rukama po golim prsima, zatim po leđima, a onda ponavlja postupak. Lagano prstima prelazi preko moga vrata, približavajući me sebi, ljubeći me kao nikad prije. Digao mi se u vrlo brzom vremenu, a njoj to naravno nije smetalo. Samo je još više približavala međunožje mom i tjerala me da poludim. Počeli smo šetati unazad ne prekidavši poljubac, a onda smo došli ispod dvije spojene palme, a ispod njih je bio običan pijesak. Uhvatila me je za kosu, njen jezik se kretao po mom vrlo ugodno, činila je da je svakog trenutka želim sve više. Počeo sam je dirati po leđima, a onda sam joj odvezao gornji dio kupaćega kostima samo što sam povukao vezicu. Odmakla se za dva koraka unazad i ispred mene polako je skidala gornji dio kostima, izazovno i vrlo sporo.
"Otkad si ti postala tako samouvjerena?" Prije se ponašala kao mala djevojčica koja se boji svega što je vezano za seks. A sad radi nešto totalno suprotno tome i napaljuje me tjeravši me da poludim.
"Pstt.." Stavila je prst na svoje usne, a onda mi se opet približila i poljubila me. Njene gole grudi su se prislonile na moja prsta, i moje ruke nisu izdržale, a da ih ne dodirnu. Čim sam stavio jednu ruku na njenu dojku, uzdahnula je dokazavši koliko je ugodno sve što joj radim. Spustio sam se i počeo joj sisati jednu bradavicu, a ona me prstima vukla za korijene kose, približavala me sebi i znam kako bi me ubila da prestanem. Ljubio sam joj dojke, područje između grudi, a kad bih je opet poljubio u usne, vulkan užitka i raznih emocija bi je preplavio. Dodirivala me je po leđima dok se naš odnos temeljio na poljupcima, a onda je stavila ruke na moje hlače i počela ih povlačiti prema dolje. Nisam joj htio ništa govoriti kako joj ne bi bilo neugodno, umjesto toga pomogao sam joj da mi skine hlače do kraja. Pogledala je prema dolje i sad kad me mogla vidjeti u potpunosti golog ispred nje same, nije znala što treba učiniti. Tako je neiskusna, iako sam je jebao i dalje je nevina i to mi se sviđa kod nje. Nevinost i divljačka pohotnost koju skriva duboko u sebi. Ima nešto što nema ni jedna druga.
"Slobodno ga dodirni!" Klimne glavom i kako bi zadržala svoju samouvjerenost od maloprije, počne me dirati kažiprstom po vrhu, a ja zaklapam oči od užitka.. "Obuhvati ga.. cijelom rukom!" Objasnim joj, i ona učini kako joj kažem. Cijeli dlan joj se nalazi oko mog .. i nastavlja ga dirati. Prvo polako, a kad vidi koliko ludujem zbog toga, koliko mi sviđa to što radi, ona nastavlja brže. I tako je jebeno dobra u tome.
"Rose.." Njeno ime je jedino što uspijevam izgovoriti. Iako radi možda drugi ili treći put, radi to savršeno. Poljubila me je u vrat, a zatim u usne ne prestajući sa onim što mi stvara užitak. Dok me dira rukom istim tempom, ja joj počnem skidati havajke i ona makne ruku od mene. Ah..
Sama skine svoje havajke i baci ih točno gdje i gornji dio kupaćeg kostima.
"Lezi dolje!" Nakon što sam joj rekao, poslušala me je, sjela je na pijesak ispod sebe i čekala me da joj se pridružim.. Sjeo sam pored nje i jedva sam čekao kad ću je početi jebati, tako mi treba ona, da vrišti dok ulazim u nju, dok preplavljena emocijama viče moje ime, samo to želim čuti. Poljubim je u usne i dok je nastavljam ljubiti ona u potpunosti legne na tlo, dok su joj ruke obgrljene oko mog vrata. "Sad ćeš ti malo uživati!" Kažem joj i obližem joj usne prije nego što je poljubim. Stavim ruku na njeno međunožje i samo što je počnem masirati sa dva prsta, ona uzdahne od užitka i uzbuđenja. Više nije bila sposobna ni ljubiti me, glava joj je bila zabačena, noge raširene i dopuštala je da joj radim što god sam htio. A htio sam da osjeti isto ono što sam i ja maloprije. Nastavio sam je masirati, a onda sam bez ikakvog upozorenja stavio jedan prst u nju. Uzdasi su bili još glasniji dok sam se kretao prstom u njoj i vidim kako neizmjerno uživa. Nakon nekoliko minuta koliko sam je zadovoljavao prstom, poljubim je u čelo i u usta, a onda se popnem na nju i raširim joj noge do kraja kako bi i njoj i meni bilo lakše.
"Volim te, znaš?" Priznao sam joj dok sam stajao nad njom. Iako je imala iskren osmijeh na licu, drugi veliki kojeg vidim danas, dala je vrlo nepristojan i zahtjevan odgovor.
"Znam! A sad učini to!" Previše je nestrpljiva, a kako bih uklonio taj osjećaj, nasmijem se i legnem preko nje. Za par sekundi, uđem u nju i ona uzdahne kao nikada do sada. Lagano se krećem u njoj, ljubim je po grudima, po vratu dok joj je glava zabačena. Dodirujem joj leđa koja su joj zavinuta kako bi mi se više približila.. kako bi me više osjetila. Postajem sve brži, a njoj to odgovara. Oboje uzdišemo i postajemo mokri iako je kiša odavno prestala. Nastavljam se kretati u njoj i onda primjetim kako se i sama dira dok je jebem i to je nešto što me začudi.. Ustvari fascinira me. Oči su joj zatvorene, ljubim je po vratu i ponekad pogledam u točku gdje smo spojeni. Ona se dira, dodiruje samu sebe zatvorenih očiju i dok slušam njene uzdahe shvaćam kako je ovo nešto najljepše što sam vidio.
"Louis, ja.." Noge joj se počnu tresti i vidim kako je pri kraju. Čupa me za kosu, grebe me po leđima i ne može savladati svoje nagone.
"Svrši bebo.. zajedno sa mnom.. Hajde!" Nastavljam je jebati brže nego prije, a ona vrišti toliko da stavlja moju ruku na svoja usta samo kako se ne bi čula.
"Spremna?... Sad!" Svrši u isto vrijeme kad i ja i uzdahne. Padnem na njene grudi, sav izmoren, a ona obje ruke stavi na moja leđa. Prsa joj se brzo uzdižu, a disanje joj je preteško. Lagano se izvučem iz nje i sjetim se kako opet nisam koristio jebeni kondom. Već dva puta smo spavali skupa, a ja sam oba puta zaboravio zaštitu. Koji mi je kurac?! Ovo mi se dosad nije događalo!
"Kako ti je bilo?" Pitam je i tad je pogledam. Oči joj doslovno blistaju, lice joj je crveno i sama zna koliko volim kad je crvena, a osmijeh joj se rasteže cijelim licem. Sretna je i zadovoljna. I najvažnije od svega, voli me! Ta mala me voli kao i ja nju! I odmah i ja postajem sretniji!
"Bolje nego prvi put!" Kaže iskreno i shvaćam je. Nikome nije najljepše prvi put. Drugi je nekako najbolji. "Kladim se da sa Sophiom nije bilo ni upola dobro kao sa mnom, zar ne?" Pitala me i morao sam se nasmijati.
"Znao sam da postoji neki razlog. Nisi mogla tek tako postati toliko samouvjerena!" Rekao sam joj i mogao sam zamisliti kako se rugala Sophii u svojim mislima dok se jebala sa mnom. I nasmijem se na to onako luđački i iskreno.
"Nisam ovo radila zbog nje... Okej, možda malo. Ali najviše zbog toga da ti pokažem što imaš, što je samo tvoje i kako bi trebao činiti sve da me ne izgubiš, znaš?" E ovo se zove samouvjerenost. Ona voli sebe i shvaća koliko je posebna. Bilo je i vrijeme.
"Izgubim li te ikada, umrijet ću iste te sekunde. Ali nikad nam to neću dopustiti! Puno te volim!"
"Volim i ja tebe.. Još više!" Poljubim je u usta par puta, a onda se kao i obično počnemo svađati oko sitnica. Svađa je dio naše ljubavi. Možda je malo naporna i s vremena na vrijeme dosadna i tvrdoglava i ima taj temperament koji ne mogu podnijeti, ali volim je.. Volim je više od svega!
here you goo :D