UVOD
Ljeto. To je bila jedina stvar na pameti četvrtim razredima jedne srednje škole u Londonu. Nije bilo drukčije ni sa Haley. Sjedeći u klupi do prozora, slušajući profesoricu koja je čitav sat pričala o maturi, odabirima fakulteta te zadnjim pripremama za maturalnu večer. Nije joj bilo previše stalo do toga. Ona je već imala pripremljen plan. Kao vrlo dobra učenica planirala je upisati fakultet engleskog ili tako nešto. No, to nije bilo ono o čemu je razmišljala čekajući da zvono oglasi kraj zadnjeg sata, kraj tjedna i početak vikenda. U mislima je već bila na plaži u Španjolskoj sa Lucy i Hannom. Ovo će biti prva godina da idu same. Sve 3 su dolazile iz imućnih obitelji, ali se po njima nikada ne bi reklo. Nisu bile umišljene ni ništa drugačije nego svih njihovi vršnjaci, jedino što su njihovi imali novce. Gledajući kroz prozor, razmišljajući o ljetu, sjetila se jednog ljeta prije 2 godine. Tada je imala svoju prvu ljetnu ljubav. Često je razmišljala o njemu, nadajući se da će ga jednog dana ponovno sresti. Ali, svaka godina joj je donosila razočarenje.
-"Haley??"Rekla je Lucy ustajući se sa stolca.
-"Molim?"
-"Zvonilo je." Ubacila se Hanna, zabacujući svoju dugu plavu kosu.
-"O čemu si razmišljala?" Upitala ju je Lucy dok su se spuštale niz stepenice.
-" O ljetu. Mislim da će nam ove godine biti preodlično. Mislim, kako bi drukčije bilo kad idemo same?"
- "O ljetu ili o njemu?" Rekla je Hanna stavljajući sunčane naočale na oči.
- "Iskreno.. više o ljetu. Ne očekujem da ću ga sresti. "Spustila je pogled i maknula pramen kose sa lica.
Nijedna joj nije ništa rekla. Nisu ni trebale. Znala je i sama sve. Čeka ga već 2 godine. Traži njegov pogled u svima, ali ga ne nalazi. One plave oči koje su joj se urezale u pamćenje. Zatim je pogledala u svoje prijateljice. Hanna je imala dugu plavu kosu, bila je zgodna i imala je prelijepe zelene oči. Bila je zabavna, dobra, ali nekada i prava kučka. Lucy je bila potpuna suprotnost Hanni. Imala je smeđu, dugu, valovitu kosu. Okrugle smeđe oči, bila je najniža od njih 3, ali je bila skladno građena i imala je lice anđela.
-"Hoćemo poslijepodne u šoping ili tako nešto ?" Upitala je svoje prijateljice, upitno ih gledajući ispod naočala.
-"Meni paše." Lucy ju je pogledala i nasmijala se od uha do uha, pokazivajući svoje savršene bijele zube.
-"A ti Hanna?"
-"Ovaj, ne mogu danas..imam..ovaj..dogovor…drugi put može?" Promrmljala je to nekako sebi u bradu, kopajući po torbi tražeći ključeve od auta.
-"U redu. Lucy, oko 5 dođem po tebe?"
-"Može, vidimo se." Rekla je i sjela u svoj auto.
Nakon što su obje otišle, uzela je svoj iPod te stavila slušalice u uši. Lagano je koračala, nije joj se žurilo. Počela je jedna, njoj neodoljiva melodija. Moments- One Direction. Onaj plavi joj se svidio čim ga je vidjela. Njegov glas i oči su je podsjećale na nekoga, ali nije se nikako mogla sjetiti na koga. Nakon nekoliko pokušaja da spoji njegov lik i glas sa nekim koga pozna, odustala je. Smatrala je da će se sjetiti ako ne bude o tom razmišljala. Prepustila se glazbi i odlučila uživati. Pa danas je petak, što znači da napokon slijedi malo odmora.