/Nakon nekoliko dana.../
Sjedila sam u prvoj klupi i pažljivo sa ploče prepisivala zadatke za posljednji ispit u godini. Iako sam se pokušavala skoncetrirati na gradivo jer škola završava za nekoliko tjedana, to mi nije uspjevalo iz više razloga. Svi su okolo vikali i apsulutno nitko nije mario što je ovo jedan od najvažnijih testova na kojima će većina sigurno pasti. No bez obzira na to, najviše mi je smetala Laura koja je odjednom počela sjediti u istoj klupi sa Cassie Ann. Ona ju mrzi, ogovara je svaki dan preko odmora i mislim kako u životu nisam vidjela dvije osobe koje se mrze toliko koliko one dvije. A sad odjednom pričaju? Iz trenutka u trenutak pogledavaju prema meni, šapću i smiju se dok se šminkaju i lakiraju nokte preko sata. Otkad su one dvije postale najbolje prijateljice? Nikad nisam ni pomislila da bi se nešto ovakvo moglo dogoditi. Nedostaje mi! Čak mi više nije ni bitno što je sve izgovorila protiv Louisa, samo želim da se vrati. Zar je to tako teško? Ali sad kad vidim da Laura priča s njom i da mi se cijelo vrijeme smiju, želim zaboraviti da sam se ikad družila s njom jer je tako brzo prešla s moje na njenu stranu. Prekrižila je naše prijateljstvo. Zašto ja ne bih napravila isto?
Dovršavala sam zadatke i s obzirom da u školi nisam bila više od tjedan dana rješavala sam ih s lakoćom. A za svoje ne dolaženje u školu morala sam sat vremena provesti u uredu strašne gospođe Holt i slušati njene prodike. Bože, kako mrzim tu žensku! Taman sam bila gotova sa zadacima i kad sam ih htjela predati profesorici, zavibrirao mi je mobitel i bila sam ga primorana izvaditi iz džepa i vidjeti poruku. Profesorica je upisivala opisne ocjene u dnevnik i nije bilo šanse da me vidi kako tipkam na mobitel. „Možemo li razgovarati?" Pročitala sam Louisovu poruku i uz jedan upućen pogled prema profesorici, odgovorila sam mu. „Naravno, nazovi me za par minuta, u školi sam, pitat ću da me pusti na wc." Poslala sam mu poruku i spremila mobitel u džep. Pogledala sam oko sebe, neki nisu ni počeli rješavati zadatke, neki su cijelo vrijeme držali slušalice u ušima i spavali po klupama dok su se djevojke po običaju šminkale, a u to uključujem i moju bivšu prijateljicu. Pitala sam nastavnicu za dopust i za nekoliko trenutaka bila sam na hodniku i počela sam se stepenicama spuštati na donji kat. Napisala sam Louisu poruku kako je slobodan da me nazove i nije mnogo prošlo, a već mi se očitavalo njegovo ime na zaslonu.
„Halo?" Izgovorila sam dok sam zatvarala vrata wc-a.
„Ćao ljepoto, gdje si?" Čula sam kako se nasmijao i odmah sam mogla zamisliti taj vragolasti osmijeh na njegovom licu. Otkad me on ovako zove?
„U školi, rekla sam ti već! Trebam ponekad i ovdje biti, znaš?" Sarkastično sam mu odgovorila.
„Ma zajebi školu, to ti ne treba u životu." Bunio se, a meni je bilo drago jer ga upravo i te male sitnice poput škole, knjiga i pametnih gluposti znaju izbaciti iz takta. Mrzi nešto pametnije od sebe! A onda on meni govori da je to slatko.. Kad se ja ljutim..
„A što mi onda treba ako ne škola?" Zahtjevala sam odgovor i znala sam da ću ga odmah dobiti.
„Ja ti trebam.. Za pola sata!" Makla sam mobitel od uha na par sekundi kako bih pogledala koliko je sati i bilo je prerano. Ne mogu markirati. Pogotovo zato što nisam bila tjedan dana u školi, a i zato što su ovo zapravo zadnji školski dani.
„Nema šanse. Možeš jedino doći u školu tamo oko 2 popodne jer ću tad otprilike biti gotova."
„Ne mogu toliko čekati. Daj, hajde, pobjegni iz škole, ići ćemo negdje." Nagovarao me i samo zato što je to izlazilo iz njegovih usta meni se ta ideja činila primamljivom. Iako znam da je takvo nešto zabranjeno.
„A gdje bi išli?" Užasno me zanimalo i željela sam saznati.
„Pa s obzirom da voliš jesti pomislio sam da bi možda mogli otići u neki restoran!"
„Misliš onaj restoran koji nudi samo tople sendviče, a u svojoj unutrašnjosti sadrži dva propala stola?" Odmah sam se sjetila prve svađe između Louisa i Laure i onog trenutka kad smo nakon toga otišli u taj restoran. Sendviči su bili okej, ali restoran je živi užas.
„Da, imao sam to na umu, ali ovaj put ne idemo tamo. Znaš li kuhati?" Otkud mu je ovo palo na pamet?
„Onako, ne znam baš.. Nikad me to nije zanimalo." Iskreno sam mu priznala. Gospođa Kennedy me žarko željela naučiti dok je još radila u našoj kući, ali nikad nisam imala volje. Trudila se oko mene. Ciara nije ni željela pokušati jer je znala da je neću baš slušati. Majka i otac s tim nisu imali veze.
„Hmmm, mislio sam da odemo do mog stana i skuhamo nešto jestivo. S obzirom da ti nemaš pojma o kuhanju, a ja sam kao i obično katastrofa u takvim stvarima, sumljam da ćemo stvoriti nešto dobro." Puhnuo je jer je shvatio da je njegov savršeni plan propao u tako brzo vremena.
„Zašto ne bismo otišli u kino pogledati koji film? Znaš koliko dugo nisam bila u kinu... Onda bi poslije mogli u McDonald's pojesti nešto zdravo.. " Predložila sam mu jer mi se to zapravo učinila kao jako dobra ideja. Iako bih poslije škole trebala ići doma i učiti novo gradivo kao nikad dosad, ipak mi je draže provoditi slobodno poslijepodne s njim.
„Rose Jefferson!" Viknuo je na mene. Molim?!
„Što sam sad napravila?" Zbunila sam se . Nije da sam predložila kako bismo se trebali vjenčati u Las Vegasu a zatim se baciti s najvećeg mosta u Sjevernoj Americi jer smo napravili užasnu pogrešku poput te.
„Jesi ti mene to upravo pozvala na spoj? Znaš, ljudi kad idu na spojeve, obično se sviđaju jedno drugome, a to vodi do nečeg u što ne želim trenutno ulaziti." Kreten...
„Točno znam na što misliš! I ne brini, nije ovo nikakav spoj, ako ne želiš, ne moramo ići.." Samo mi nedostaje da se posvađamo. Pa iste bih mu sekunde poklopila slušalicu.
„Vidiš, danas kad sam se probudio pomislio sam kako je ovo savršen dan za još jednu tetovažu. Što misliš da kino zamijenimo tattoo studiom?" Pitao me i čekao je da odgovorim. Zar misli napraviti još jednu tetovažu?!
„Louis imaš i previše tetovaža, ne treba ti još jedna.." Pokušala sam ga odgovoriti, ali znala sam da će to biti još jedna neuspjela misija čim me on prekinuo.
„Oh, itekako mi treba. Mjesto za tetovažu ćemo lako odrediti.."
„I što misliš istetovirati?" Zanimalo me. Možda nekakav zmaj, mač ili takve gluposti?
„Jedan meni jako poseban datum i znak beskonačnosti a pored toga nekakvu ružu." Izgovorio je i to je bila potpuna suprotnost od onoga što zam zamišljala. Čini se kao da te 3 stvari imaju jednu povezanost.
„To zvuči kao nešto što bih ja tetovirala. Ali sviđa mi se. Zašto ćeš to tetovirati?" Bitan datum? Kada je on rođen? Kada je upoznao nekoga? Kada je učinio nešto? Što se dogodilo na taj datum?! Kakve veze ima znak beskonačnosti sa ružom? Zanima me i želim saznati, ali znam da to od njega neću izvući tako lako.
„Znam ja da bi se ti tetovirala. Čuo sam kad si rekla da bi htjela jednu tetovažu na dupetu. Znaš kako mi se sviđa ta ideja. Volio bih gledati dok ti je prave.."Nasmijao se. "Samo mi reci da ćeš ići sa mnom danas." Zamolio me.
„Stvarno si bezobrazan..Ali ići ću!" Kimnula sam glavom kako bih i sama sebi potvrdila isto. Ne znam zašto, ali jedva čekam taj susret s njim iako se viđamo gotovo svaki dan.
„Okej, već sam na pola puta do tvoje škole. Čekaj me ispred!" Nakon izgovorene rečenice poslao mi je nekoliko telefonskih pusa, a zatim se nasmijao. Otkad mi on to šalje puse?
„Ne.. Stani Louis!" Ali bilo je kasno da me čuje jer je budala već bila prekinula. Kvragu! Stavila sam mobitel u džep i izašla iz wc-a razmišljavši o tome kako ću se izvući sa sata. Nikad to nisam napravila, a i sumljam da bi dobro prošlo. Zatvorila sam vrata i kad sam krenula prema stepenicama kako bih došla do razreda put mi je bio zapriječen sa Laurom i Cassie Ann.. Doslovno su stajale jedna pored druge, a izlaz iz wc-a se nalazio u hodniku i bio je uzak tako da nisam ni imala gdje proći.
„S kim si razgovarala unutra?" Laura me pitala, a činilo mi se kao da će joj oči iskočiti koliko je u tom trenutku bijesna bila. Zapravo, ne znam je li to uopće bijes. Ova Cassie Ann je totalno zatrovala!
„Boli te briga s kim sam razgovarala!" Rekla sam, a svetica pored nje je samo slušala naš razgovor. I bolje joj je. Progovori li, ne znam što bih bila u stanju učiniti.
„Opet s njim, zar ne? Rekla sam ti da ga se kloniš! On nije dobar za tebe!" Govori kao da mi želi dobro, ali njeno objašnjenje je više zvučalo kao prijetnja koju moram poslušati.
„A ti kao jesi? Zaboravila si da mi tvoje mišljenje više nije bitno?! Razgovarat ću s kim ja hoću i ti nemaš nikakve veze s tim." Pokušala sam se progurati između njih dvije, ali Cassie Ann me gurnula rukom natrag uz osmijeh na licu govorivši „Nigdje ti ne ideš mala!"
„Rose, ja znam da se više ne družimo, ali stvarno ne bih htjela da upadneš u probleme zbog druženja s njim. On je kriminalac, nemaš pojma u što se upuštaš!" Da je nisam zaustavila, čini mi se da bi nastavila govoriti samo najgore o njemu. Kako može? Pa ni ne zna ga!
„On nije nikakav kriminalac. Možda se bavi stvarima kojima ne bi trebao i zaista me ne zanima koje su to stvari, ali on je dobar i nikad mi ne bi učinio ništa loše. Louis je dobar!" Rekla sam ono što sam zaista i mislila o njemu čitavo vrijeme, ali one su se nakon toga opalile smijati tako jako da mi se počelo gaditi. Željela sam se maknuti iz njihovog društva te proći između, ali Cassie me opet vratila prstom i počela odmahivati glavom. Što sam im ja ovdje pa da me ovako muče? Koji im je vrag?
„Rose, ti moraš shvatiti da..." Laura je započela, a onda se nastavila smijati. Kako može? Pa nekad smo bile najbolje prijateljice! Ne mogu vjerovati da se tako brzo okrenula protiv mene.
„Laura, ne moraš je nagovarati kad je glupa.." Cassie Ann je započela te mi tako digla tlak na 300 „Znaš li gdje je tvoj voljeni Louis uopće proveo noć?" Cassie me upitala, ali sad je bila mrvicu ozbiljnija nego maloprije.
„On nije moj voljeni Louis, a i ne zanima me." Sad su zamijenile uloge. Laura je pratila razgovor dok je Cassie govorila. Ne znam koju od njih dvije više trenutno mrzim!
„Proveo je sa mnom, znaš? Sinoć smo se upoznali i ne možeš vjerovati kojom smo brzinom završili zajedno. Odmah smo se pronašli i mislim da ću se potruditi oko njega. Takvo nešto ne mogu propustiti." Okrenula se prema Lauri, a zatim je nastavila „Da vidiš samo koje pločice ima. Umrla sam kad sam ih vidjela!" Obje su se nasmijale, a onda su počele govoriti o njegovim pločicama. Zašto sam ljubomorna i zašto joj želim iščupati tu prelijepu kosu sa glave iako znam da ništa od ovoga nije istina?
„Što, ne vjeruješ mi? Pitaj ga onda gdje je bio sinoć i sve će ti biti jasno. Sigurno će sve poreći, ali znam da će me se sjetiti čim ga budeš pitala." Nasmijale su se, a onda mi se Cassie obratila po posljednji put. „Sad si slobodna, možeš ići!" Kimnula sam glavom i najsarkastičnije što sam mogla, rekla sam joj „Hvala ti" nakon čega sam prošla pokraj nje gurnuvši je što sam jače mogla. Sad mi je i drago što ću otići iz škole jer će vidjeti da sam s njim. Došla sam na stepenice, ali onda sam se sjetila svega ono što joj nisam stigla reći pa sam iskoristila priliku.
„Da je s tobom bio cijelu večer kako tvrdiš, sigurno po mene ne bi dolazio sa svojim autom ispred škole kako bi me odveo na neki ručak.. A zatim idemo na nekoliko mjesta.. no to ti ne smijem spominjati, šokiralo bi te kad bi saznala što ćemo sve raditi tamo." Nakon dovršene rečenice, konačno sam bila prva koja se nasmijala njima u facu i to je bio fenomenalan osjećaj. Nešto najbolje što se dogodilo u zadnjih pola sata. Mislim da je nastavnica i zaboravila kako sam otišla do toaleta.
„To samo kurve rade na skrivenim mjestima." Nasmijala mi se, ali već sam znala što ću joj odgovoriti. Zbog nje postajem prosta i divlja, to je nemoguće za opisati.
„Ne.. Samo se kurve jebu svaku večer s drugim momkom dok imaju dečka koji od dosade pokušava silovati djevojke." A pritom sam mislila na nju i na njenog odbjeglog dečka Marka koji me prije mjesec dana htio silovati, ali nije zahvaljujući Louisu.. Ne mogu vjerovati da je on bio taj koji me spasio. I tko to zna gdje se Mark skriva?
„Što si to rekla?" I Laura i Cassie Ann su se iznenadile. Laura je to vrlo dobro znala, ali očito joj nije rekla. Hmm, pitam se zašto. Da ne bi ocrnila njenog najdražeg?!
„Ono što si čula. Pitaj Marka koga je zvao na repeticije i što je na tim repeticijama pokušao učiniti." Počela sam se uspinjati uz stepenice iživcirana do daske.
„Sumljam da je to moj Mark bio u stanju pokušati. Ali da, ti također nemoj zaboraviti pitati Louisa gdje je bio sinoć. Sigurna sam da će smisliti savršeni laž." Laura se nasmijala, uopće nije više bila uključena u razgovor, samo je slušala nas dvije kako se svađamo.
„Ma znaš što? Jebi se... " Odgovorila sam joj sa vrha stepenica dok sam joj uz to pokazivala srednji prst i točno sam zamišljala trenutak kako bih je sa užitkom bacila s ovog istog mjesta. Mrzim je kao nikoga nikad prije! Sekundu prije nego što sam ušla u razred, zavibrirao mi je mobitel i bila sam primorana izvaditi ga iz džepa i ostati ispred vrata. „Gdje si ti? Čekam te ispred škole već 10 minuta!" Louis je napisao, ali tad sam bila toliko ljuta da sam bila u stanju napisati mu toliko groznih stvari, ali tad mi je na minutu mozak proradio pa sam napisala nešto u svom stilu „Evo me..Sačekaj me još malo, molim te!" Poslala sam mu poruku, spremila mobitel u zadnji džep i ušla u razred. I dalje su svi bili u svom svijetu i drago mi je što nitko nije primjetio da me nema toliko dugo. Došla sam do nastavnice i ispričala joj razne gluposti o tome kako me boli stomak i kako bih trebala kući, a ona me sa zadovoljstvom pustila. Došla sam do svoje klupe, pokupila sve stvari i spremila ih u torbu. Potom sam je uljudno pozdravila i zahvalila joj još jednom nakon čega sam napustila ovu dosadnu prostoriju. Kad sam silazila niz stepenice, glasovi Laure i Cassie Ann su se i dalje čuli. Vjerojatno puše cigarete unutra, a ja više tamo ne mislim ulaziti. Nema nikakve šanse. Na samom izlazu iz škole već sam vidjela Louisovo auto i njega kako stoji naslonjen na vrata i smješka mi se. Odmah sam napravila sličan smiješak i došlo mi je da počnem trčati do njega, ali to bi ispalo malo glupo. Baš kad sam mislila prijeći pješački prijelaz kako bih došla do njega, netko me uhvatio za rame i odveo korak unazad..
„Koji vrag?!" Okrenula sam se kako bih ugledala lice osobe koja je to napravila, a onda sam se ugodno iznenadila. „Logan?!" Osmjehnuo se, a taj osmijeh je bio ljepši nego što ga pamtim.
„Očekivao sam sve, samo ne takav pozdrav!" Nasmijala sam se, a zatim sam ga zagrlila jer ga nisam vidjela više od 5 godina. Kako me uopće uspio prepoznati? Stavio je obje ruke na moja ramena i pomazio me nekoliko puta.
„Kad si došao ovdje? Mogao si se javiti!" Prekorila sam ga, ali maksimalna sreća mi se nije mogla maknuti s lica zbog njegovog dolaska.
„Jutros. Čim me vidjela, tvoja majka je probudila cijelu kuću i počela vikati 'Rose, došao ti je rođak Logan' sve dok nije skontala da si u školi. Zato me i poslala ovdje da te skupim nakon škole. Rekla je Ciari da spremi nekakvu gozbu jer me nije dugo vidjela.."
„Ah, ništa ne bi prošlo bez njene precijenjene gozbe."
„I znači markiraš, ha? Nisam te kao takvu zapamtio!" Nasmijao se, a ja sam mu počela objašnjavati..
„Ne, zapravo idem sa.." Počela sam rukom pokazivati prema Louisovom autu, a kad sam pogledala u tom smjeru, Louisa više nije bilo. Gdje je sad nestao?
„Ide sa mnom!" On se odjednom stvorio iza mene i prepao me kao nikad prije, toliko da sam se stresla. Logan je bio moje visine pa je pogledao malo prema gore kako bi ga bolje vidio. S obzirom na građu, Louis i Logan su bili tu negdje, ne znam tko je od njih dvoje bio više razvijen.
„Ovo je.." Htjela sam ih predstaviti jedno drugome, ali Louisova ljubomora očito nije imala mira, pa je on preuzeo situaciju. Stavio je jednu ruku na moj struk, stao je pokraj mene i čvrsto me stisnuo uza sebe kao da me posjeduje, a zatim je pružio ruku Loganu.
„Louis, drago mi je." Drago mu je? Hmm, ne vidim baš!
„Logan.. Zadovoljstvo je moje!" Oduvijek je bio dobar s riječima, a to mi se sviđalo kod njega. I on govori pametne riječi, a znam koliko to Louis mrzi. Zašto osjećam da ga već ne voli? „A ti si?" Logan je nastavio, valjda je htio znati s kim mu se rodica sve druži. Uvijek je bio zaštitnički nastrojen!
„Njen dečko.." Moj dečko?! Poljubio me u čelo i približio me sebi još više. On me pokušava ubiti? „Zar ne draga?" Louis mi je postavio pitanje i nisam sigurna koja mu je bila svrha. Očito je želio da to potvrdim pred Loganom, ali njemu nikad nisam lagala.
„Nisi još." Čim sam to izgovorila, Louisu se izraz lica naglo promijenio, a Loganu se stvorio sitan smiješak.. Zašto sam rekla 'još'? Zar želim da mi bude dečko?!
„Onda..." Započeo je Logan kako bismo se odmaknuli od ove neugodne teme „Ideš li sa mnom ili?"
„Ona već ima dogovoreni sastanak sa mnom!" Louis mu je odgovorio i mislila sam kako će ga poravnati sa zemljom s obzirom na način na koji ga je gledao dok mu je govorio. I dalje mi nije jasno kako može biti toliko ljubomoran na njega? Pa on mi je rođak, ne bi da ću željeti pokušati nešto s njim. Logan mi je kao najbolji prijatelj..
„Okej, onda vas neću prekidati. Zabavite se!" Želio me je poljubiti u lice ili čelo, ali Louis je vidio njegov planirani korak pa me još više približio sebi.
„Itekako ćemo se zabaviti." Louis je odgovorio, a Logan se već malo odmaknuo od nas.
„Daj, odmakni se od mene, pokušavam disati, znaš?" Odmakla sam se od njega, ali on me nastavio držati za ruku dok smo počeli prelaziti piješački prijelaz.
„Moraš mi dosta toga objasniti!" Doveo me do auta i umjesto smijeha koji je bio svakodnevno prisutan u posljednje vrijeme, sad me od njega dočekao ozbiljan i bijesan izraz lica koji i nije baš dobrodošao. „Ulazi u auto!" Otvorio mi je vrata i prstom pokazao prema unutrašnjosti. Dosta su danas vikali na mene, ne treba mi još on! Nisam željela još jednu svađu, pa sam ušla unutra i nisam čekala njega da mi zatvori vrata, sama sam to učinila. No, on je već bio na drugoj strani, ulazio je u auto.
„Hoćeš mi sad reći tko je on?" Pogledao me duboko u oči, nakon čega je upalio auto i nastavio me gledati. Nije htio gubiti vrijeme na ovom parkingu.
„Tko, Logan?" Pravila sam se glupa, željela sam ga izluditi. Želim vidjeti što on misli i govori kad ja pričam o drugim muškarcima.
„Da, on! I koji se kurac grlite nasred ceste gdje vas svatko može vidjeti?" Izašao je sa parkinga, ali sigurna da su mu misli bile usredotočene na naš zagrljaj.
„Zar nam je zabranjeno grliti se?" Nasmijala sam se, ali njemu je to bilo smješno. Bio je mrtav ozbiljan! Obožavam ga gledati ovakvog. Ljutog! Sad tek vidim koliko je to zapravo slatko.
„Njemu je zabranjeno grliti tebe. A tebi svakog drugog dečka, razumiješ?" Pogledao me, i u isto vrijeme je stiskao gas. Mislim da mu živci sad rade punom parom i ne bi bilo pametno ljutiti ga još više. Ipak, rijetko kad sam ga vidjela u ovom stanju.
„Ne razumijem. Zašto bi mi bilo zabranjeno grliti vlastitog rođ.." Htjela sam reći 'rođaka', ali on onako jebeno tvrdoglav me prekinuo. Ugh, mrzim kad se svađamo. Za sve ja na kraju ispadne kriva.
„Rose, samo te ja smijem grliti, i samo te ja mogu ljubiti. Nikome drugome to jebeno nije dozvoljeno, samo meni, je li sad kontaš?"
„Ne.. Zato što govoriš jedno, a uporno radiš drugo. Ako je meni sve to zabranjeno, zašto si ti onda svaku večer s drugom ženskom i kad ti one dosade, meni u 4 ujutro šalješ poruke jer si pijan i jer one spavaju kraj tebe." Pa da se bar ovo jednom dogodilo.. Koliko mi je puta samo poslao poruku otkako smo se upoznali, koliko me puta samo nazvao i opisivao mi djevojke koje spavaju do njega. I tako svako drugu noć u 3, 4 ujutro.
„Zato što sam htio čuti tebe i tvoj glas. Već par dana razmišljam samo o tebi i to mi je jebeno dosadilo, izluđuje me. I onaj dan kad sam se probudio iz kome, rekao sam ti da si mi nedostajala. Mrzim što ti ovo govorim i mrzim što se ovako osjećam jer mi se to nikad prije nije događalo." Priznao mi je, i tek onda sam ostala šokirana. On je upravo pokušao reći da ima neke osjećaje prema meni? Molim?!
„Što želiš reći?" Upitala sam ga, a zapravo nisam željela čuti njegov odgovor. Bojim se iako me ne bi smjelo biti strah.
„Ne znam. Govorim ti da nikad prije nisam osjećao ovakvo nešto. I nemoj me ispitivati jer ne želim pričati o tome. Što misliš kako sam se osjećao kad sam vidio da ideš iz škole prema meni i da se još smiješ dok me gledaš? Pa cerio sam se kao nekakav jebeni zaljubljeni debil! Samo trenutak poslije, ti se grliš sa nekim zgodnim likom i ja padam u drugi plan. Totalno si me zaboravila, samo si se smijala tom kretenu i on tebi. Zamrzio sam ga odmah! Ne može te tako gledati. Samo ja to mogu!" Bio je bijesan, ali čak i takav, priznao mi je ono nešto od čega sam se rastopila..
„Aww.. Pa ja ti se sviđam.. Ti si ljubomoran!" Počela sam ga zezati iako sam znala koliko je ova stvar ogromna. Ako ovo bude još jedna od njegovih zajebancija, kunem se da ću mu napraviti nešto toliko loše da ni on sam nije znao da sam to u stanju učiniti.
„Nisam ljubomoran, samo ne želim da se tako javno grliš sa drugim muškarcima.." Zaustavio je auto! „A sad izlazi van!" Pogledala sam kroz prozor i umjesto da smo otišli u tattoo studio kako je i rekao, mi smo bili ispred njegove zgrade. Zašto smo ovdje? Woahh, kako je vrijeme brzo prošlo! Samo svađajući se s njim!
„Zašto nismo otišli u tattoo studio?" Izravno sam ga pitala, dok je zaključavao auto.
„Zato što je zatvoren ujutro. Ići ćemo popodne!" Zaobišao ga je, a onda je došao do mene, stavio mi jednu ruku na leđa i gurnuo me tek toliko da počnem šetati prema njegovoj zgradi. Nebo se naoblačilo, već se osjetio miris kiše u zraku.
„Zar misliš da ću cijeli dan provesti s tobom?" Pitala sam ga, dok smo otvarali vrata zgrade.
„To mi je jedino bilo u planu." Nasmijao se, a onda smo ušli u lift u kojem je bila majka s djetetom u kolicima. Ona je pričala na mobitel, a ja sam u sekundi zaboravila na Louisa i njegove promjene raspoloženja, bila sam usredotočena samo na dijete. Bilo je preslatko sa tim ogromnim plavim očima i savršenom smeđom kovrdžavom kosom. Dotakla sam ga po ručici koja je bila tako sitna, nasmješila sam se od nježnosti. Taj me osjećaj držao još par sekundi sve dok lift nije došao na naš.. odnosno Louisov kat pa smo morali izaći, a oni su ostali unutra.
„Bože, kako je dijete prelijepo." Okretala sam se prema liftu i gledala kako se vrata zatvaraju. Obožavam djecu, pogotovo ove male slatke bebe, to mora da je nešto najslađe na svijetu.
„Ahaa.. znači želiš dijete.. Znaš, meni nije problem napraviti ti jedno!" Nasmijao se dok je otključavao vrata stana.
„Ha ha" Odgovorila sam mu sarkastično „Glup si!"
Čim smo ušli u stan, i po onom mraku mogla sam vidjeti kako na kauču stoje razbacane, korištene plahte, a po tlu je naravno ženska odjeća. Zar je netko ovdje? Pogledala sam prema Louisu, a zatim prema odjeći i plahtama kako bih mu dala do znanja na što točno mislim. Dok je palio svijetlo u stanu, samo se nasmijao gledavši u isto.
„Dao sam prijatelju rezervni ključ od stana da se zabavi s djevojkom. Nisam znao da će napraviti ovakav nered!" Nasmijao se, a onda je krenuo u kuhinju naliti sebi čašu obične vode. „Ja te plahte ne mislim dirati!" Izgovorio je i otpio gutljaj vode.
„Prijatelju, kažeš?" Došla sam do Louisa, stavila ruke iza leđa i naslonila se na hladnjak pored njega dok je on prao istu onu upotrebljenu čašu.
„Da.. Ne misliš valjda da sam ja ovo napravio?" Pokazao je prema stvarima, a ja nisam znala kome bih više vjerovala. Sebi, njemu ili.. Cassie Ann? Zašto bih njoj vjerovala?!
„Ne znam. Mislim, ipak je ovo tvoj stan, tvoj kauč.. Ne vidim razlog zašto ti ne bi napravio ovaj nered." Odmakla sam se od njega nekoliko koraka te počela šetati po stanu gledavši sve te razbacane stvari i onda sam pogledala u njega.
„Ne.. Ovo nije moj stil. Ja jebem samo na krevetu, ili na zidu. Ovisi kako se kojoj sviđa. Znaš, volim imati prostora na kojem bih posao mogao obavljati temeljito. Ne volim zbijena mjesta." Pogledao me, a zatim je oblizao obje usnice jako sporo ne skidavši pogleda s mene. Kvragu, ne radi to!
„Aham.. I znači često dovodiš djevojke ovdje?" Zanimalo me. Samo reci 'ne', molim te!!
„Nisam više toliko. Već par mjeseci ne dovodim djevojke u svoj stan. Zadnju sam jebao na nekoj zabavi u wc-u. Bio sam totalno pijan pa je kratko trajalo!" Kratko? Zar to ima određeno vrijeme trajanja?
„Stvarno me ne zanima koliko si je... jebao!" Opet smo došli na ovu temu? Kako?! On vrlo dobro zna da mi se takve teme ne sviđaju!
„Želio bih tebe jebati. Želio bih čuti kako vrištiš moje ime, na koji način. Htio bih ti učiniti toliko stvari koje nikad ne bi zaboravila." Pogledao me i samo što sam na trenutak zamislila takvo nešto, on me prekinuo da išta više i kažem „Crvena si. Opet si jebeno crvena. Znaš da mrzim to!" Došao je do mene takvom brzinom i jednom me rukom pribio uza zid. Moje crvenilo je njegova bolna točka. Već sam počela užurbano disati jer se sve dogodilo tako brzo, a moja želja sa njim je bila sve veća.
„Bože, kako te želim!" Svoj nos je trljao o moj, a usne su nam se lagano dodirivale sve dok me nije snažno poljubio, a dlanovi su mu čvrsto počeli dodirivati moje dupe. Osjećaj ugode je prošao mojim tijelom, a onda je u taj strastven poljubac uključio i jezik koji se samo počeo kretati po mom, a on se sve više naginjao na mene. Svoje nabreklo međunožje je počeo trljati o moje i to me je činilo još luđom nego što sam to sad. Poljupci su postajali sve brži, naša tijela sve spojenija, a ruke su mu lutale mojim leđima i guzom, dok su moji prsti čvrsto stiskali njegovu kosu. Željela sam ga toliko jako da je to bilo neopisivo. I mislim da sa ovim poljupcem između nas počinje nešto... nešto što će možda postati neraskidivo?!
Evoo ja stvarno ne znam sto mi je doslo pa da pisem ovako duge nastavke i da ih postavljam tako cestoo.. Ispricavam se haha xd
Ugll, cim sam dosla s posla, usla sam u sobu i iz nje izasla tek nakon 4 sata, ali okej, isplatilo se xd
Konacno se pocelo događat nesto između njih dvoje, ali ovo je tek pocetak. Planiram roman o njima napisat haha
Citajte, lajkajte, iskomentirajteee
Nastavak uskoro :*