Nakon početnog upoznavanja sa mnom i mojom majkom, ona i Ciara su mu nastavile pokazivati ostatak kuće ostavivši mene na početku stepenica začuđenu i zbunjenu. Odjednom misli su mi bile ispunjene činjenicom da je on čovjek koji će biti tu uz mene 24 sata na dan. No zašto mi majka prije nije rekla da će nabaviti nekoga tko će me čuvati, bar bih onda znala na čemu sam, a ovako.. Jutros sam pobjegla iz njegovog stana bez ikakvog pozdrava ili zahvale što me spasio od one budale, a uz to na sebi sam imala njegovu majicu i kožnu jaknu koju sam uzela bez pitanja. Sigurno će mi prigovarati za to čim ostanemo sami. Već na samom početku znam da ćemo se samo svađati i prije će dobiti otkaz nego što će početi raditi. Ispočetka mi je bio tako zanimljiv, a s vremenom sam izgubila zainteresiranost jer se ponašao bahato i grozno, potpuno suprotno današnjem ponašanju. Kako ćemo se on i ja slagati kad je svaki naš susret započet ili dovršen nekom svađom? Došla sam u sobu, preobukla se u papuče te izvadila knjige iz police. Znam da sam naučila gradivo za sljedeća dva tjedna, ali jednostavno moram okupirati mozak nečim što će mi koristiti. Ne želim razmišljati ni o Louisu ni o Marku, ne želim uopće pridodavati svoju pažnju ljudima koji to zapravo nisu ni zaslužili. Onaj dan kad sam mu zamotala ranu iako to nije bilo baš neko savršenstvo, mogao se bar zahvaliti, a ne me otjerati riječima da je bio dobar samo zato što je bio napušen. Ipak sam učinila nešto za njega i vratila se na Laurinu zabavu, a on nije učinio ništa po tom pitanju. Ali i dalje mi nije objasnio kako sam završila u njegovom stanu. Moram ga pitati čim uhvatim nešto vremena. Ugh, Rose, prestani razmišljati i baci se na učenje!
*
*
„I to je sve što morate znati. Vidite, ona je sramežljiva i teško je steći njeno povjerenje, ali kad vas bolje upozna ponašati će se samouvjereno i ništa je neće moći zaustaviti!"
Gospođa Jefferson je cijelo vrijeme objašnjavala Louisu taktiku Roseinog ponašanja dok ga je vodila kroz raskošan vrt između dva bazena. Istovremeno, dok je pričala s Louisom provjeravala je stanje tek posađenih ruža i tulipana koji bi uskoro trebali početi rasti. No u svemu tome nije primjetila kako se Louis užasno dosađuje. Trebalo mu je mnogo snage, hrabrosti i popušenih cigareta da dođe ovamo. Mislio je da će doći u malo manje bogatu kuću, ali na kraju ga je dočekala prava raskošnost. I pomislio je kako bi dobra ideja bila reći Jamesu u kakvom okruženju radi tako da bi se lako mogli domoći novca, no kad je vidio Rose i shvatio da će ona biti ta djevojka koju će čuvati, neozbiljne misli su mu isplutale iz glave. Da je znao da će baš nju morati čuvati vjerojatno ni ne bi prihvatio taj posao. Imao je vrlo specifično mišljenje o njoj. Smatrao ju je razmaženom, pomalo sramežljivom djevojkom koja je konstantno željna pozornosti nepoznatih osoba. Kasnije ju je spasio od užasnog zlodjela kojeg je htio počiniti onaj gad kojeg više ne želi vidjeti. Jadnica se sigurno još bori s tim, ipak joj je nanio ogromnu ranu koja je još uvijek svježa. Stoga će pričekati prije nego li nešto spomene Jamesu. Nedostaje mu njegovo društvo. Koliko god on volio samoću i mir, navikao je provoditi vrijeme sa 8 kretena koji se uvijek skrivaju u uskoj uličici između dvije ogromne, visoke zgrade. Kasnije bi otišli na tulum, krali novac i dobrovoljno se proveli s nekom djevojkom, a potom bi nabavili piće, cigarete, tek nešto malo trave, a ako bi imali ostatak, prokockali bi ga. I tako je Louis živio neko vrijeme, duže nego što je mislio da će ostati u skupini i bilo mu je okej. Nikad nije ni pomislio da će doći vrijeme kad će morati nositi otmjena odjela, ponašati se besprijekorno upotrebljavajući razne komplimente i manire. Doslovno je trebao promijeniti svoju osobnost u manje od 12 sati, a to je bio pretežak zadatak za njega. Očito će morati provesti malo više vremena s gospođicom Jessicom s kojom i nije baš u najboljim odnosima. Nakon što su prošli većinu kuće, dvorište, vrt i ostatak vlasništva obitelji Jefferson, konačno su se vratili u salon gdje je Louis i dočekao gospođu. Očajnički mu je trebala cigareta. Nikad nije proveo ovoliko vremena, mirno slušajući gluposti koje govori neka čangrizava osoba, a da se nije stao derati govorivši kako mu takvo nešto ne treba. Samo jedna cigareta će ga opustiti!
„Mislim da je to to. Ako ti još nešto nije jasno, tu smo Ciara, Matilda i ja da ti objasnimo. Sad bih te rado odvela kod Rose, ali vidim da me Greg zove pa bih trebala otići. Njena soba je na katu, samo skreneš desno i vidjet ćeš njenu sobu posljednju u nizu."
„Razumijem!"
No i prije nego što je to uspio izgovoriti, gospođa Helen mu je pobjegla iz vida tako da je ostao sam u ogromnom salonu. Istog trena je odahnuo, kao da je mjesecima bio zatočen, a morao je to podnositi. Okrenuo se i počeo ići stepenicama jedva čekavši da sjedne i zapali cigaretu. Tako mu je bila potrebna. Uskoro je pronašao hodnik koji vodi do njene sobe. Nije mogao vjerovati da je tako bogata, a na zabavama je nosila prosječnu odjeću koju nose trinaestogodišnjakinje. I na sam spomen tog sjećanja nasmijao se pokucavši na njena vrata.
„Tko je?" Pitala je, a njen glas je bio vrlo slab i strašljiv.
„Ja sam. Mogu ući?" Bio je znatiželjan.
„Ne možeš. Moram učiti!" Odbrusila mu je, no nije je htio slušati.
„Svejedno ulazim!"
„Louis ne!"
Nije ni uspjela izgovoriti, on je već napola bio u sobi, njegove oči su pretraživale njene po sobi. Nadao se da će je pronaći kako sjedi na stolici sa glavom zabijenom u mnoštvo knjiga, no ona je naprotiv ležala u krevetu sa mobitelom i slušalicama pokraj sebe. Nasmijao se zatvorivši vrata, no njoj apsulutno ništa nije bilo smješno. Samo je htjela da se izgubi iz njene sobe kako je i ušao u nju.
„Oh vidim da učiš punom parom. Oprosti što smetam!"
Osmijeh na njegovom licu je bio prisutan cijelo vrijeme, dok je on šetao sobom sa rukama duboko zavučenim u džepove. Uspravila je položaj sjedenja, a slušalice je stavila sa strane. Nije htjela da joj baš on upadne u sobu.
„Naravno da smetaš! Učila sam, a sad bih voljela spavati ako to nije problem!"
„Zašto bi spavala? Tek je prošlo podne!"
Sjeo je na rub njenog kreveta, no ona se iste sekunde skupila i odmakla od njega. Jednostavno, nesvjesno je razvila taj strah prema muškarcima kojeg će se teško riješiti. No iako je shvaćao što se događa, on je to teško mogao razumijeti.
„Pa ovo je za mene bio dug dan!"
„Da, razumijem! Sigurno ti nije bilo lako probuditi se u tuđem stanu, pokrasti pola muške tuđe odjeće i vratiti se u svoju skromnu kućicu, zar ne?"
„Zar baš moramo o tome? Ni jučer mi nije bio baš najbolji dan, danas bih se samo voljela odmoriti."
„Shvaćam. Ali ono je bila moja nova kožna jakna, a ti si je uzela bez pitanja!"
„Ma jebite se i ti tvoja kožna jakna."
Viknula je na njega, a potom odmah stavila ruku na usta. Ona nikad u svom životu nije zapsovala, a sad je to učinila ispred čovjeka koji ju je natjerao na to. Htjela se ispričati zbog svog nemoralnog ponašanja, ali njegov smijeh joj to nije dopuštao..
„Ti baš paziš na svaku sitnicu u svom ponašanju? Moraš se opustiti, to ti nije baš zdravo!"
„Stvarno nisam htjela. Jaknu sam stavila u ormar, pričekaj sad ću ti je donijeti."
„Zadrži je slobodno kad ti se toliko sviđa."
Nasmijao se tek toliko da nju malo oraspoloži, ali ona je ostala ozbiljna. Mark joj se cijelo vrijeme uvlačio u misli, bilo ga je jako teško istjerati, pa čak i pomoću lošeg humora s kojim se Louis služio. Ustala je iz kreveta i krenula prema ormaru u potrazi za njegovom jaknom. Nije htio gledati u nju, ali ipak oči su poletjele na zabranjena mjesta. Činila se tako jednostavnom djevojkom s napola odvezanom pundžom na sred glave dok je stajala ispred ormara u iznošenoj trenerci. Naravno, ta trenerka nije bila dovoljno uska da iskaže njene obline, ali ipak u toj djevojci je bilo nešto posebno što je tjeralo Louisa da je gleda kad ona to nije primjećivala. Nikad nije bio sam sa djevojkom u sobi, a da nisu spavali zajedno. Ovo mu je prvi put da radi takvo nešto.
„Izvoli!"
S jednom rukom je bacila kožnu jaknu na njega, zatvorila vrata ormara i vratila se u svoj krevet. U njegovoj blizini joj je bilo tako neugodno. Htjela je saznati zašto je baš on dobio posao njenog 'tjelohranitelja' no opet nije ga htjela to pitati. Smatrala je da bi to bilo suviše nepristojno od nje, ali htjela je saznati nešto više o njemu. Možda će nasumičnim pitanjima to i uspjeti.
„Mogu zapaliti?"
„Zapaliti? Ne. Ako želiš pušiti, vrata su ti ondje!"
Zaprijetila mu je, a ovog puta mu nije bilo do smijeha. Umire da zapali jednu cigaretu, a ona mu zabranjuje. Bude li ovako bilo svaki dan, teško će zadržati posao!
„Molim te! Ona guska.... oprosti! Tvoja majka mi ne dozvoljava da pušim na radnom mjestu!"
„E pa ne dozvoljavam ti ni ja.. sorry!"
„Svejedno ću zapaliti jednu!"
Počeo je izvlačiti kutiju cigareta iz džepa, a ona to nije mogla podnijeti. Odjednom se počeo ponašati kao razmaženo derište koje nikoga ne sluša pa tako ni nju.
„Nećeš!" Vrisnula je „A sad izlazi van! Dosta mi te je!"
„Što sam ti sad napravio?"
Pitao je s nevinim smješkom na obrazima. Sve mu je ovo bila samo jedna obična šala, a ona je svakog trena htjela početi plakati. Jučer je doživjela nešto najgroznije što se djevojci može dogoditi i užasno je depresivna zbog toga, a on je provocira. I zato je ovakva danas, ne društvena i previše zatvorena u sebe osim kad se treba derati na njega.
„Nerviraš me! Tako si sebičan i prost, ja ne mogu..."
„A on jučer nije bio takav?"
Prekinuo ju je usred rečenice i to je ostavilo zbunjenom na sekund. No on nije bio baš sav svoj upravo zato što nije zapalio cigaretu. Oboje su imali svoje skrivenme poroke koji su uzrokovali ovakvo ponašanje.
„Tko?"
„Ona budala koja te jučer pokušala silovati, koja te udarila tako jako da si pala u nesvijest!"
„Ne želim razgovarati o njemu!" Okrenula je glavu da ga ne gleda, a on se nagnuo u stranu kako bi uhvatio izraz njenog lica.
„Da ja nisam došao, tko zna što bi ti napravio. Zašto si dolazila k njemu? On je taj dečko o kojem si pričala one večeri, zar ne?"
„Ne!"
„Mogao ti je učiniti toliko toga na žao i njemu to ne bi značilo ništa."
„Hoćeš više prestati?"
I tad je briznula u plač. Suze su se cijelo jutro kupile u njoj, no zadržavala ih je svom svojom snagom. Nije im davala povoda da izađu na vidjelo. Pokušavala je ne misliti o Markovom postupku i koliko god to bilo teško, uspjevala je u određenim momentima. Sad je došao on i počeo joj govoriti o njemu i o njenom neodgovornom ponašanju. I ovako je dosta propatila u tišini kriveći samu sebe, samo joj je još on trebao da joj tu činjenicu i potvrdi.
„Nisam te htio rasplakati, ali..."
„Ali uspio si! Bravo! Sad izađi van!"
Tad je shvatio koliku je pogrešku učinio. Mrzio je kad djevojke plaču. Sjeća se kako mu je bilo kad bi vidio da Sophia plače zbog njega, a on nije bio dovoljno hrabar da se ispriča zbog neprimjerenog ponašanja i nedozvoljenih riječi koje joj je izgovorio. Očito je volio povrijeđivati druge, ali nikad nije htio vidjeti rezultate onoga što je napravio. Povrijedio bi nekoga toliko da bi se ta soba rasplakala i nije to mogao podnijeti. A sad je to opet učinio...
„Rekla sam ti da izađeš van!"
Rekla je smirenijim glasom, a on nije mogao napraviti ništa više nego izaći iz sobe. Ustao se s njenog kreveta i zadržao je pogled na njoj no nije se pomicala ni milimetra. I dalje su ruke bile prekrižene na njenim prsima, noge savijene, skupljene i podignute, a glava okrenuta prema prozoru. Nije se htio više zadržavati iako joj se htio ispričati zbog onoga što je napravio, samo je izašao van. Ispred njenih vrata je stao neko vrijeme sve dok ga nije obuzeo nekakav bijes, onaj koji ga je natjerao da nogom udari o tlo i nasloni se čelom na zid kraj vrata.Razgovarali su par puta, i svaki put bi se posvađali, a to ni jedno ni drugo nisu mogli podnijeti. Odlučio je odmah otići iz kuće u kojoj se nikako nije ugodno osjećao jer ionako počinje raditi tek od sutra. Prvo što će biti je to da će zapaliti cigaretu, možda i više njih, a nakon toga odlazi u teretanu da se ispuše. Rose je samo nastavila plakati, skupljena i pokrivena plahtama, a da nitko nije znao za njene patnje čak ni njena najbolja prijateljica. Bila je plaha djevojka, sramežljiva i povučena te uvijek pristojna prema svima. Nitko nije ni sumljao da će od tako ljupke djevojke kakva je ona bila nastati potpuno drukčija, nova, hladna žena željna osvete..
wattpad se totalno promijenio sto se tice pisanja.. pomalo me zbunjuje hahah
but never mind xd
citajte, ostavite vote i kom (nekako ste slabi u tome idk)
luall ♥♥