Svaki dan ima nova iznenađenja ili kako bi mi rekli obrate. Obrate koji u nama izazovu razna razmišljanja na stvari, život. Ne želim reći da nije lijepo, nego je nekad teško biti tu čvrst. Čvrst kao osoba koja može sve podnijeti. Teško je slušati stalne naredbe drugih, a još teže ima obvezu nad njima. Ovaj put nemam namjeru nikoga povrjediti, ali imam potrebu reći da je sve nekako stavljeno u kalup koji se zove "izazov". Svakodnevno ga oblikujemo i nastojimo prebroditi i izgraditi osobu koja nema kamo. Osjećamo se izgubljeno. Ne zato što smo nemoćni nego, nismo čvrsti da prihvatimo muku. Ona nama nije namjenjena, ako se mene pita. Svatko od nas zahtjeva bolje. Znam da je tako.
Mislimo jedno, a kažemo drugo. Zašto? Jer nema je lakše da druge ne bi povrjedili. Osjećala sam se da me jedna osoba pogledala i rekla bi mi. Zlato, sve je napravljeno da budemo snažni. Tijelom su mi prolazili trnci kao i sada. Oči su mi zadržavale suze jer sam znala da ta osoba zna najbolje. Tu sam da budem tvoj sanjar, osoba koja želi ostvariti iste želje kao i ti. Znam što si željeo. Bojim se samo da to neću ispuniti, ostvariti što smo oboje ikad željeli. Imali.....i još uvijek imamo susretu koji je trajao i završio. Završio jer mi nisi dao priliku da pođem za tobom. Htjela sam sve s tobom. Bio si moja vodilja i još si tu za mene. Gledamo se samo s različitih svjetova.
Gledam te i znam da razmišljamo isto. Osmijesi nam pričaju istu pričaju, a iz sjajnih oči poput bisera izvire duša koja je čista. Znala sam da nema ništa čisto osim njih. Sve ostalo je prljavo i ruke i riječi koje zvuče poput otrova za uši i dušu. Jedino je srce koje nas oslobađa od svih ovih prijetnji koje su izazvane.
Želim zahvaliti osobi koja je rekla da uzmem laptop i gledam serije. Zahvaljujući njoj osjećam se bolje.
