Kad? Vječno je pitanje. Osmijeh mi prođe kroz smijeh, a u očima sjaj. Da...to su blistave suze. Blistave koje su željne malih stvari. Nekad mislim da je sve moguće ako se trudiš za to, ali nekad shvatim da nije sve u tome. Ne trudim se mislit o ničemu nego sam usredotočena na ono dobro. Dobro koje oduvijek želim. Možda je to samo poticaj za ono što dođe. Ne znam što reći, što sljedeće napraviti, a da se posloži na svoje. U životu nemam puno vjere u sebe jer mi treba nešto da me pokrene. Riskirajući i upuštajući u neke stvari shvaćam da će tako biti. Haha...barem bi trebalo biti. Barem je tako u mojoj glavi, koliko može biti izvedivo.
Nečiji zagrljaj vrijedi puno, a opet njega nema, a ni njega. Čekam ga na klupi u parku gdje su svi noćni sastanci stvoreni za takve trenutke. Kada želimo da traje vječno. Dok ga čekam razmišljam kako bih ga voljela da je tu zauvijek. S njim bih bila sretna, samo da je tu. Nakon nekoliko sati sjedeći shvatila sam da je zaboravio doći. Kad sam se ustala s klupe vidjela sam da mi netko prilazi. Obrisala sam si obraze i krenula kući. Netko je primio za ruku, okrenuo prema sebi i zagrlio.
Bio je on. Pogledao me je i pitao kako sam. Nisam ništa odgovorila. Ostala sam u šoku. Njegova prsa bila su toliko topla da sam se ugrijala. Sva sam drhtala na hladnoći. Nekako mi je došao kao melen na ranu. Kad me htio pogledao u oči nisam mu to dozvolila. Htjela sam, tražila sam ga u mislima, snovima. Htjela sam da se osjećam svojom, a opet uz njega. Trenutak kad sam ga zagrlila sam osjećala sam da sigurna, ali samo ne par sati koliko sam ga i čekala. Kad me pustio okrenula sam mu leđa. Uzela sam maramicu i obrisala mokre obraze. Za to vrijeme zagrlio me je oko struka. Sanjam ovakvo što, ali znam da se to nikad neće dogoditi. Mala sanjarica uvijek ostaje u svojim iluzijama jer život donosi neočekivane stvari. Ni u kojem trenutku ne možemo znati što nam ljudi žele pružiti u životu. Imam vjere da bih barem moglo biti slično. Kad čovjek stane na svoje noge i kada osjeća nekoga pored sebe čovjek je sretan i zahvaljuje mu za sve. Opet to malo nekom predstavlja cijeli svijet. Previše slikovito, a ipak realistično u serijama tako i u filmovima.
