Odlučila sam si kupiti tenesice. Odluka je bila jaka sve dok jednog pogleda. Krenula sam s frendicom u trgovački centar. Obišle smo nekoliko dućana, ali meni se svidio samo jedan tj. jedne tenesice su mi se jako svidjele. Bila sam očarana njima. „Moram ih kupiti" govorila sam. Jedni razlog je bio zbog...toga što su mi se svidjele i to je to. Usluga je bila više nego dobra, što me očaralo. A posebno mi je upao u oko jedan mladić. Fin, slatkih obrva,...hmm kad se bolje sjetim podsjećao me na nekoga, ali to nije bitno. Možda je bilo bitno, kad bolje razmislim vraćaju mi se misli od nekoliko mjeseci. Sve je bilo tako čudno. To sam željela, zar sam ja to napravila zbog interesa? Ne nikako, nije bilo zato, više od radoznalosti. Barem mislim. Uglavnom, sve se lijepo završilo. Jednino se toga sjećam. Kad sam prišla tom slatkom dečku, mislila sam tako trebam napraviti jer ipak tražim tenesice, a imam i drugih razloga, tj. sjećanja na nekoga koga više ni ne znam kako se zove. Ime nije bitno jer mislim da je to prošla priča. To je odavno otpuhao vjetar. Svaki pogled je bilo glupo sjećanje na glupu prošlost. Zašto ???? Mislila sam da se to samo jednom događa. Ali neke se stvari ponavljaju stalno i nikako da prestanu. Mrzim život!!!! Izašla sam van i nisam se odlučila za njih jer nisam imala novac sa sobom. Stalno sam govorila prijateljici kako me onaj lik iz dućana podsjeća na nekoga. Pitala me na koga, a ja sam rekla na frenda. Nakon šetnje po centru htjela sam da uđemo opet u isti dućan gdje on radi. Uzela sam tenesicu i stala ispred ogledala da me primijeti. Očito je imao puno ljudi u dućanu. Drugi put sam pitala curu koja tamo radi da mi donese broj koji sam tražila. Hodala sam u njima u dućanu ispred ogledala, ogledavala sam se oko sebe, ali ništa od moje dominacije. Možda je sve bila glupa želja za malo pažnje. Mala curica u dućanu je isprobavala cipelice. Zamislila sam se kao i ona, ljudi je gledaju, smiju joj se, sve je usmjereno na nju. Svaki dio mene je bio na izmaku snaga. Sve što mi je bitno u tom trenu bilo je da su mi one skladno stajale. Zgodnom dečku sam vratila tenesicu, a drugu sam ostavila tamo gdje sam je i našla, na stalku. Pričala sam s frendicom da ga pitam za broj, ali kad sam ga bolje pogledala, rekla sam ne. Nije on taj, nisam htjela misliti o glupostima. Zahvalila sam se i otišla. Znala sam da ću se vratiti tamo. Jer tenesice su bile vrh, zakon, jer su me barem malo podignule na moju visinu. Bila sam sretna zbog toga, a čovjek ko čovjek ostaje tamo gdje mu je mjesto. Nadam se da će biti tamo kad ću ih kupiti. Otišle smo van na klupicu i pričale kako će ona ići van s nekoliko dečiju. Iskreno, nije me to baš brinulo. Želja mi je bila sam da se vratim tamo. Dok je ona pričala o jednom, pa o drugom, trećem,...broj mi se pomiješao.
