Što može biti gore od ljubavi s prijateljem? Dopisivanje s njim je očaj. Misliš da od toga ništa neće biti, mi nikad nećemo biit zajedno,al ono najgore te izjeda u duši. Svaka riječ koju prozborim s njim je lijepa,draga i iskrena. Sve je stvarno. Zašto on ne shaća što ja želim??? Zaštooooo???? Ponekad u dnu duše želim prijatelja koji binapravio sve za nas a ponekad bi da to traje stalno,stalno,stalno. Riječi su suvišne za takvo što opisati. Samo ti ona može dati ono što nitko ne može. Žalosno je što mi radimo za nekoga a on je toliko slijep da ne vidi što ima. Mislimo stalno o njemu njemu svaki trenutak,sat,dan. Sve je oko njega. Samo treba trzaj da nešto bude. Koliko drag možeš biti s curom da joj želiš kupiti ružu za nje 18 rođendan. Predivno sam se osjećala,preuzvišeno. Osjećaj kojeg niakd nisam osjećala. Da mi dečko kupi ružu??? Što je to stvarno? Budim se iz sna trljam oči i vidim stvarno ja živim u javi. Sretno smo i nadam se takvom susretu stalno. Mislimo ponekad da te stvari nisu dobre jer dolazi di pretjerane opsesije. Ali mislimo netko je za nas napravio dobro djelo. Učino nas je sretnim. Pa ćemo i mi to njemu napraviti. Uskoro se bliži njegov rodendan i mislim mu napraviti iznenađenje koje nikad nije dobio. Ja se barem nadam. Mislim napisati sve što mi je na duši. Što osjećam prema njemu. Kažu pravi prijatelji ostaju uvijek zajedno uz tebe i nikad te ne napuste. Sreća i nada će me voditi u tom smjeru.
<3
