Pogledom ulazimo u novu priču točka u koji gledamo vodi nas u vrtlog. Tamo se događaju razne pustolovine kojih nismo svjesni da će biti. Postajemo dio njih. Sve se čini predivnim osjećajem. Sretni smo jer nas sve oko nas čini ispunjenima i sretnima. Postajemo djeca u bajci. A bajka je sve oko nas. Priča koja nema kraja. Život je bajka. Kad bajka prestane neće biti princa na bijelom konju neće biti sretnog kraja i sve nestaje. Zar je smisao bajke da ona prestaje? Ona traje i traje jer svaki tren je savršen. Bajka čini sve savršenim. Što bi djeca bez njih? Svaka priča pa tako i bajka dolazi prije spavanja. Ona nas umiri i znao da je svijet lijep da smo mi to koji stvaramo nju. Osmijeh preko lica je neprocjeniv. Pogledamo priču sa sretnim krajem i poželimo da netko živi istu bajku bez kraja. Da osjeti što sve ona donosi. Bajka je bajkovita. Na bajku puštamo suzu jer ona je jedinstvena. Jer vas možda na ovo sta podsjeća? Samo je jedna asocijacija. Ona traje kratko ,a ipak je slatka,živi se,stvarni svijet,ljudi koji su dio nas,sve oko nas,prijatelji i društvo. Svaka priča je poruka za sebe. Suštinu toga moramo vidjeti u njoj. Svaki život je priča,bajka,roman,pripovijetka,cjelina za sebe. Gledati bajku znači vidjeti ljepotu što nam ona pruži. Sve je bez ikakvog opisa,nema riječi za opis. Od ljepote bajke utonemo u san i sanjamo svoju bajku priču za sebe. Kad se probudimo budemo sretni jer sve što je oko nas je tako lijepo. Buđenje početak življenja bajke,života :). Dijete je to koje se veseli svemu šta vidi. I bez obzira na sve radi sve stvari koje ne smije. Zato je sve oko nas bajka stvaramo ono što ne možemo. Kršimo prava jer svaka nova šala,ludost kako bi je nazvali je novo otkriče.
