Gledajući sve s druge perspektive stvari se vrte u krug. Taj krug ima kraj. Tko bi rekao? Da...mislila sam da više ništa nema smisla. Nakon nekog vremena, bolje rečeno nakon bolnog i dugog vremena nešto se dogodilo. Nikad nisam mislila da nešto može imati kakvog smisla. Ne mogu zamisliti da nešto može doći na svoje. Vjerujem da je to samo prolazno razdoblje nakon kojeg ću se vratiti na staro.
Depresija koja donosi ljeto traje još uvijek, a ja sam glavni lik koji pomalo pada u nju. Iskreno mogu reći da je ljeto jedno od najdosadnijih godišnjih doba jer se ništa ne događa. Vrijeme je čudan pokazatelj čovjekova života. Zamrsi sve što bi ikad moglo postojati. Ne želim ni zamišljati što bi se moglo promjeniti, a kamoli donijeti na bolje. Hmm...ipak je nekad najbolje ostaviti sve i ne misliti na ništa. Koliko god čovjek misli da je to glupo ima nešto u svemu. Nekad je bolje biti zaokupljen stvarima i ne misliti na neke ljude i stvari. Koliko god mi bude bilo teško znat ću da sam ja uvijek svoja. Ne mijenjam se dok je ova depresija zamorna, teška, bolna...znam da ću uvijek biti vjerna sebi i ljudima do kojih mi je stalo. Da naučit ću voljeti, ali prije svega naučiti živjeti disajući napola. Osjećajući da je sve ipak samo moj scenarij u glavi. Kako je uvijek izgledao tako će uvijek i biti . Meni prihvatljiv dok drugi imaju drukčiju viziju svijeta. Ne želim se postaviti i biti odrasla. Ne, bit ću svoja bez obzira na stvari koje će me mučiti. Kao i svako put znat ću da je život vizija svijeta kojeg ja zamišljam. Nadala sam se da neke stvari mogu biti kako mi zamislimo, ali ne. Naši postupci određuju kako ćemo se mi postupati da bi se sve posložilo.
Sve me podsjeća na tebe. Sjećat ću te se uvijek ti koji si znao da budem to što jesam, samo tvoja, a opet toliko svoja. Nekoliko minuta dijelilo mi je da budem dio tebe. Neki ljudi nisu mi dopustili da budem dio tebe. Svakim danom poželjela sam tebe, sebe koja sam bila sretna, a sad je sve nekako žalosno i tužnjikao. Svakog detalja sjećam se na tebi. Nitko me ne može smetnuti misli na ništa drugo. Ti si taj koji je uvijek bio moj i tako će i biti. Sanjam te noćima, želim da si moja bolja sudbina, želja moja svakog dana. Ponekad postanem slaba na sve što mi dolazi, ali znam da sve radim za sebe da bila kao i ti. Bio si sve, tako i ostaje. Postajem nekad uplašena zato što sam sama jer te nema. Jedini pravi razlog moje uplašenosti je kucanje koje nikad više ne čujem.
