Sjećaš se kako je bilo nekad pa, za nekoli godina prije. Ljudi zaborave prošlost. Ne mogu prihvatiti da se to izbriše iz njihovog pamčenja. NE, TO NIJE ISTINA. Samo čisti list i početak. Zašto neke stvari ne mogu biti kao i nekad? Može li mi netko reći? Barem itko? Odgovora nema, a ja i dalje tražim netko ludo rješenje.
Pjesma počne. Oči mi se zatvore same od sebe, zatim krene suza pa suza za suzom. Želim da bude u istom filmu kao i sada. Želim život prije nekoliko lijepih, začaranih, tihih,...životu prije ovoga. Probuditi se i reći sama sebi ovo je bila java, a ovo sad je pravi san i to je to. Svjetljika u tami. To želim da si ti. Put kojim ću ići bez ikakvih prepreka, straha, srama, s puno ponosa, sreće, snage da sam ustrajna u onome što radim. To mi je jedini cilj koji ću postići. San o kojem sanjam. Samo da te vidim još jednom sa onim pogledom punim sreće uz mene. Svaki dio tebe me usrećuje. Pišem da ne bi poludila jer želim da znam kako je nekad bilo. Prije 5 godina otkako nisi pored mene. Znam da si pored mene i znam da me uvijek gledaš. Samo ti i ja. Zar može biti što ljepše? Mislim da ne. Ne mogu te više vidjeti, ali znam da si tu negdje u mojim mislima. Mogla bi se kao i danas svega sjetiti što si mi pričao, kakvim najljpšim imenima me zvao. Zaborav je neizbrisiv. Kad nekoga upoznaš to je gotovo. Nema tu utjehe. Suze ne mogu prestati. Svaka slika je podsjest da si stu pored mene ili ispred mene. Sve je stavrno. Zagrljajem bi ti pokazala da te volim kao baš i sada, najviše od bilo koga na svijetu. Ti si moja beskonačnost koja živi u meni. Glas od tebe mi puno znači jer tada kad ga čujem znat ću što da radim. Bit ću izgubljena u velikom svijetu zlih ljudi. Zar želiš da se izgubim ko i ti? Živjet ću da ti dokažem da mogu sve što i ti napravio za svoj život. Molim te, reci mi kako da se rješim straha? Kako da steknem povjerenje od ljudi? Može li se ikad čovjek ikad rješiti tih briga? Hoće li doći osoba u moj svijet i samo me uzeti za ruku, pogledati me sa smješkom na licu i reći mi ja ti vjerujem od sad pa nadalje. Kako da znam da priča istinu? Samo mi daj par savjeta o svijetu u kojem živim svakog dana od straha od ljudi, molim te. Dođi mi nekad u misli i napravi iznimku i počasti me svojim smijehom kao da je bilo danas. Da uživamo kao nekad. Ti i ja. Dodirni me po ruci da znam da si tu. Poljubi me u ruku da znam da si tu, barem na par minuta. Pogledaj me još jednom da me vidiš kako plešem samo za tebe i obećaj mi da nećeš plakati nego ćeš me zagrliti kao nikad prije. Moj jedini. Samo to želim.
Iza mene se polako gasi svjetiljka koja je nekad bila upaljena. NE, ne, ne, to ne znači da odlaziš nego da ćeš mi opet doći u snove, ispunit mi ove sve želje koje sve želim. Pokazati mi bolji svijet. Kako je nekad uz tebe sve bilo lako. Biti vesel, sretan, zadovoljan životom, danas ne znam što to znači, ali znam da je nekad bilo sigurno sve to napraviti i biti to. Znaš da sigurno imam prijatelje i da me neki ljudi mogu usrećiti kao i ti. Moj osmijeh na licu je tada najveći, zahvaljujući samo meni jer znam da sam tad sve što sam bila pored tebe. Kad pogledam visoko, visoko, visoko gore, daleko u sebi ću te nositi. Svaka zvijezda na nebu samo sija za tebe i zato znam da si dobro. Mogu ti reći sa sam i ja dobro. Svaki dan mi je onakakav si napravim, želim da provodim dane uz ljude koje znam da će biti dobro. Nadam se da si ti bolje od mene jer nekim djelom nemaš briga o životu koji je iza tebe. Teško mi je kad znam gdje si. Pomisao na to da sam te izgubila ne može biti lošija. Znaš kako mi je kad me drugi ne razumiju? Znam da bi me ti zaglio i da bi sve moje muke bile maknute sa duše. Pokušavam maknuti taj ružan izraz s lica dok plačem jer bi se ti ljutio na mene. A što drugo da radim, ponekad stvari nisu takve kakve bi trebale biti. Obećavam, ali mislim nikad neću prestati plakati za tobom. Nisam znala da ću te izgubiti. Sve je bilo prebrzo. Htjela sam da to bude san samo, ali java je ponekad užasnija od sna i ne želim je više nikad osjetiti. Želim da sve znaš, ono što sam ti napisala i ono što osjećam prema tebi.
