Da li se ikad osjećate da ste sami? Ja oduvijek. Tražim osobu koja bi me razumijela barem na trenutak. Zar sam ja kriva što se događa oko mene. Za svoje greške smo krivi mi sami, ali žašto da budemo drukčiji? Zašto nas se drugi srame. MI nosimo taj teret na duši nitko više. Zar nije ljudski pomoći?
Koliko god da mi je teško ja sam ta koja prolazi kroz grozno razdoblje. Nema lijeka za tu bol. Ostvaljena od svih, hm...ništa novo. Takav je život. Ne mora značiti ako sam drukčija i tužnija da ne mogu uspijeti. "Svi će govoriti gdje su uspjeli, a ja neću " govorili su mi. Ja nisam kriva što sam takva. Oduvijek sam govorila da su svi isti, ali ja sam za druge nova vrsta čovjeka. Ne znam što je to tako krivo. Kad bi samo mogla imati bolju sudbinu i bolje ljude oko sebe. To mi se sigurno ne bi dogodilo. Jer ste se ikad zapitali: " Zašto ja nisam dobila ono najbolje?". Da...i to je moje pitanje od kad sam odrasla. "Ljudi su rođeni za usjeh, ne za neuspjeh" govorili bi ljudi, ali više ne znam što je istina. Iskreno pravi način za provođenje dana je vjera da će sljedeći biti još bolji bez tužno lica. Imati danu u bolje i ljepše sutra je moja vjera. Svako ko je sretan, usreti će još nekoga. Znala sam da ja ta nisam. Čudo je što nisam napustila sve svoje ideale, koji deluju tako apsurdni i nepraktični. Ipak, držim ih se čvrsto jer još uvek verujem, uprkos svemu, da su ljudi u dubini duše ustvari dobri. Sama u gomili ljudi osjećam se skrivenom u tajnovitoj radosti što samo mislim na njega. Hmm...smješno je još što uvijek vjerujem u to. Ne znam što me potaklo na snagu u životu. Možda moji snovi, želje, ideali, upornost, odgovornost, ustrajnost. U sve to još imam vjeru. Ostalo je sve iza mene. Ali srce želi što ono želi , ne možeš se oduprijeti . Razum gubi a osjećaji i emocije prevladaju . Ne možeš glumiti više jaku djevojku , sada si samo malena uplakana curica koja nije dobila ono što želi i mnogo je propatila zbog toga. Ne odustaj, nikada! Čak i kada ti život kaže da sutra ne postoji. Zaboravi tugu i kreni dalje, baš tada moraš ustati i još brže napraviti korak, ne odustaj, jer nada uvjek postoji. Ne u svijet, ne u ljude, već nada samo u sebe!
Sama pomisao da sam vrijedna nekih ostajem snažna i uporna u svome cilju.
