SAN JEDNE DJEVOJKE
Meksiko. Vrućina me ubija. Oko mene samo čistina. Samo ja. Ne znam jer to sve stvarno ili je to samo izvor moje mašte. Tražim se kroz svu tu misao. Idem dalje kroz nju i u daljini vidim sunce koje me obasjava i padam na koljena od žeđi. Moja snaga je pri kraju. Ne mogu se dignuti i krenuti dalje. Savjest mi govori da mogu dalje, ali moje mogućnosti su slabe za takav napor.
U jednom trenu dođe auto po mene. Gledam što je to. Nije mi jasno što se događa oko mene. To je san. Ponovila sam u mislima, ali nije bio. Iz auta je izašao zgodan, teksaški mladić. Obučen u one seksi hlače. Kad sam ga vidjela na noge se nisam mogla dignuti, a kamoli se pomaknuti jer oduzimao mi je dah. Uhhhh što reći. Samo me je primio za ruku i podignuo sa suhe zemlje. Sa suhog pijeska primio me, a ja sam ostala spavati i nisam znala što se događa oko mene. Probudila sam se u njegovom autu. Pružio mi je bocu vodu koju mi je dao da popijem da mi bude bolje. Dao mi vode i odvezao me u nepoznato. Ja sam popila cijelu bocu vode. Dok smo se vozili sve je izgledalo da idemo negdje daleko. Samo sam htjela da....nisam znala što želim. Nisam na ništa mislila. Zamislite da se vozite sa tipom kojeg niti ne znate što bi misli o tome, o njemu,..., zašto mi je pomogao i kako me zamijetio samu u pustinju. Kako sam ja uopće dospjela u Meksiko? Nešto me dovelo do tamo. Ali što?
Odvodi me u divlju pustinju tamo prolazimo kroz trnje i obraslu travu. Želim se smiriti od svega. Od pomisli da me stavio u auto, primijetio me, osjetio potrebu da mi se približi. Sve je izgledalo nekako spontano. Naši pogledi bili su sve bliže jedan drugomu. Znala sam da moram spustiti glavu jer nisam to mogla napraviti. Ne zbog drugog neko zbog straha što sam imala u sebi. Toliko sam se bojala njegove reakcije. To je nešto što me najviše brinulo. On je vidio da me sad ne može poljubiti. Samo me zagrlio oko struka i poljubio me u uho što je mene bilo još više sram. Vidio je da mi mora priči da drugi način. Možda je on to mislio da ga odbacujem od sebe, ali to je bilo jače od mene. Sve ovo što je napravio bila mi je želja kada sam gledala druge zaljubljene parove. Zašto sam posustala pred onim što sam imala? Zašto sam to napravila? Kako mogu biti tako hladna? Bezobzirna glupača koja dobije ono što želi oduvijek i sada odbaciti od sebe. Vjerovala sam da on zna kako je meni u tom trenu bilo. I kako mi je još uvijek na pomisli o tome.
Naš put je bio ne neočekivan. Samo je Bog znao da ćemo se sresti. Od vrućine do auta i zgodnog kaubojskog dečka koji me osvojio na prvi pogled. On je bio hrabar što mi je prišao mi, pomogao, zaljubio se slučajno u mene, a da ja nisam znala što se događa oko mene. Sve je nekako prošlo kroz maglu.
Zatim dogodilo se čudo. Mislila sam da sam u krivom filmu. Oko sebe sam vidjela samo onu sliku o onom što mi se dogodilo. Zapravo kako god gledala čudno je bilo sve oko mene. On je nestao. Kad sam skužila da ga nema moje je srce počelo tugovati. Željela sam da bude sve kao prije, plakala sam, htjela sam samo njega. On mi je tad bio najveća briga svijeta. Opet sam htjela da se čudo dogoditi. Kažu ako čekaš dogodit će se nešto lijepo. Samo treba pun džep želja.
Znate što se dogodilo? Vratio se!!! Samo sam to iščekivala. Svaki otkucaj mog srca je otkucavao s njim. Koliko sam je on bio pored mene ja sam disala duboko. Zahvaljivala mu na njegovoj sreći. Sjedio je do mene na pločniku i poljubio me u čelo. Ja sam bila spremna na strastven poljubac. Pomogao mi je da se dignem na noge da stanem na svoje noge, da uravnotežim ravnotežu. Rekao mi je da se pazim i da ne padam u nesvijest da bi zadobila pažnju dečkiju. Pogledala sam ga u čudu i samo sam se namrštila. Moj pogled je bio pogled cure koja je kriva što ne zna što joj se događa u njezinom tijelu, glavi. Samo sam otišla. Nisam htjela da me itko više pogleda. Krenula sam u mračnu ulicu. Hodala sam uplašeno jer sam znala štogod mi se dogodi na moju je odgovornost. Kad sam se okrenula oko sebe slušala sam onu jezivu tišinu. Uplašila sam se i ušla u prvi ulaz kojeg sam vidjela. Iza mene je bio neki čovjek. Uplašila sam se kao nitko. Srce mi je stalo. Od ove jezive tišine samo mi je on još trebao. Nisam to planirala. Pogledala sam u oči i odmah ga udarila i pobjegla dalje što sam mogla. Sakrila sam se iza drveta i molila da mi netko ne dođe iza jer sam gotova. Primijetila sam da taj čovjek ne ide za mnom. Navirila sam se u ulaz pogledala i vidjela da leži nepomično. Nakon što sam ga gledala nepomičnog na podu shvatila da je on. Onaj dragi mladić. Jako mi je bilo žao. Krivila sam sebe što sam napravila. Odmah sam ga digla sa poda i rekla da mi je jako žao. Kad sam vidjela djelo svojih ruku počela sam plakati. On me samo pogledao i pitao što mi je. Nisam ništa rekla nego sam ga podigla s poda i odnijela ga da sjedne na prvu najbližu klupicu. Osjećala sam se ko neka glupača pored njega. On je rekao da je on kriv za ovo što mu se desilo. Meni nije bilo jasno na što točno misli. Rekao je da je htio vidjeti još jednom prije nego što ode. Ja sam se gledala u njega i u isti čas sam osjećala usamljenost ako ode. Mislila sam zašto mora otići kad nam je baš tako lijepo počelo. Rekao je da je bio u prolazu išao je u posjet prijatelju. Na putu do njega mene je vidio htio mi pomoći. Želio je da budem dobro kad on ode. U meni se probudio osjećam da mu kažem da je najbolji, najzgodniji, presavršen dečko kojeg sam ikad srela. Rekla sam mu samo „hvala ti puno na svemu, uljepšao si mi ovo vrijeme koje si proveo sa mnom". On me pogledao onim pogledom koji je bio prvi. Znala sam da je svemu kraj. Poljubio me kako sam ja htjela, smijala sam se jer mi se san ostvario. Sad sam se zamišljala kao oni parovi koje sam nekad vidjela. Ja sam rekla „ hvala ti na svemu što si napravio za mene". Pogledao me ponovno i samo me poljubio u čelo. Rekao mi „ pazi na sebe ubuduće". A ja sam nadodala „...da ne bi bilo da hoću da izgledam da hoću pažnju drugih dečkiju...". On me pogledao na to. Objasnio m je da se šalio samo. Znala sam sve, ali „ponekad i mala šala može pogoditi ovakvu nježnu curu kao ja" rekla sam mu. Za ispriku za to poljubio me još jednom. Vidjela sam gdje ovo vodi. Dižući sa klupe na kojoj smo sjedili primio me za ruku i rekao da ostanem još malo. Ostala sam da mu ispunim želju ipak je on meni pomogao dok sam bila u nesvijesti. Desetak minuta sjedili smo i pričali o tome što smo sve prošli kroz ovo malo vrijeme. Zaključili smo da je bilo slatko i kako bi on rekao znao je da ja dobra cura za njega. Na to zagrlila sam ga i kroz mene su prošli hladni trnci kao da mi je zima. Obuhvatio me oko struka da mi ne bude zima. Nakon nekoliko minuta oba dvoje smo se digli sa klupice. Kad se stao na noge rekao mi je „ nikad neću zaboraviti djevojka koja je ležala sama u pustinji sama.....". Ja sam se nasmijala na to. Ja sam rekla " nikad neću zaboraviti najboljeg i zgodnog dečka...koji...". Na to se okrenuo prema meni i htio je da stanem i dovršim rečenicu. Rekla sam „onaj koji mi je ispunio želju i to pretvorio u stvarnost...". Pri tome sam zaplakala. Pitao me što mi je. Rekla sam „ sretna sam". Zagrlila sam ga jako. „ Hvala ti što si mi moj san pretvorio u stvarnost...više ne moram gledati druge parove da su sretni to vrijeme sam i ja bila sretna s tobom". On se začudio što je to čuo od nje. Dignuvši je prema nebu, gledao ju je kako je lijepa, iskrena, i draga cura. Možda je nikad neće vidjeti. Kad ju je spustio na zemlju morao je ići. Ona je išla isto svojim putem do svog ulaza. Samo se čuo glas u daljini „ moja jedina uvijek ću te se sjećati". A glas druge strane je dopirao „ ja ću se tebe sjećati isto, volim te više od bilo čega".
