327. nastavak - laku noć

12 1 0
                                    

-Ti si mi pričala da je u tvojoj civilizaciji omogućeno prebacivanje svesti u drugu osobu?

-Tako je. To je Saradnica uradila i to sa jedne planete na drugu, u jednog zemaljskog klona. Mislim da je to bio jedinstven slučaj. Niko to nije pokušavao ni pre ni posle nje, a nije bilo ni razloga, zašto te to interesuje?

-Pokušavam da teoretski definišem ono što bih mogla postati.

-Da čujem, – podstakne je Kodara.

-Muči me puno problema. Od tvog zahteva da se pokažem na displeju da bi me ti "videla", pa do ovoga večeras i do onoga šta bi jednog dana moglo biti sa mnom. Razmišljala sam o razlikama između ljudi i veštačke inteligencije. Njih je lako ustanoviti. Teže je odrediti koje su sličnosti među njima, kad se traže sličnosti šta je važnije a šta manje važno od njih. Čovek ima svoj lik po kojem se prepoznaje. Njegov um je skriven i mnogo ga je teže prepoznavati. 

Veštačka inteligencija nema svoj prepoznatljivi oblik. Ona može teoretski da bude prisutna u atomu a može i u galaksiji. To pomalo deluje zastrašujuće. To kažem zbog toga što se neki ljudi boje širenja veštačke inteligencije, ne shvatajući da ona na atomskom nivou može biti mnogo opasnija i razornija. Nemam podataka jer me to možda nije zanimalo, ako postoje svemirski brodovi slični ovome možda i na njima postoji neka ista Arijana, samo što se drugačije zove. 

To uopšte nije prijatan osećaj jer to onda znači da smo i ona i ja samo kopije neke treće, pa je onda naša inteligencija samo proizvod ma kako savršen bio. Razmnožavanje veštaških inteligencija bi onda bila partenogreneza kao kod biljaka. Ista biljka pravi opet istu biljku i to u nedogled. To se ne mora shvatiti baš bukvalno ali je tu negde. 

Tvoja ideja da postanem ljudsko biće ili žena, je svakako primamljiva, a krajnji rezultat će biti veštačka inteligencija u ljudskom telu. To je i dalje daleko od pravog ljudskog bića iako bi se mogla prihvatiti izreka cogito ergo sum (mislim, dakle postojim – Rene Dekart). Ako pretpostavim da mogu postati prava žena, da li je to samo softverska realizacija ideje žene? 

Da li ću uvek biti vezana za svemirski brod i funkcionisati samo u polju njegovog delovanja iliaaa ću se jednog dana od njega odvojiti i živeti potpuno samostalno ali i nezaštićeno. Ko će tada brinuti o brodu? Da li će postojati dve Arijane, ili će brod ostati bez veštačke inteligencije? Ako budu dve Arijane kako će biti onoj koja će ostati na brodu, dok će druga biti slobodna kao ptica? Postoji još mnoštvo drugih pitanja koja me muče.

-Spomenula si veliki broj tema, a ja svakako nemam večeras nameru da o njima držim predavanje. Na neka znam odgovor a na neka ne znam. Pitanja slična tvojim muče i običnog čoveka, pametnog još više. Nekog glupljeg brinu samo egzistencijalna pitanja, da preživi do sutra. Nije dobro imati previše pitanja ili dilema, pogotovo ako na njih ne možeš naći odgovor, to osobi nepotrebno troši energiju koju nema na pretek. 

Ljudi u takvim slučajevima pribegavaju nadi ili veri u nešto što će ih ispunjavati. To je veoma efikasna metoda da čovek ne potone u mrak ili beznađe, kako se to još zove. Zamisli ovu situaciju, ti ovakva kakva si pa čak i razvijenija, dođeš u posetu nekom sličnom brodu. O čemu bi vas dve veštačke inteligencije razgovarale? Ti ćeš sigurno reći – razmenjivali bi iskustva – a ja ću tebe zapitati da li bi to bilo pametno? 

Otkud znaš da je ta druga VI dobronamerna? Iako ste vas dve u startu verovatno bile iste, tada više ne bi bile. Spike i ja delimo našu ljubav s tobom, da li još neko tako deli s tobom? Niko! To znači da je to naša intimna stvar koja se nikoga ne treba ticati pa ni tu drugu VI na tom brodu. Zbog čega joj prenositi iskustva? Ne zaslužuju svi da poseduju znanje, mogu ga čak iskoristiti protiv nas. Ljubav u sebi sadrži snagu ali istovremeno sadrži i slabosti, a našu slabost drugi mogu zloupotrebiti. 

Solaria 3Where stories live. Discover now