Unpredictable

Chapter 45.

One Direction: More Than This (obavezno)

Činilo mi se kao da su sati prolazili dok sam razmišljao o našem posljednjem pozivu. U sjećanja su mi se vratili oni dani kad sam je tek upoznao, kad sam bio u vezi sa jednom, a stalno mislio na drugu ženu. I gadim se samom sebi zbog toga! Upropastio sam život Hanni, Evi, sad ga trenutno upropaštavam Karen. Zar je meni baš suđeno da budem takav? Sjećam se, otkako smo se upoznali, naš odnos se temeljio na učestalim svađama, poljupcima prožeti strašću, i ništa više od toga. Svaka naša svađa bi završila poljupcima. Onda bismo se opet svađali. Pitam se kako sam se zaljubio u nju kad sam mislio da je razmažena klinka željna pažnje. No čak ni moje prokleto mišljenje me nije zaustavilo u tome da se zaljubim i da je jebeno zavolim. Bio sam s njom, i ne kajem se ni za jedan jedini trenutak zato što sam tad bio s njom. I bili smo sretni! Priznala mi je da je trudna sa mnom, pristala je na zaruke.. zašto je sve ono moramo završiti ovako? Zar nam je suđeno da nakon svega imamo ovakav kraj?

Izvukao sam se iz razmišljanja koja su mi samo preokupirale glavu, obrisao blago isušene suze i pokušao je nazvati. Birao sam njen broj mali milijun puta, ali nije se javljala. Poželio sam razbiti mobitel od bijesa koji se samo nakupljao i nakupljao, ali nisam. Možda je ipak vidjela sve one slike, i možda joj je Megan sve rekla. Ali obećala je da nije.. Nakon bezbroj neuspješnih pokušaja koje sam pokušao s Evom, odlučio sam nazvati Megan i pitati je zna li išta o ovome. Jer Eva sigurno ništa nije mogla saznati da joj Megan ili onaj kreten nisu rekli. Prislonio sam mobitel uz uho i počeo šetati sobom, ljut i pun negativnih osjećaja. Nije prošlo mnogo da se javila...

"Harry..."

"Ti si joj nešto rekla, zar ne? Megan, reci mi odmah!!"

Bio sam na samoj granici, na rubu da se ne izderem i trebalo mi je nešto da se smirim. Ne mogu ostati ovdje s Karen, sad kad imam problema s Evom, ne mogu! Iz pozadine su se čuli još neki glasovi, no nisam se brinuo oko toga..

"Što? Harry, nisam joj ništa rekla.. Pokušavam ti reći da..."

"Eva je prekinula sa mnom! Nazvala me, izgovorila mi je svakakve grozote, i nemaš pojma koliko su me boljele njene riječi. Pokušao sam je smiriti i pričati s njom na normalan način, ali nije me slušala. Što si joj napravila?"

Prošao sam rukom kroz kosu nekoliko puta, u glavi mi se više zavrtjelo koliko sam krugova napravilo sobom i sve to zbog mog očanog stanja i nakupljene nervoze. Nekoliko puta je uzdahnula i živcirale su me te stanke i stalna razmišljanja o tome gdje je sad Eva, o čemu misli, plače li... Zašto je napravila ovo?

"Moraš znati da..."

"Megan, reci mi više, poludjet ću!!"

"Harry, začepi više i pusti me da govorim!" zaderala se toliko da se čulo cijelom sobom tako da sam je počeo slušati, a ona je pričala "Prije dva dana ona je otišla s nekim likom koji je tvrdio da joj je prijatelj. I nije se vratila.. A sad su nam javili da je.... Harry, ona je oteta!"

"Molim?!"

Mislim da mi oči nikad nisu bile tako široke kao sad. Cijeli svijet je u sekundi nestao. Ljutnja, bijes, nostalgija za njom i neprestano razmišljanje o njenom postupku je u trenutku nestalo kao da nikad ni nije bilo tu. Samo što mi je rekla da je oteta, svaki moj organ je prestao raditi, mozak se u potpunosti isključio, i da Megan nije počela govoriti, mislim da bih umro! 

"I rekli su da ne traže nikakvu jamčevinu, rekli su samo da si ti kriv za sve i da će te ubrzo nazvati.. i da moraš biti u Mimiu najdalje sutra navečer." Govorila je takvom brzinom da je nisam uspio ni pohvatati, a onda je počela plakati "Onda su rekli da ako ne dođeš do sutra... da će ubiti i nju i dijete. Ne smiju je ubiti, Harry čuješ li me? Moraš pod hitno doći ovdje!! Nemoj dopustiti da joj se nešto dogodi, molim te!"