Unpredictable

Chapter 10.

/Eva's P.O.V./

Sjedim u nekom malom mini baru na Gold Coastu zajedno sa Lily, pijemo viski i svako moguće alkoholno piće, iako je skoro podne, ali iskreno, više me boli briga za sve. Lily priča o svojoj propaloj ljubavi, a ja se pravim kao da je slušam, no misli mi nisu zauzete njom nego zelenim očima koje mi stalno iskaču u mislima. Lily ispije svoj viski i ide nam naručiti još jednu rundu, a ja skoro zaspem na onom stolu jer se osjećam tako užasno. Odjednom mobitel mi zazvoni, i samo ga izvadim i džepa farmerki i ulazim u poruku

*Nemoj zaboraviti da si danas u 4 naručena na pregled kod doktora Nelsona..mama xx*

Oh sjajno. A baš sam zaboravila na to. Nisam joj ništa odgovorila nego sam stavila mobitel u džep i sačekala Lily da se vrati. Svoju glavu sam vratila natrag na stol, u nadi da ću zaspati, pa makar me oni morali izbaciti iz ovog lokala, samo da ne mislim o savršenoj budali, kako ga ja zovem.

„Eva..“

Učinilo mi se da čujem nečiji muški glas kako me doziva, no onda sam pomislila da je 1oak čašica viskija učinilo svoje. Nije ni podne, a ja sam već pijana, a za sve je kriv glupan sa prekrasnim rupicama.

„Jesi budna? Eva?“

Tek mali dodir kojeg sam osjetila na desnom ramenu, dok je u isto vrijeme govorio poznati muški glas, me potaklo da podignem glavu i ugledam te savršene plave skupljene oči koje nisu ni nalik onim izluđujuće zelenim očima.

„Pa ne bih spavala..Poznat si mi..Ti si?“

Bravo Eva! Ne sjećaš se imena tog plavokosog savršenstva. Činilo mi se da nešto priča, ali moja čitava pažnja je bila centrirana na njegove, oči, usne, nos, to savršeno isklesano lice, i najljepšu kosu. Zar postoji dozvola za ovakvo savršenstvo?

„Oprosti. Nešto si rekao?“

Nasmijao se, a onda vjerojatno ponovio riječi koje je govorio maloprije, dok sam ja slinila nad njegovom ljepotom.

„Rekao sam da se zovem Niall, a da si ti vjerojatno pijana“

„Ah, znala sam da ima neko savršeno ime“

Okej, zar sam to rekla naglas? Po njegovom izrazu lica, čini mi se da jesam, i sad da sam trijezna, vjerojatno bih propala u zemlju od srama. U tom trenutku nam se pridružila moja prijateljica Lily i vjerojatno nije ni svijesna da me upravo sad spasila. Naše piće je stavila na stol, a zatim se zagledala u plavokosog koji je imao neobičan osmijeh i pogled kad je vidio Lily. Nisam se obazirala na to, nego sam uzela čašu viskija i popila je naiskap.

„Nećeš me upoznati sa prijateljem?“

Pitala je, ali svejedno nije skidala pogled s njega. Da, Lily takav je utjecaj ostavio i na mene kad sam ga prvi put vidjela. I tad sam htjela Harrya na neki način učiniti ljubomornim. Zašto mi se uvijek ta budala uvuče u misli i ne želi izaći iz njih? Što sam mu ja skrivila?

„Lily i Niall..eto, zadovoljni? Sad mi donesi bocu viskija. Nije pametno stalno ići po čaše..“

Oni su se rukovali, no nijedno se nije obaziralo na mene. Toliko o tom prijateljstvu. Legla sam na stol i željela odmah zaspati. No, ometale su me dvije stvari. Njihov nerazumljivi razgovor i onaj odvratni smiješak koji ima ta budala. Ne želim razmišljati o njemu. Ne! Ali opet, što me toliko tjera da ga tako poželim kad mi je u blizini? Da ga poželim samo za sebe, i da sam bila ljubomorna kad mi je Hanna ispričala kako je provela savršenu noć s njim. Ne želim biti s njim, ali neki veći dio mene upravo to želi, i ta želja me ubija.

„Eva, jesi dobro? Ja sam vam platio piće, da te odvedem kući?“

Počela sam nešto mrmljati i kad sam stala na noge, samo što se nisam srušila da me ovo dvoje nisu uhvatili. Lily i nije toliko popila za razliku od mene. Ja sam komirana i samo čekam kad ću se srušiti. Očito ništa od doktora za danas. Izveli su me vani i posjeli na neku stolicu, čekavši da se smirim. Bila sam kao mrtva i paralizirana na toj stolici, dok sam gledala prema moru. Odjednom me opalio toliki smijeh i nisam se mogla zaustaviti. Ljudi su se već počeli okretati, jer piju kave i nisu navikli da se ljudi ovako rano opijaju. Osjećam da sam pri sebi, ali opet to nešto vlada sa mnom i ne mogu se smiriti. Počinjem se hvatati za trbuh, a Lily me mazi po leđima kako bih se smirila. Kosa mi pada preko lica i ona je podiže, no neuspješno jer se opet vraća na isto mjesto..