Chapter 7.

903 26 0
                                    

(Prije nego sto zapocnete citat nastavak, da vam nesto objasnim. Vjerojatno svi od vas misle da se Eva i Harry sviđaju jedno drugome i da je među njima tolika ljubav da će on ostaviti Hannu. Ali to čak nije ni pravo sviđanje, nego nešto što ni sami ne znaju. I onda kad se tek poje*aju, mislit cete da ce bit zajedno..Well, priča je totalno drugačija i ne mislite da će bit baš kao i u svim pričama. Rekla sam de će se dijeliti na 2 dijela i još stojim iza toga!!! Ova priča je skroz drugačija, vidjet ćete na kraju prvog dijela i na samom kraju priče..Uživajtee :*)

/Eva's P.O.V./

*Večer*

Nakon isprljujućeg dana provedenog s Megan, Lily i Clarom, konačno sam došla kući, istuširala se od mora i morske soli, pogledala najnoviji film koji je izašao na televiziji i recimo da mi je dan čak ispao i super. Prpiremala sam sendvič od majoneze i salame samo da bih mogla nešto pojesti. Otkako su mama i Hanna otišle, nisam popila normalno kavu, ni pojela neki normalni ručak, a to mi stvarno nedostaje. Nikad prije nisam živjela s nekim kao što je Harry, a on ne zna ni pobrisati za sobom, kamo li će nešto drugo. Pojela sam sendvič, obrisala pult i zaobišla ga, a onda sam vidjela da silazi dolje niz stepenice, a pogled mu je usredotočen na kopčanje gumbova njegove crvene košulje. Kad je sišao niz stepenice, primjetio me na samom kraju pulta, a ja sam ostala stajati nepomično, jer mi je čudno što se ovako sredio večeras. Na sebi je imao kremasto smeđi šešir, crvenu kariranu košulju i kao i uvijek crne uske farmerke i crne marte. Istina da se ništa nije slagalo ni s čim, ali opet mu je na neki čudan način pristajalo.

„Izlaziš negdje?"

Pitala sam ga, iako ni sama ne znam zašto. Sutra uvečer se vračaju Hanna i mama, a ja još nisam izludjela Harrya u toj mjeri da ode iz ove kuće. Više sam i zaboravila zašto to želim napraviti, ali nekako sam i dalje željela, i ništa me u tome ne može spriječiti..

„Idem van. Ti se zaključaj i hajde spavati, okej? Ne čekaj me, ne znam kad ću se vratiti.."

Bio je nesiguran, i to se vrlo dobro vidjelo na njemu, jer je stalno nešto radio s rukama, a otkako se spustio niz one stepenice, još nijednom nije pogledao u mene. Što mu je odjednom? Danas je izgledao poprilično dobro iako sam ga vidjela u bijesnom i ljutom izdanju kad sam pričala sam plavokosim savršenstvom.

„Misliš da ću sama ostati kući? A nee, gospodine, ako ćete i vi vani, idem i ja"

Krenula sam bržim koracima prema stepenicama kako bih se obukla i stavila bar malo šminke, ali mi je popriječio put, stavši na početak samih stepenica, dok su mu ruke bile potpuno raširene kako nikud ne bih mogla proći.

„Eva smiri se i poslušaj me bar jednom..Hajde spavati."

Konačno je pogledao u mene i vidjela sam da ima ogromne podočnjake. Kako se to dogodilo? Danas je izgledao sasvim u redu. Očito je nešto jako utjecalo na njega.

„Harry stvarno si dosadan. Imam 19 godina, punoljetna sam i mogu izlaziti gdje god ja hoću, a ti tu ne možeš učiniti apsulutno ništa, shvaćaš?"

Dok sam govorila, stavila sam jednu ruku na njegovu kako bih je spustila i oslobodila sebi put do sobe. I dalje je izgledao zbunjeno, ali opet nije bio toliko nervozan i čudan kao kad je sišao niz stepenice.

„Čekaj me tu"

Rekla sam već na vrhu stepenica, i tek kad je shvatio da namjeravam ići s njim, viknuo je jedno 'Eva', a ja sam zatvorila vrata. Na brzinu sam došla do svog neurednog ormara, izvadila bijelu kratku majicu s obrisom Pariza, kratke jeans hlače i japanke. Poprilično dobro izgleda kad se spoji zajedno. Od šminke ne želim ništa stavljati, možda samo labello jer je tako vruće, a ja sam dosta nespretna s šminkom. Jedino što napravim jednom u tjednu je da počupam obrve, kako bih i ličila na nešto. Popila sam tabletu, i nakon toga došla do kreveta i uzela mobitel koji je još bio ispod jastuka. Upisala sam Chrisov broj i poslala mu poruku *Nazovi me kasnije. Moram razgovarati s tobom ly xx* Mobitel sam spremila ispod jastuka, i nakon toga sam izašla iz sobe, a palčeve sam stavila u prednje džepove dok sam hodala. Sišla sam ni stepenice više onako bržim koracima, i vidjela ga kako stoji na ulaznim vratima kuće i bulji u svoj mobitel. Nije ni primjetio da sam sišla, a ono što sam ja primjetila na njegovoj faci je to da je zbunjen, oči su mu pune suza, a ruke mu se doslovno tresu dok drži svoj mobitel i gleda u njegov zaslon. Zakašljala sam se kako bi shvatio da sam već spremna, on je pogledao u mene, nakon čega je brzinskim postupkom, mobitel spremio u farmerke i okrenuo mi leđa.

UnpredictableWhere stories live. Discover now