(Prije nego sto zapocnete citat nastavak, da vam nesto objasnim. Vjerojatno svi od vas misle da se Eva i Harry sviđaju jedno drugome i da je među njima tolika ljubav da će on ostaviti Hannu. Ali to čak nije ni pravo sviđanje, nego nešto što ni sami ne znaju. I onda kad se tek poje*aju, mislit cete da ce bit zajedno..Well, priča je totalno drugačija i ne mislite da će bit baš kao i u svim pričama. Rekla sam de će se dijeliti na 2 dijela i još stojim iza toga!!! Ova priča je skroz drugačija, vidjet ćete na kraju prvog dijela i na samom kraju priče..Uživajtee :*)
/Eva's P.O.V./
*Večer*
Nakon isprljujućeg dana provedenog s Megan, Lily i Clarom, konačno sam došla kući, istuširala se od mora i morske soli, pogledala najnoviji film koji je izašao na televiziji i recimo da mi je dan čak ispao i super. Prpiremala sam sendvič od majoneze i salame samo da bih mogla nešto pojesti. Otkako su mama i Hanna otišle, nisam popila normalno kavu, ni pojela neki normalni ručak, a to mi stvarno nedostaje. Nikad prije nisam živjela s nekim kao što je Harry, a on ne zna ni pobrisati za sobom, kamo li će nešto drugo. Pojela sam sendvič, obrisala pult i zaobišla ga, a onda sam vidjela da silazi dolje niz stepenice, a pogled mu je usredotočen na kopčanje gumbova njegove crvene košulje. Kad je sišao niz stepenice, primjetio me na samom kraju pulta, a ja sam ostala stajati nepomično, jer mi je čudno što se ovako sredio večeras. Na sebi je imao kremasto smeđi šešir, crvenu kariranu košulju i kao i uvijek crne uske farmerke i crne marte. Istina da se ništa nije slagalo ni s čim, ali opet mu je na neki čudan način pristajalo.
„Izlaziš negdje?"
Pitala sam ga, iako ni sama ne znam zašto. Sutra uvečer se vračaju Hanna i mama, a ja još nisam izludjela Harrya u toj mjeri da ode iz ove kuće. Više sam i zaboravila zašto to želim napraviti, ali nekako sam i dalje željela, i ništa me u tome ne može spriječiti..
„Idem van. Ti se zaključaj i hajde spavati, okej? Ne čekaj me, ne znam kad ću se vratiti.."
Bio je nesiguran, i to se vrlo dobro vidjelo na njemu, jer je stalno nešto radio s rukama, a otkako se spustio niz one stepenice, još nijednom nije pogledao u mene. Što mu je odjednom? Danas je izgledao poprilično dobro iako sam ga vidjela u bijesnom i ljutom izdanju kad sam pričala sam plavokosim savršenstvom.
„Misliš da ću sama ostati kući? A nee, gospodine, ako ćete i vi vani, idem i ja"
Krenula sam bržim koracima prema stepenicama kako bih se obukla i stavila bar malo šminke, ali mi je popriječio put, stavši na početak samih stepenica, dok su mu ruke bile potpuno raširene kako nikud ne bih mogla proći.
„Eva smiri se i poslušaj me bar jednom..Hajde spavati."
Konačno je pogledao u mene i vidjela sam da ima ogromne podočnjake. Kako se to dogodilo? Danas je izgledao sasvim u redu. Očito je nešto jako utjecalo na njega.
„Harry stvarno si dosadan. Imam 19 godina, punoljetna sam i mogu izlaziti gdje god ja hoću, a ti tu ne možeš učiniti apsulutno ništa, shvaćaš?"
Dok sam govorila, stavila sam jednu ruku na njegovu kako bih je spustila i oslobodila sebi put do sobe. I dalje je izgledao zbunjeno, ali opet nije bio toliko nervozan i čudan kao kad je sišao niz stepenice.
„Čekaj me tu"
Rekla sam već na vrhu stepenica, i tek kad je shvatio da namjeravam ići s njim, viknuo je jedno 'Eva', a ja sam zatvorila vrata. Na brzinu sam došla do svog neurednog ormara, izvadila bijelu kratku majicu s obrisom Pariza, kratke jeans hlače i japanke. Poprilično dobro izgleda kad se spoji zajedno. Od šminke ne želim ništa stavljati, možda samo labello jer je tako vruće, a ja sam dosta nespretna s šminkom. Jedino što napravim jednom u tjednu je da počupam obrve, kako bih i ličila na nešto. Popila sam tabletu, i nakon toga došla do kreveta i uzela mobitel koji je još bio ispod jastuka. Upisala sam Chrisov broj i poslala mu poruku *Nazovi me kasnije. Moram razgovarati s tobom ly xx* Mobitel sam spremila ispod jastuka, i nakon toga sam izašla iz sobe, a palčeve sam stavila u prednje džepove dok sam hodala. Sišla sam ni stepenice više onako bržim koracima, i vidjela ga kako stoji na ulaznim vratima kuće i bulji u svoj mobitel. Nije ni primjetio da sam sišla, a ono što sam ja primjetila na njegovoj faci je to da je zbunjen, oči su mu pune suza, a ruke mu se doslovno tresu dok drži svoj mobitel i gleda u njegov zaslon. Zakašljala sam se kako bi shvatio da sam već spremna, on je pogledao u mene, nakon čega je brzinskim postupkom, mobitel spremio u farmerke i okrenuo mi leđa.
ВИ ЧИТАЄТЕ
Unpredictable
ФанфікиPonekad jedino sto trebamo je ljubav I osobu koja ce nas voljeti No postavlja se pitanje... Hoce li samo ljubav biti dovoljna da dvoje mladih ipak budu zajedno? Ili ipak nece biti zajedno unatoc svim preprekama koje su uspjeli svladati? Kako ce zavr...