Unpredictable

Chapter 39.

One Direction: More Than This

Suze su u tom trenutku samo tekle niz moje lice, dok su smeđe uplakane oči promatrale njegov šokirani izraz lica. Gledao je u mene golemi niz vremena, a ja nisam znala što da mislim. Što on misli? Vjerojatno nije znao da će saznati ovako šokantnu činjenicu pa je još uvijek probavlja, no i dalje ne vjeruje u to!

"Harry, reci nešto, molim te!"

Doslovno sam ga preklinjala. Bila sam očajna, i trebao mi je samo taj jedan odgovor da znam u kakvoj se situaciji nalazim. On je došao sebi te me gledao nešto blažim i manje šokantnim pogledom nego maloprije. Znam da je zbunjen i da sam ga odjednom obasula tom informacijom od koje bi i on sam mogao poludjeti!

"Zašto mi to prije nisi rekla?"

Usne su mu skoro nepomičnim pokretima oblikovale tako tihe riječi koje su proizvedene šapatom. Suze se i dalje nakupljaju na mom licu i mislim da će od ovog trenutka biti nezaustavljive.

"Zato što.. ne znam, bila sam nesigurna, a ti nikad nisi bio uz mene! Nisam znala što osjećaš prema meni jer bi se uvijek ponašao kao kreten. Htio si se oženiti mojom sestrom!" Obrisala sam suze koje su se nakupljale na mom licu i onemogućavale mi da vidim njegov izraz lica "Nisam vam htjela pokvariti sve to. A Chris se tad ponašao dobro prema meni. I njega sam morala lagati. Bila sam tako zbunjena i....."

Mahala sam rukama dok sam govorila, a suze i glasni jecaji samo su napuštali moje tijelo. Nisam ni znala što sam rekla, jer mi je samo Harryevo mišljenje o svemu ovome bilo zaista važno! Tako se bojim da će me nakon ovoga napustiti! Umjesto toga, on je uhvatio moje ruke u svoje i prislonio ih sebi uz prsa, govoreći mi da se smirim! Plakala sam i njegova slika mi je bila tako nejasna. Zagrlio me čvrsto i svoje ruke obgrlio oko mojih leđa, a onda je jednu stavio na moju glavu i počeo je maziti govorivši mi da se smirim..

"Zašto plačeš?"

Ima toliko razloga zbog kojih plačem. On se ponaša tako obzirno i uobičajeno kao da mu upravo nisam rekla najvažniju vijest koju sam ikad ikome mogla reći.

"Zato što se bojim. Znam da sad misliš kako ćeš trebati preuzeti odgovornost. Znam da ćeš vjerojatno reći kako si premlad za sva ova sranja, kako ne želiš biti otac.. I onda ćeš otići od mene..."

Odmakao me od sebe i čvrsto uhvatio rukama mjesto ispod mojih ramena. Nisam znala odakle dolaze sve ove suze koje sam isplakala, ali strah je preplavio moje tijelo. Osjećala sam tisuću emocija u samo jednom trenutku i bojim se da bih se od svega toga mogla emocionalno slomiti...

"Ne mogu vjerovati da to govoriš! Eva jesi ti svjesna što si mi upravo rekla?!"

Obje ruke je stavio na moje užarene obraze i počeo brisati suze s mog lica, s očiju pridavajući pozornost samo tome što radi! I dalje mi ništa nije bilo jasno!

"Rekla si mi da ću postati otac! Ti ne razumiješ koliko si me... usrećila si me samo tom jednom rečenicom. I ne mogu vjerovati u ono što si rekla. A pogotovo u onaj dio kad si rekla da te namjeravam napustiti. To je samo još jedan razlog da ostanem uz tebe, da te vežem za sebe i ne puštam te."

Osmijeh mu je ozario cijelo lice. No nakon toga je počeo plakati. Ogromne suze su mu tekle niz lice, ali rupice koje su se svakom sekundom sve više povećavale su mu pridavale potpunu ljepotu lica. I dalje je držao ruke na mom tijelu, a stisak je postao znatno slabiji. Zurili smo jedno u drugoga neko vrijeme, a osmijeh i suze su se mješale jedno s drugim!

"Jednostavno i dalje ne mogu vjerovati!"

Prasnuo je, a meni se osmijeh proširio licem. Više nije bio toliko šokiran, sad je bio sretan dok me neprestano gledao u oči te istraživao svaki atom mog lica.