Unpredictable

Chapter 20.

Još možda nekoliko trenutaka sam samo stajao ispred vrata i zbunjenim ga pogledom promatrao neko vrijeme, vjerojatno nesvjestan činjenice koju mi je upravo rekao. Da, znao sam da ću jednog dana upoznati tog preslavnog Chrisa, ali nisam mislio da ću sad, baš ovaj trenutak kad sam konačno mislio vidjeti Evu. Nakon toliko vremena..Sigurno je došao vidjeti, a ako je, to možda znači da je krenula dalje i da joj moje riječi nisu ništa ni značile, unatoč svim prolivenim suzama koje sam onaj dan vidio.

„Mogu ući unutra?“

Tek nakon nekog vremena sam shvatio da me to možda pitao čak i nekoliko puta, a ja sam kao i uvijek bio u svojim nekim mislima, i svaka ta misao je bila vezana za njega i nju. Samo njegovo ime mi je govorilo da je ružan ili tako nešto, ali iako sam muško, mogu primjetiti na to se cure pale, a po njegovom izgledu, Eva će ga sigurno zadržati. Budem li ih ova tri dana morao gledati zajedno, mislim da ću umrijeti. Jer sam definitivno siguran da ovo što osjećam prema njoj nije nekakva prolazna faza..

„Umm...Naravno“

Rekao sam mu to dosta zbunjenim i hrapavim glasom dok sam se pomicao sa vrata, kako bi ona na kraju prošao pokraj mene i okrznuo mi rame. Što da sad mislim? Zašto me odmah nije upoznala s njim, bar bih onda znao da se ne trebam zezati s njom. A ovako sam zeznuo samog sebe..

Valerie mu je već počela pružati srdačne pozdrave, grlivši ga i ljubeći u obraz. Zatvorio sam vrata i na putu prema pultu, vidio neki poveći sendvič na tanjuru, već serviran. Sjeo sam točno do njega, a prije toga s one velike udaljenosti sam na njemu primjetio da nosi ogromnu količinu skupog parfema na sebi. Valerie se vratila iza pulta, a osmijeh joj je doslovno bio od uha do uha kako nas je promatrala.

„Ajme zaboravila sam te pitati. Kako je Eva, je li bolje?“

Osmijeh joj je odjednom nestao s lica, a on se naslonila laktovima na pult, gledavši samo u njega. Kako misli da li je Eva bolje? I zar ne bi ona to trebala znati ako već živi ovdje? Nije valjda bolesna? Odmah sam okrenuo glavu i počeo se zanimati za temu, dok sam žvakao prve zalogaje sendviča od sira, šunke i salate.

„Pa zapravo, samo me zamolila da dođem po nešto njene odjeće. A što se tiče zdravlja, stvarno ne znam što joj je. Ima nekakve vrtoglavice, povraća i nekad čak ima povećanu tjelesnu temperaturu...“

Valerie ga je cijelo vrijeme brižno promatrala jer se on jedini vjerojatno najviše brine za njenu kćer. No ja i dalje ništa ne shvaćam. Dok sam razmišljao, jedan zalogaj u ustima mi je vjerojatno trajao malo više od očekivanog. Ne razumijem, ona se preselila kod njega? Bolesna je? Bože, jedino što sam hito je bilo to da je mogu vidjeti i popričati s njom, bez ovog smetala ovdje.I kad samo pomislim da je on kraj nje i da je on čuva, u meni se počne stvarati erupcija nekakvih neugodnih osjećaja. Ne mogu ni zamisliti kako joj pruža poljupce na svakom dijelu njenog tijela, a ona mu to dopušta. Znam čitavu situaciju s Hannom, ali sama pomisao da je Eva s nekim drugim, da s njim radi sve ono to je mogla sa mnom, naprosto me izluđuje.

„Ne misliš valjda da je...“

Valerie je zastala u sred rečenice, dok je lagano prelazila svojim dugim noktom kažiprsta preko blijedih usana. Bila je tako zamišljena, a njen pogled je odlutao negdje iza njegovih ramena

„Ne vjerujem. Znaš da to nikako ne može biti. Doktor je to rekao prije godinu dana..“

„Ali zar ni najmanja šansa...“

Počela je, a Chris ju je po drugi put zaustavo, govorivši svojim samouvjerenim glasom

„Ne, znate da je to nemoguće..Zapravo kad bi se to nešto dogodilo..To bi zapravo bilo pravo čudo.“