Poglavlje 58.

848 55 32
                                    

Preporučam pjesmu nf lost in the moment za ovo poglavlje.

Julian Lingard

2000. - 2019.

Writer's point of view

Vratio se iz zatvora izmoren, isušen od strane života.
Svi ti sitni sati provedeni u čeliji, misli obmanute od strane tame.
Misli bi mu se mješale i izgarale od plamena njegove odlučnosti da preživi.

Preživio je i gore, bio je siguran da će preći preko i ove prepreke.
Ali, ljudi podcjenjuju najstrašniji rat od svih, onaj koji vodimo sami protiv sebe.

Demoni bi mu se u kasne noćne sate prišuljali i na uho šaputali grozote, nakon nekog vremena naučio je uživati u njima, jer je povjerovao tim demonima i njihovim lažima.

Ležao je u ćeliji, ruku prekriženih preko prsa, glavom u oblacima.
Nije mogao izbjeći slike koje su mu okupirale um, kao da su lebdjele oko njega u oluji iz koje nikako nije mogao izaći.

Prisjećao se svake žrtve, svake osobe, svakog puta kada je njegov krvavi nož odlučio o nečijoj sudbini, o svakom putu kad je potegnuo okidač.

Izjedala ga je savjest, jer u suštini, Julian je bio dobro biće.

Nije bio doveden na ovaj svijet da mrzi, ubija ili otima, on je doveden na ovaj svijet da voli.

Ali jedna osoba mu je oduzela njegovu skoro iskrojenu sudbinu, Ronald Baratta.

Čovjek pun mržnje, na obadva ramena stajali su mu demoni koji su hranili njegov ego svakim danom.

Julian se u mutne poslove umješao sasvim slučajno, tinejdžer koji je odlučio prodavati drogu da zaradi.

Ali, nije znao da je Ronald Baratta imao drugačije planove za njega, ucjenjivao ga je prijeteći mu da će ozlijediti ljude koji znače Julianu.

A njih nije bilo mnogo, Julian nije imao mnogo prijatelja ili saveznika, bio je lojalna osoba, a vrsta lojalnosti kakvu je on nosio mogla se povjeriti rijetkim ljudima.

Već u oronuloj ćeliji je odlučio da ne može živjeti sa sobom, ne više.

Kako da osoba koja je stvorena samo da voli živi sama sa sobom nakon što je primorana da mrzi i ubija?

Nije bio slab, nasuprot, bio je jači od većine ljudi.

Ali, te noći njegove ruke izgubile su toplinu, plima u oceanskim očima je nestala, ostao je samo mirujući prikaz oceana i njegove prirode, nekad jaka vatra sada je potpuno izgubila svoju snagu.

Demoni su ga uvjerili da više ne mora trpiti bol, da se više ne mora osjećati bezvrijedno, da se više ne mora prezirati.

Uvjerili su ga da će ljudima koje voli biti bolje od njega.

.

Sjedio je na kauču kada se Loren iznenada ustala.

"Volim te, hvala ti što si mi bila sestra koju nikad nisam imao", rekao je sa svom emocijom koju je posjedovao

"I ja tebe volim Juliane, više nego što možeš zamisliti, uvijek i zauvijek", tamnokosa djevojka mu je odgovorila

"Uvijek i zauvijek", rekao je, a zatim je Loren izišla iz kuće ne sumnjajući na ništa

"U životu i smrti", prošaptao je dok je gledao u vrata koja su se zatvorila za njom

Ustao se i otišao do svog kreveta, sjeo je na njega i izvadio 4 papira i olovku.

Krenuo je pisati, riječi su klizile po papiru zajedno s njegovim suzama.

Kada je završio sa pismima sve ih je oprezno položio u kuverte s napisanim imenima osoba kojima su namijenjene.

Položio ih je na kuhinjski pult.

Zatim je ustao, u umornom tijelu doteturao se do kupaonice gdje je izvadio bočicu sa tabletama.

"Oprostite mi...", jecao je dok je uplašeno gledao u tablete, "Ovako ću vam se odužiti", vjerovao je da će svojom smrću vratiti barem dio života svim ljudima kojima ga je uskratio

Pogledao se u ogledalo, prijezirno promatravši svoj odraz, duboko je udahnuo i odlučio.

Popio je tablete.

Pisma

Svako pismo započelo je s istim uvodnim dijelom.

Prvo ću reći da nikada neću moći objasniti zašto sam učinio ovo što sam učinio.
Moj put je bio popločen trnjem, svaki korak naprijed vodio bi me dva unazad.
Znam da mi nikada nećeš oprostiti, ali molio bih te da pokušaš.
Sudio sam drugima, uzimao njihove živote, nade i snove, sada sam presudio sebi.

Katja

Moja majko, tako te mogu zvati jer to i jesi, moja druga majka.
Podarila si mi utočište, ljubav i nadu u trenutku kada ništa od toga nisam imao.
Podarila si mi brata, mog dragog Vitalija, podarila si mi osmijeh i sreću, barem onoliko koliko sam zaslužio.
Nemoj sebe kriviti za ovo, nitko nije kriv osim mene.
Ti si u moj život donijela samo dobro i za to ti se nikada neću moći odužiti.
Uvijek ću te pamtiti po ljubavi koju si mi pružila.

Julian.

Vitali

Moj dragi brate, ti si bio prvo svijetlo koje sam ugledao u doba kada sam vidio ništa osim tame.
Kada sam izgubio obitelj, ti si postao prva porodica koju sam imao u jako dugo vremena.
Skoro sam zaboravio što je to obitelj i lojalnost koja dolazi s značenjem te riječi.
Ne mogu ti opisati koliko sam zahvalan na svemu što si uradio za mene, oprosti mi ako sam te u bilo kojem trenutku izdao ili povrijedio, to nikada nije bila moja namjera.
Nemoj tugovati za mnom, budi sretan što smo imali ovo epsko bratstvo, i budi siguran da ću sve uspomene ponijeti sa sobom.
Sunce je zašlo i otkucalo je moje vrijeme, brate, to je samo sudbina, moramo ju poštovati.
Čuvaj Loren, probudila je iskru u tebi za koju nikada nisam mislio da postoji.
Uvijek si se borio za mene čak i kad to nisam zaslužio, ovo je bila jedna nevjerojatna vožnja i ne žalim radi ničega.

Čekat ću te na drugoj strani, hvala ti na svemu brate.

Loren

Ti si došla nenadano, ušuljala si se u moj život kao djevojka za koju sam mislio da je samo još jedna prolazna nadobudna klinka.
Ali, ti si toliko više od toga.
Ti si snažna, hrabra, neustrašiva i dobra.
Tvoja suština je dobra i to je ono najbitnije kod tebe, moja draga Loren.
Podsjetila si me tko sam zapravo, povratila si moje stare nade i snove i vjeru koju sam izgubio.
Suđeno je da ovako bude, uvijek ću cijeniti naše vrijeme provedeno zajedno.
Čuvaj prsten koji sam ti poklonio, kroz njega ću uvijek biti kraj tebe.
Vjeruj mi, budi jaka kao što si bila do sada.
Hvala ti što si mi bila sestra, počašćen sam što sam te imao kraj sebe.

Volim te, Julian.

Uvijek i zauvijek.

U životu i u smrti.

Bijeli tigroviWhere stories live. Discover now