poglavlje 54.

886 60 12
                                    

"Vitali?", tiho promucam

"Loren, što je?", pogleda me sa strahom u očima

"Što ako se Julian ne izvuče?", približim mu se.

Pomno promatram cijelu njegovu pojavu, sav u crnome, tetovaže vire ispod uskih kratkih rukava, majica mu steže mišiće, a njegovo lice...njegove oči kao da gledaju ravno u moju dušu.

"Izvući će se, obećajem ti", položi svoje dlanove na moje obraze i približi me još bliže sebi.

Mogla sam osjetiti njegov dah na svojim usnama, sve što sam u tom trenutku htjela jest poljubiti ga toliko snažno da ostanemo zarobljeni u vremenu, izgubljeni u trenutku.

To sam i napravila, naši jezici borili su se za nadmoć.

Podigao me i odveo do svoje sobe, dok me nosio tiho je prošaptao "Katja i Wladimir nisu doma", izazvao je maleni osmijeh na mom licu.

Ušli smo u sobu i bacio me na krevet, uzdahnula sam od požude.

Skinuo je crnu majicu u otkrio svoje golo tijelo, od svih tetovaža najviše se isticala ona s leptirom ispod njegovih prsa.

Na trenutak sam zastala, u strahu od onoga što je slijedilo.

Vitali i ja smo toliko zajedno, i imamo toliko požude jedno za drugim, ali još uvijek nismo vodili ljubav.

Ne znam da li je to bilo radi Juliana, ili Baratte i Marcusa, ili bilo kojeg drugog sranja koje se tada događalo u mom životu, ali u tom trenutku samo sam htjela osjetiti njegovu golu kožu na svojoj.

Htjela sam se hraniti njegovim poljupcima i ne brinuti o sutra.

Skinuo je hlače i stao iznad mene "Jesi li spremna?", pitao je

"Mhm", kimnula sam glavom, a on je oprezno otkopčao šlic na mojim hlačama, opet me pogledao "Ne obuzdavaj se", prošapćem.

"Da se ne obuzdajem?", nasmije se, "Kako god ti želiš", u tom trenutku cijela njegova poza se promijenila, naglo je skinuo moje hlače i otkrio moje noge.

Oblizao je usne dok je gledao kako skidam majicu, mišići su mu se napinjali dok je rukama kružio po mojim bedrima.

Sakrio nas je pod deku i ubrzo sam osjetila snažan pritisak između svojih nogu, zajecala sam.

"Ako te boli stat' ću", uplašio se na trenutak.

"Samo te želim, cijelog tebe, na sebi, u sebi", kažem i on nastavi ulaziti i izlaziti iz mene u brzom ritmu.

Ljubio me od moje ključne kosti, preko vrata, sve do mojih obraza, a zatim i usana.

"Volim te", rekao je uzdihano.

Moje tijelo preplavio je čudan osjećaj, nikad se nisam tako osjećala.

Oblio me hladan znoj, a zatim se u meni zapalila neopisiva vatra "I ja tebe volim", poljubila sam ga.

.

Ležali smo u krevetu, on na mojim prsima.

Ležali smo u tišini i uživali u našem malome svijetu kojeg smo zajedno skrojili, bez briga i problema.

Iako mi je skrenuo misli s Juliana, on mi se opet prikrao u um.

Krenula sam razmišljati o svakom svojem postupku od početka svega ovoga do trenutka kada sam ležala pored ljubavi svojeg života.

"David...", prošaptala sam

"David?", Vitali je podigao glavu s mojih prsa i suprotstavio mi se, "Tko je David?"

"David!", brzo sam ustala iz kreveta.

"Moram pričati s Davidom, moram natrag u Calvary!"

"Što se događa Loren?", digao se zamnom i samo u donjem dijelu trenirke stajao nasuprot mene.

"Objasnit ću ti sve, ali pođi samnom, vrati se samnom u Calvary"

"Loren...Julian je ovdje, moji roditelji su ovdje"

"Samo mi vjeruj", pružila sam mu ruku koju je on par sekundi nakon prihvatio.

"U redu, idemo u Calvary"

"Još danas"

.

Par sati kasnije nalazili smo se u Calvaryu, prvo što sam napravila je bilo da sam nazvala Davida.

Jedva sam uspjela naći broj koji mi je Andre dao.

Dogovorila sam se da ćemo se naći u Vitalijevoj kući, Vitali mi je vjerovao i odlučio me ostaviti samu dok je on otišao na obližnji party.

Kasno navečer isčekivala sam Davida, sve dok zvono nije odzvonilo.

Brzo sam se ustala i dotrčala do vrata "Davide?"

"Bok, Loren...", nježno mi se osmijehnuo.

Nosio je običnu crnu trenirku s uskim bijelom majicom koja mu je isticala mišiće.

"Mogu li ući?", rukom je prošao kroz svoju smeđu kosu.

"Oh, da, naravno", pustila sam ga u kuću i posjela na kauč.

"Čuo sam za Juliana, žao mi je"

"Dobit će Baratta što zaslužuje, a Julian će već za dva dana biti na slobodi nakon suđenja"

"Što misliš napraviti Baratti? Loren, molim te prvo razmisli protiv koga ideš"

"Prvo ti meni moraš odgovoriti na neka pitanja", kažem, a on kimne glavom.

"Moraš mi reći sve što znaš o Area Whiteu i njegovom prvobitnom vođi"

"Loren, ja...",  krenuo se izmotavati.

"Davide, odmah kreni pričati"

Preokrenuo je očima, što me, začudo, nije iznerviralo.

"Prvobitni vođa i stvaratelj Area Whitea, kao što sam ti već rekao, je rođen u Hrvatskoj", započne, "Na Balkanu je kriminal urođen djeci u život, jednostavno odrastaš okružen drogom, kriminalom i lošim iskustvima"

"Naziv Area White, po pričama, trebao je predstavljati slobodu, pravdu, jer je Marcel stvorio Area White zato što je vjerovao da u kriminalu postoji djelić pravde", prisjetila sam se onoga što mi je Julian rekao kada sam prvi put saznala za njegovu profesiju.

'U kriminalu postoji dio pravde'

"Area White temeljio se na pljačkama i krađama, od banki koje su krale od ljudi, od bogatih biznismena koji su krali od ljudi, Area White je bio druga strana pravde i ljudi u njemu su radili ono što su svi htjeli, ali jednostavno to nisu imali u krvi"

"Ubojstva su uvijek bila zabranjena, otmice, prostitucija, prodaja ljudi, ništa od toga nije bilo uključeno u Area White"

"Što se onda dogodilo?", pitam.

"Onda je mladi Ronald Baratta došao u Calvary sa svojim bandama u želji da preuzme Area White, i uspio je, tako što ga je zbog greške Marcelovog najboljeg prijatelja uspio ubiti"

"Kakve greške?", pitam još više zaintrigirana.

"Njegova desna ruka i najbolji prijatelj je bio zadužen za praćenje novodolazećih bandi u Calvaryu, on je procijenio da je situacija dovoljno mirna i da se Marcel može kretati sam"

"Zatim su ga zaskočili dok je vozio i ubili ga u njegovom autu, tek par tjedana nakon što je dobio dijete", rekao je to s dozom tuge u glasu.

"Imao je dijete, to znači da je imao ženu, moramo ju naći!", zaurlam.

"Nije sve tako jednostavno, žena mu je umrla pri porodu, a za dijete nitko nikada nije čuo, ne bi me čudilo ni da dijete nije preživjelo"

"Znači Baratta sjedi na ukradenom tronu?", upitam već znajući odgovor.

"Sada ga se samo kora svrgnuti"

"Što smjeraš Loren?", David nagne glavu zbunjen.

"Okupi svoju ekipu, Olivera i Masona, te grobare, nalazimo se za dva sata pred Area Whiteom"


Bijeli tigroviWhere stories live. Discover now