Bijeli tigrovi

Poglavlje 38.

Šutila sam i bježala od odgovora koji je ležao na vrhu mog jezika.

Izgubili smo se u tišini, nije me ponovno pitao, nije me tjerao da mu odgovorim.

Jednostavno je ležao u tišini kraj mene držeći moju ruku.

Prsa su mi postajala sve teža dok su mi se emocije nakupljale na njima.

Kraj mene je ležao moj porok, moja snaga i moja slabost.

Nije ni bio svjestan koliko me podigao s tla, kako me izvukao iz rupe u kojoj sam bila zarobljena godinama.

Polegla sam svoj obraz na hladnu travu i gledala u njega dok promatra nebo.

Njegova ljepota bila je zanosna, poput magneta privlačio me bliže sebi samo svojom prisutnošću.

Naši pogledi su se sreli kada je okrenuo svoju glavu prema meni.

Njegovo plaho, a opet oštro lice promatralo me ozbiljno.

"Znam što ti se mota po glavi.", prošaptao je.

"Sumnjam.", odgovorim tiho.

"Nemoj ni pokušati lagati.", prekine me.

Nervoza je rasla u mome trbuhu, bojala sam se njegovih sljedećih riječi.

Bojala sam se suočiti sama sa sobom, kroz njegov pogled.

"Zašto mi nisi rekla?", pitao me.

Šutila sam, ne znajući što da odgovorim.

Zašto mu nisam rekla?

Zašto nikome nisam rekla?

Zašto sam sve držala u sebi, zašto je bol toliko jaka da mi ne dopušta da ju izvučem iz sebe?

Zgrabio je moju ruku i privukao ju bliže sebi.

Pokušala sam ju povratiti bliže sebi u sigurnost, ali on mi to nije dopustio.

Podigao je rukav jakne i pažljivo promatrao moju ruku.

Palcem je prošao po mojoj koži, od mojih vena sve do moje podlaktice.

"Izblijedili su, ali ne dovoljno da ih ja ne primjetim.", oči su mi zasuzile kada su njegove riječi pronašle put do mojih ušiju.

"Zar si stvarno mislila da nisam znao, da nisam shvatio?", okrenuo je moju ruku prema meni, kao da me tjerao da gledam u nju.

"Ja sam zajebana osoba, ali ti Loren...", uzdahne,"Nisi svjesna koliko mi je stalo do tebe."

"Svaki put kada pogledam u tvoje lice vidim svaku crticu na njemu, promatram ga kao da ga nikada prije nisam vidio.", zagrizao je svoju donju usnicu, izgledao je kao da se bori sam sa svojim riječima.

"Svaki dio tebe promatram iako ti to nikada ne primjetiš.", pustio je moju ruku.

Nisam primijetila, nijednom, nikada.

Moja malena tajna je otkrivena, a nisam to ni shvatila.

Pripremala sam se na odgovor, ali njegovi prsti pronašli su se na mojim usnama "Ne moraš ništa govoriti.", prošaptao je i približio mi se dok smo ležali.

"Ti i ja, uvijek i zauvijek.", njegove oči zasvijetlucale su pod mjesečinom.

Suza je kanula niz moj obraz kada sam vidjela njegove kako mu se nakupljaju u očima.

"Ne moraš više brinuti sama za sebe, dopusti mi da brinem za tebe.", kada su suze krenule kliziti niz moje obraze primio me i privukao u svoje naručje.