poglavlje 57.

853 61 15
                                    

"Julian je sišao s aviona", Vitali mi je veselo prenio dobre vijesti

"Idemo ga pokupiti", kažem

"Ne, Katja i Wladimir će ga dovesti tu", uzdahnem na njegovu izjavu, vidljivo potresena

"Bez brige, s njima je siguran"

"Znam, ali ovo se čini tako pogrešno, pa mi bi ga trebali prvi dočekati na tlu Calvarya"

"Ne brini draga, sve će biti u redu", rekao je i povukao me u čvrsti zagrljaj

U njegovom zagrljaju osjećala sam se zaštićenom od svega i svih gadosti koje život donosi.

.

Čula sam motore auta kako se gase i puna euforije sam istrčala iz Vitalijeve kuće.

"Julian!", ugledala sam ga dok izlazi iz jednog od tri crna terenca

Srce mi je ponovno bilo na mjestu, kao da me nekakva svijetlost obasjala nakon tolikog vremena koje sam provela u tami.

Kada me ugledao na licu mu je ozario osmijeh, falio mi je njegov osmijeh i način na koji njegove oči svjetlucaju kada se nasmije.

Pritrčao mi je i dignuo u vis, okretali smo se sami oko sebe dok me napokon nije spustio na tlo.

"Jesi li dobro?", primila sam njegove obraze

"U redu sam, Loren, nemoj brinuti", rukom je prošao kroz moju tamnu kosu

Staklo jednog terenca se spustilo i jasno sam vidjela Katju i Wladimira koji su mi se blago nasmiješili, tek onda sam primjetila ljude u crnim odjelima u terencima, zasigurno njihovo osiguranje.

"Idemo unutra, Vitali te očekuje"

Brzim korakom smo ušli u kuću gdje nas je Vitali dočekao naslonjen na zid.

"Julian, brate!", Vitalijeve zelene oči sad su izgledale poput najrjeđih rubina

"Vitali!", Julian mu je prišao te su se zagrlili onako kako to samo braća mogu

.

Sjedili smo na kauču i pričali o svemu što se dogodilo u zadnjih par tjedana, smijali smo se, ali i bili ozbiljni kada je bilo potrebno.

"Imao sam mnogo vremena za razmišljanje dok sam bio zaključan u čeliji", Julian je rekao, "Mislim da mi je to zapravo i trebalo, vrijeme gdje sam sam sa sobom"

Njegov izraz lica se promjenio, nikada ga nisam vidjela takvog, njegove oči su izgubile život na tih par trenutaka.

"Hej, mislim da ću otići prileći"

"Vrlo rado bih ti to dopustio, ali Loren ti nešto mora reći", Vitali je rekao, a ja sam znala točno na što misli

"Što?", Julian je izgledao zbunjeno

"Slobodan si od Baratte", rekla sam

"To je nemoguće, ovo je nekakva šala?", Julian se nasmijao

Zatim sam mu ispričala sve što se dogodilo dok njega nije bilo, svaki detalj i svaku riječ koju sam uputila Baratti.

I naravno, nisam zaboravila napomenuti bijele tigrove.

"Ti si kraljica Area Whitea, i imaš svoju kriminalnu organizaciju zvanu bijeli tigrovi", gledao me u šoku

"Iako, još uvijek nije gotovo"
"Baratta je u bijegu, a ja ga namjeravam zaustaviti"

"Kako to misliš izvesti?"

"Uz pomoć mojih bijelih tigrova", osmijehnem se

.

Bilo je jutro par dana kasnije, jesen se polagano osjećala u zraku.

Bijeli tigroviWhere stories live. Discover now