Bijeli tigrovi

Poglavlje 7.

TYRON

Bio je crni dečko s dobrim manirima i još boljim smislom za humor.

•

"To je stvarno...", zastao je.

"Žao mi je.", zagrizao je usnicu.

"Ne treba ti biti."

"Zajebano je, i nitko ne može napraviti ništa povodom toga.", slegnula sam ramenima.

Ponovno me pogledao, kao da je čekao nekakvu reakciju od mene.

Ravnodušno sam ga gledala, odbijajući pokazati mu ikakvu slabost.

Više me zaista nije bolilo pričati o tome, ili sam možda samo sebe uvjerila da nije.

"Dobro, idemo li unutra?", ponovno sam razbila šutnju.

"Da, idemo.", zbunjeno je rekao i izašao iz auta.

Krenula sam otvoriti vrata ali on je potrčao i otvorio ih za mene.

"Znaš, mogu se brinuti sama za sebe.", rekla sam dok sam izlazila iz auta.

"Ali zaslužuješ da se netko drugi brine.", nasmijao se i primio me za ruku dok je zatvarao vrata od auta.

Duboko sam udahnula i pogledala kuću.

Bila je velika, ljudi su izlazili sa svih strana, a svijetla u različitim bojama dopirali su i do ulica.

Lupkala sam svojom crnom štiklom o pod dok sam promatrala prizor ispred sebe.

Okrenula sam se kako bi vidjela gdje je Froy, zamišljeno me odmjeravao od vrha do dna i tako ponovno.

Nakašljala sam se dok sam ga gledala s glavom preko ramena i naslonila sam se na bok.

"Oprosti, tek sada shvaćam koliko si predivna."

"Ne moraš se ispričavati.", namignem mu te me on primi pod ruku i krenemo prema ulazu.

"Znaš možda će biti malo čudno, pošto sam tek izašao iz veze, ali ne brini za to, ako itko pita tu si samnom.", šapne mi na uho.

"Veronica?"

"S njom si bio u vezi zar ne?", upitala sam.

"Da...", počeše se po zatiljku.

"Čuo sam da će ona i Hailey biti ovdje, iako je Julian rekao da ne dolaze."

Pa ovo će biti vrlo zanimljivo.

Čim smo ušli, očekivano svi su pogledi bili uprti u nas.

Ja sam izgledala vrlo provokativno i hodala sam pomalo usporeno zbog dugačkih štikli na mojim nogama, dok je Froy naravno nosio svoju nogometnu jaknu, bijelu majicu i obične traperice.

Kao iz filma, zar ne?

Zastali smo i ja sam preokrenula očima, namjerno, znajući da nas svi promatraju.

On se okrenuo prema meni i nasmijao mi se.

Stavio je svoju ruku oko mog struka i privukao me bliže sebi te mi šapnuo : "Nikada nisam imao ovako zločestu curu."

Primila sam ga rukom za obraze i privukla ga na centimetar od svoga lica.

"Još uvijek ju nemaš.", nasmijala sam mu se dok me on pažljivo promatrao a zatim se i on nasmijao.

"Froy!", začuo se prodoran glas.

"Hej, Julian.", Froy se osmiješio.

"Loren, zar ne?", plavokosi dečko zvan Julian okrenuo se prema meni.