Poglavlje 53.

956 59 4
                                    

"Jeste li pri kraju?", Vitali je prekinuo svog oca i mene u tijeku treninga.

Ležala sam na travi, moja pozicija bila je snajper.

Digla sam se lagano sa svježe trave i ispustila pušku.

"Vatrena je, Vitali", Wladimir nam je  namignuo te nas ostavio same u dvorištu.

"Cijeli dan si ovdje s mojim ocem", kaže i uzme malo zemlje te razmaže i napravi crtu na mom obrazu, "Sad izgledaš prikladno"

"Prikladno za što?", pitam zbunjeno.

Zlobno se nasmiješi i podigne me preko svog ramena, a zatim oboje padnemo na travu.

On na meni, pridržavao se rukama oko moje glave kako ne bi pustio cijelu svoju težinu na mene.

"Vitali, nisi normalan", prošapćem u strahu da će Katja ili Wladimir izići i zateći nas u ovoj poziciji.

"Zato me i voliš", poljubi me snažno.

"Debilu, sad se stvarno miči s mene", maknuo se i ustali smo.

"Došao sam ovdje jer si dobila poruku na mobitelu, nisam znao da li je možda nešto važno", iz džepa je izvukao moj mobitel i dodao mi ga.

"Poruka?", kažem dok otključavam mobitel.

Onda je iskočio poznati znak.

Nepoznati broj.

Mislio sam da si shvatila moje prijetnje, trebao sam malo pretjerati kako bi me shvatila.
Julian će provesti ostatak svog života u zatvoru, a za to si kriva ti.
Sastati ćeš se samnom večeras, dobit ćeš poruku gdje i kada.

Buljila sam u zaslon dobro znajući od koga je ova poruka.

"No, od kog je i što kaže?", Vitali me upita.

"Baratta", prošapćem, "Hoće da se nađem s njim", kažem dok gledam u zaslon.

"Nema šanse", Vitali ljutito kaže.

"Vitali, mislila sam da smo se nešto dogovorili", kažem dok se prisjećam našeg nedavnog razgovora.

On uzdahne i na sekundu makne pogled s mene "U redu, ali čuvaj se"

"Uvijek se čuvam", nasmijem mu se te ga zagrlim poput malog djeteta.

"Idemo sad unutra na večeru", primi moju ruku i povede me unutar kuće

.

Auto te već čeka pred kućom Vitalijevih roditelja.

Nova poruka došla je skoro sat vremena nakon večere.

Baratta me svaki put sve više iznenadi, kako je znao gdje sam?

"Vitali...", lagano ga udarim laktom o' rebra dok leži pokraj mene.

"Reci", kaže

"Moram ići", pokažem mu poruku

Gledao je par trenutaka u poruku, zatim je pogled ponovno fiksirao na mene "U redu, ali uzmi ovo sa sobom", ustao se i dohvatio moj srebrni pištolj

Kimnem glavom i uzmem pištolj iz njegovih ruku.

.

"Loren, kakvo iznenađenje", Ronald mi se nasmije dok ulazim u njegovu kancelariju.

Sjednem na fotelju ispred njegovog stola.

"Moj dupli agent, dobra si", ispije gutljaj viskija, "Trebalo mi je dugo da saznam"

Bijeli tigroviTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon