Poglavlje 31.

1.5K 67 2
                                    

"Što je htio?", Vitali je stao ispred mene gledajući u moj mobitel ko' tele u šarena vrata.

"Želi da se nađem s njim...", oči su mi fiksirane na ekran mog mobitela.

"Može nastaviti željeti.", Vitali frkne.

"Moram otići tamo, rekao je da je hitno.", branim se.

"Loren, jesi li ti normalna?", prostrijelio me pogledom, promatrao me kao da sam najgluplja osoba na svijetu.

"Ne znam, Vitali."
"Ali znam da moram otići tamo, i hoću.", prođem kraj njega i zgrabim jaknu.

"Pa ne možeš tamo ići sama.", nadoda.

"Nije me briga.", odgovorim.

"Stani!", osjetila sam snažan stisak na svojoj ruci

Okrenula sam se i susrela s Vitalijevim grubim pogledom.

"Izvoli me slušati sad.", procijedio je kroz zube, nisam shvaćala šta mu se mota po glavi.

"Mogao bi te sad zaključati tu kako ne bi otišla tamo, ali neću."
"Jer poštujem tvoju odluku.", pokušavam se otrgnuti iz njegovog stiska ali mi ne uspijeva.

"Ja idem s tobom, i slušati ćeš me po putu.", njegov stisak popusti.

Po prvi put mogla sam jasno osjetiti njegovu snagu i dominaciju nadamnom.

"Morao sam te zaustaviti jer ponekad uopće ne slušaš ljude oko sebe.", kaže.

"Hajde.", pogura me ispred sebe i iziđemo van.

"Da li je to stvarno bilo potrebno?", natjerala sam se da progovorim.

"Ti meni reci.", odgovorio mi je ne gledajući u mene već u kacigu koju je skidao s motora.

Pružio mi ju je i ja sam ju brzo stavila.

"Penji se.", čekao me na motoru i to sam napravila, odbila sam ruke omotati oko njega.

On je to primijetio i okrenuo se prema meni "Šta čekaš?"

"Moramo krenuti, primi se za mene.", opet se okrenuo prema naprijed i upalio motor.

"Neću, ljuta sam.", kratko odgovorim, čujem njegov uzdah.

"Bolje je da se ljutiš na mene nego da ja ne znam da li ćeš se vratiti natrag.", promrmlja.

Krenuo je voziti i jedva sam se pridrživala za motor iako nije vozio brzo.

"Bolje ti je da me sad primiš.", vikne a ja samo preokrenem očima.

On nagazi na gas i poletimo niz ulicu, vrisnula sam i brzo omotala svoje ruke oko njega.

"Šta kažeš, možda je vrijeme da se prestaneš duriti.", kako je on mene volio zadirkivati.

...

"Mislim da je to to.", rekla sam promatrajući pločicu s adresom.

Sišli smo s motora.

"Molim te, ponašaj se korektno.", odmjerila sam ga od glave do pete.

"A kako se to inače ponašam?"

"Znaš ti dobro."

Povukla sam ga za rukav njegove kožne jakne i prišli smo ograđenom ulazu.

Promatrala sam ogradu ispred sebe i ubrzo sam pronašla portafon na koji sam pozvonila.

Čuo se samo zvuk pištanja, čekala sam da netko progovori ali to nisam dočekala "Loren je, trebala bih vidjeti Marcusa.", rekla sam i nakon toga opet se začulo pištanje i visoka metalna ograda se razdvojila.

Bijeli tigroviWhere stories live. Discover now