Poglavlje 16.

1.9K 109 10
                                    

Nebrušeni dijamant.

"Čuvaj taj svoj mali dijamant."


Kada ju je poljubio mojim tijelom prošli su trnci.

"Loren?", Froyev glas probudio me iz razmišljanja.

"Molim?", brzo sam se okrenula ka' njemu.

"Nisam završio ono što sam započeo.", natuknuo mi je a ja sam samo kimnula glavom i posvetila se njemu.

"Ono što sam htio reći, ti si jedna od najboljih osoba koje sam upoznao.", gledao me s kristalnim očima.

"Uljepšala si mi život koliko god to dramatično zvučalo, sve se promijenilo odkad si kraj mene i želim da tako ostane.", primio je moje ruke.

"Da li bi voljela da naša veza postane službena?", pogledao me s dozom straha u očima, oglušila sam se na sve oko sebe.

Bila sam šokirana iako sam to očekivala, ali nije isto nešto očekivati a zatim to čuti kako izlazi iz nečijih ustiju.

Bila sam potpuno zbunjena i nisam znala što odgovoriti.

Okrenula sam se oko sebe i opet susrela poglede s Vitaliem, gledao me ljuto ali u drugu ruku i uplašeno.

"Da.", odgovorila sam Froyu dok sam još gledala u Vitalia.

"Molim?", pitao je iznenađeno.

"Da, želim biti s tobom, želim da bude službeno.", okrenula sam se k njemu a on me privukao u snažni zagrljaj a zatim spojio naše usne u strastveni poljubac.

"Loren nemaš pojma koliko sam sada sretan!", viknuo je u euforiji a ja sam se nasmijala.

"Hoćeš li još jedno piće?", pitala sam kada sam zgrabila čašu za sebe.

"Ne, a mislim da ni tebi nije pametno da još piješ.", uzeo je čašu iz moje ruke i položio ju na stol.

"U redu.", odgovorila sam pomalo uvrijeđeno ali nije bilo bitno jer Froy nije primijetio čudan ton moga glasa.

"Samo te želim imati kraj sebe.", privukao me ponovno u zagrljaj.

"Hej, Froy!", dečko baršunaste kose došao je do nas sa još jednim dečkom.

"Ja sam Marvin.", pružio mi je ruku.

"Drago mi je.", rekla sam i rukovala se s njim.

"A ovo je Dave.", pokazao je na dečka koji je stajao kraj njega, nisam mogla odlučiti da li je to dečko ili već muškarac, izgledao je starije.

"Drago mi je Dave, ja sam Loren.", pružila sam i njemu ruku a on ju je prihvatio.

"Kako ne bih znao tko si Loren.", nasmijao se.

"Kako to misliš?", zbunjeno sam pitala.

"Pa mislim, pričali su mi za tebe, predivna djevojka opasnog karaktera s još opasnijim dečkom.", nacerio se.

"Misliš na Froya?", bila sam još zbunjenija a Marvin i Froy su samo slušali nas razgovor.

"Ne, mislim na Nurmagomedova."

"Vitalia?", odjednom Froy se priključio razgovoru.

"Da, Vitali Nurmagomedov, čuo sam da imate nešto.", izjavio je.

"Ne, nemaju ništa, Loren je moja djevojka.", Froy je odgovorio za mene što me iznerviralo.

"Oh, onda se ispričavam.", Dave je rekao i prstima prošao po svojoj kratkoj bradi.

"Kako god, pozdravi Vitalia za mene.", namignuo mi je i krenuo drugdje dok ga ja nisam primila za rame.

"Vitali je tu.", prošaptala sam.

"Kakva slučajnost!", nasmijao se entuzijastično.

"Ako ga želiš pozdraviti sigurna sam da ćeš ga lako naći u blizini.", rekla sam mu.

"Naći koga?", onaj poznati prodoran glas ispunio mi je uši.

Okrenula sam se a iza mene je stajao Vitali.

"Vitali, Dave te trebao i samo sam mu natuknula da si ovdje.", rekla sam.

"A što ti radiš ovdje, Dave?", Vitali je odjednom stao ispred mene.

"Došao sam upoznati Loren, trebao sam vidjeti taj nebrušeni dijamant za sebe.", rekao je s osmijehom.

"Odlazi.", Vitali je prosiktao.

"Nisam znao da je ulaz ograničen.", Dave se približio Vitaliu, stajao je par centimetara niže od Vitalia.

"Nije, ali ona je ograničena.", Vitali me primio za nadlakticu i snažno privukao k sebi.

Froy nas je primijetio i brzo dotrčao kraj mene.

"Mislim da ona može sama brinuti za sebe, zar ne dušo?", vidjela sam Daveovo oštro lice kako mi se približava sve dok ga Vitali rukom nije odgurnuo.

"Pusti ju!", Froy je viknuo na Vitalia i primio me za drugu ruku.

Odjednom u kući je nastala tišina, svi su promatrali što se događa a ja sam bila zarobljena između troje živčanih muškaraca.

"Froy ne mješaj se u ovo!", Vitali je sada viknuo jače nego što sam ga ikada čula.

"Mislim da bi bilo u redu da pustiš njegovu curu.", Dave je prošaptao a Vitali me prostrijelio pogledom.

"S njim si?", nagnuo se k meni.

"Nisam znao da je ova priča toliko zapetljana, ali moram priznati da je jako zabavna."

U tom trenutku Vitali me odgurnuo od sebe i nasrnuo na Davea.

Kućom su se proširili vrisci straha i uzvici euforije.

"Vitali stani!", derala sam se dok su se on i Dave kotrljali kroz kuću jedan drugome zadavajući udarce.

"Loren, ostavi se toga!", Froy me primio za ruku i krenuo izvesti iz kuće.

"Ostavi me na miru!", otela sam se iz njegovih ruku i dotrčala do Davea i Vitalia.

"Vitali!", vrisnula sam najače što sam mogla.

Cijela kuća sada je gledala u mene.

Vitali se u tom trenutku maknuo s Davea i prestao ga udarati.

Obraz mu je bio krvav ali ne krvaviji od njegovih šaka.

Dave se ustao, lice mu je bilo skoro neprepoznatljivo.

"Vidimo se uskoro Nurmagomedov, čuvaj taj svoj mali dijamant.", cerio se kao da ne osjeća ni trunku bola i išetao iz kuće.

Vitali je krenuo za njim ali sam stala ispred njega i primila ga za lice.

"Slušaj me, idemo odavde.", disao je nemirno a šake su mu se tresle od ljutnje.

"Ljubavi, jesi dobro?", Hailey je dotrčala do nas i pomaknula me u stranu.

Vitali je šutio i gledao u mene.

Stisnula sam šake kako bih se zaustavila od nagona da ja ne budem druga koja je započela tučnjavu večeras.

Primijetila sam kako me Vitali odmjeravao, kada su nam se pogledi susreli nasmijao mi se a Hailey ga je privukla k sebi.

Nisam mogla izdržati i dotrčala sam do nje i gurnula ju toliko jako da je odletila do zida.

"Šta ti misliš tko si ti?!", vrisnula je popravljajući si kosu.

"Ja sam Loren i bolje ti je da mi se skloniš s puta!", vrisnula sam a Vitali mi se nasmijao.

Primila sam ga za ruku i privukla k sebi.

"Bolje ti je da skineš taj osmijeh s lica inače ćeš i ti dobiti šakom u glavu."

"Ovakvu te volim.", prošaptao je i nasmijao se.

Povukla sam ga i izišli smo iz kuće, Froy je stajao na vratima gledajući kako odlazimo.

Bijeli tigroviWhere stories live. Discover now