Dvije strane ljubavi

Part 29

Anna's P. O. V.

Budi me zvuk pištanja aparata.  Osjećam bolove svuda po tijelu. Lagano otvaram teške oči i gledam oko sebe.  Bijela boja me osljepljuje i teško mi je gledati pa zato stalno zatvaram oči dok se ne priviknem na ovu bijelu boju. Čujem otvaranje vrata i nečije korake kako mi se približavaju.  Pogledam prema silueti koja mi se primiče i shvaćam da je to doktor.  Stariji gospodin stao je pokraj aparata i zapisivao nešto u bilježnicu.  Odložio je bilježnicu na stolicu pored kreveta i okrenuo se prema meni.

"Kako se osjećate" svijetlio mi je u oči sa svjetiljkom i pregledavao zjenice.

"Boli me sve.  Ne osjećam noge" začudila sam se kada sam čula svoj glas.  Bio je tako hrapav i istrošen.

"To je normalno, mišići su vam se opustili jer niste hodali dva dana" uzeo je bilježnicu u ruke i okrenuo se prema meni.

"Sada ću vam postaviti neka pitanja kako bi provjerio vaše stanje.  Bez brige pitanja su lagana, samo mi recite ako se ne možete točno sjetiti." ljubazno je rekao.

"U redu" odvratila sam.

"Možete li mi reči vaše puno ime i prezime"

"Anna Black" zapisao je to i vratio pogled na mene.

"Datum rođenja"

"29.11.1994"

"Ime oca i majke"

"John i Mery Black, ali oni su mrtvi već jako dugo" kimnuo je glavom i zaisao to u bilježnicu.

"Sjećate li se zašto ste ovdje"

"Zbog prometne nesreće" i to je zapisao u bilježnicu.

"Gospođice Anna, policija je saznala za ilegalne utrke u kojima sudjelujete isto kao što zna za sve što se dogodilo tu večer prije nesreće.  Nadam se da znate kako će vam policija pokucati na vrata nakon što se Vratite kući"  žalosno je pogledao u mene.

"Znam, riješit ću to.  Recite mi kakvo je moje stanje sada." upitala sam.

"Možda bi za sada bilo bolje ne razgovarati o tome.  Tek ste se probudili, ali bez brige za sada je sve kako treba, čak i bolje nego što sam mislio da će biti." nasmijao se i krenuo prema izlazu.

"Čekajte" lagano sam viknula za njim na što je on stao i okrenuo se.

"Ima li koga od mojih vani." željela sam nekoga pored sebe.

"Vani ispred vrata je par ljudi, ako želite reći ću im da uđu" nisam znala što da kažem.  Nisam bila spremna vidjeti Zayna ako je ovdje, ali nakon svega što se dogodilo sumnjam da bi se pojavio ovdje.

"Može, hvala Vam" tiho Sam rekla na što se on nasmiješio i izašao iz sobe.

Vrata su se ponovno otvorila, a u sobu su ušli Niall, Liam, Louis, Harry, Justin, Mat, Sara i Vanna sa ogromnim trbuhom.  Zayn nije bio sa njima.  Ne znam kako da se osjećam. Jedna strana mene želi da ga nema, ali druga strana želi da je tu samnom i da nigdje ne ide.

"Jesi li dobro" Sara se zaletjela u mene i zagrlila me.

"Kako će biti dobro kad tebe mora prvu vidjeti.  Makni se mene više voli"
bio je to Niall koji je maknuo Saru od meni i zagrlio me.  Ona je nešto progunđala na što sam se ja zajedno sa ostalima nasmijala.

"Tek se probudila i već mora slušati vaše gluposti" javila se Vanna i dogegala se do mene zajedno sa Matom. 

"Kako si mi ti" zagrlili su me i sjeli na krevet do mene.

"Dobro sam, kako je maleni Black" pogledala sam u njen trbuh i nasmijala se.

"Baš je pravi Black.  Divlji je ko i vas dvoje.  Ne znam kako ću izači na kraj s njim. Baš me zanima kakve će on gluposti raditi." nasmijala sam se na njene riječi i pogledala u ostale.