Dvije strane ljubavi

Part 9

Anna's P.O.V.

Jutro je. Bude me ptice koje lete oko moje kuće, bezbrižno uživajuči u sunčanom danu,usput stvarajući veselu pijesmicu.

Proganjali su me jučerašnji događaji. Odlučila sam da neću Liamu dati dokaze. Ne znam zašto,ali nešto mi govori da to ne činim. Neki unutarnji glas sprečava me u tome da im na bilo koji način naštetim. Nešto mi govori da to nije u redu od mene.

A uredu je da oni ubijaju nevine ljude?
U redu je da otimaju i prodaju ljude poput neke jeftine stvari? Zar je to u redu od njih? Zar želiš dopustiti da naude još nekome? Želiš li osječati krivnju znajuči da si nekome mogla pomoći ali nisi? Želiš li to stvarno?

Moji unutarnji glasovi bili su u pravu. Tko zna koliko će ljudi još naštetiti. Moram to spriječiti. Ne želim imati nečiju smrt na savjesti.

Uzela sam USB i kopirala podatke i slike na laptop. USB ću odnjeti Liamu.

Sjela sam u svoj crni audi i krenula prema svom uredu. Ušla sam u zgradu i pozdravila Miu te produžila do ureda. Ušla sam u ured i ugledala Liama i Nailla kako razgovaraju o nečemu. Pogledali su me a Naill je dotrčao do mene i zagrlio me.

"Živa si i zdrava. Ajmee.. Znaš li koliko si nas uplašila. Mislili smo da se nećeš vratiti" Naill je govorio dok je Liam šuteći gledao mene. Izgledao je kao da je zabrinut u vezi mog dolaska.

"Vratila sam se sa svim dokazima koje si tražio. Zar ne zaslužujem jedan pozdrav" obračala sam se Liamu koji je i dalje bio u svojim mislima.

"Hej. Malo sam zalutao. Oprosti. Nego mogu vidjeti dokaze." pitao je a ja sam mu dala USB. Dok se sadržaj učitavao Niall je iskoristio priliku i počeo se derati na mene.

"Znaš jedan jedini poziv,jedna jedina riječ od tebe bila bi dovoljna da budemo mirni. Mislio sam da su te ubili, oteli ili ne znam što. Mogla si bar na sekundu nazvati. Samo da znamo da si dobro. Znaš bio sam stvarno zabrinut za tebe, ali kad te vidim ovako živu i zdravu i još sa dokazima, mogu ti reči da ti opraštam sve. Nadam se da ih ima dovoljno da te budale stavimo iza rešetaka. Jesu li se lijepo odnosili ptema tebi." bio je znatiželjan Naill.

"Da,bili su dobri prema meni." iskreno sam im odgovorila jer stvarno me ničim nisu maltretirali.

Louis je učitao sve sa USB-a i gledao je slike. Naill i ja također smo gledali s njim i čitali razgovore s trgovcima ljudi. Ti ljudi stvarno su bolesni. Dok smo sve to gledali, uhvatila me savjest jer sam znala da im zbog svega toga ne gine doživotna. Bilo mi je ipak žao jer su cijelo vrijeme bili dobri prema meni. Odlučila sam prekinuti ovo sve i pobječi odavde.

Samo sam htijela otići kući, zatvoriti se u kupaonu i plakati pod tušem. Ništa mi više ne treba. Želim samo mir i tišinu. Želim se maknuti od svega.

Uzela sam USB iz Liamovog računala i krenula prema vratima.

"Odnjet ću USB u laboratorij da ga detaljno pregledaju." rekla sam i krenula izači.

"Stani odnjet ću ga ja i tako moram tamo." rekao je Liam i krenuo mi ga uzet iz ruke. Ja ga nisam puštala jer sam se htijela riješiti dokaza. Natezali smo se oko njega sve dok nije pao na pod a ja sam "slučajno" stala na njega i zdrobila ga.

Liam je pogledao u moje oči i lagani smiješak ucrtao mu se u kutu usana. Nije mi jasno zašto se smije kad sam uništila dokaze. Ne bi li se on sada trebao derati na mene.

"Kvragu i sve. Uništili ste dokaze. Baš ste se morali svađat oko toga tko će ga odnjeti." Niall je vikao vidno uzrujan ovom situacijom.

"Nema veze. Vratit će se ona sa novim informacijama. Zdrobila je USB pa će morati otići ponovo. Ali njoj to neće biti problem. Je li tako?" govorio je Liam ne mičući onaj smiješak sa lica.