Dvije strane ljubavi

Part 1

Anna's P.O.V.

Prošla je godina dana od kad sam izgubila roditelje. Moji roditelji i sestra poginuli su u prometnoj nesreći. Ostao mi je jedino stariji brat Mat.

Mat je vojnik i radi u Američkoj vojsci. Ima 24 godine. Nikada nije kod kuće jer je stalno na misijama. Viđamo se samo vikendima i pričamo jednom na dan mobitelima, ali od kad su nam roditelji poginuli češće pričamo jer brine za mene. Znam da ni njemu nije lako zbog roditelja i zahvalna sam mu jer brine za mene,ali ponekad zna pretjerati.

Oduvijek sam voljela Mata jer me jedini razumio i mogla sam mu reći bilo što. Uvijek smo se prepirali i svađali, sramotili jedan drugoga, zezali roditelje i radili gluposti,ali kad se nešto dogodilo, uvijek smo bili tu jedan za drugog.

Ja sam zeznuti slučaj. Imam 20 godina. Nisam kao ostale djevojke. Ne zanima me moda i šminka. Ne volim ženskaste stvari i ženskasta zanimanja. Oduvijek sam nosila široke majice i jednostavne hlače. Bila sam opsjednuta kožom i crnom bojom, što se moglo vidjeti po mom ormaru. Bio je prepun kožnjaka i crno-bijele odjeće. Voljela sam klasičan stil odijevanja. Ne volim se šminkati pa šminke gotovo ni nemam. Prošle godine završila sam kriminalistiku i sada pokušavam pronaći posao kao FBI agentica. Jednostavno me privlači ta opasnost koje ne nedostaje u tom poslu. Obožavam oružje i aute. Nikada nisam imala ženske prijatelje. Uglavnom sam se družila s dečkima. Trenirala sam judo a sad boks. Uz sve to još idem u teretanu,na plivanje i volontiram po raznim ustanovama. Nikada nisam imala dečka jer se ne stignem time baviti uz sve obaveze. Znam zvuči čudno da cura od 20 godina nikada nije imala dečka,ali istina je.

-------------------------------------------------------------

Amm.. Bude me jake sunčeve zrake koje padaju ravno na moj krevet. Polako otvaram oči i čujem buku dolje u kući. Uzimam prvu stvar koju nađem i uputim se tiho stepenicama dolje. Provirim u kupaonicu,sobu i boravak ali nikoga nema. Znači da je taj netko u kuhinji. Polako se približavam vratima i lagano se navirim da vidim tko je to. Spazim dobro poznatu plavu kosu i plave oči koje pokušavaju napraviti doručak. Tek sad shvaćam da je subota i da je Mat kod kuće. Lagano se nakašljem, a on se okrene prema meni i zaželi mi dobro jutro.

"Zar se ti moraš baš kao lopov šuljat kućom,u rano jutro"pitala sam pospanim glasom.

"Ako nisi znala ovo je i moja kuća draga sestrice,a tebi nitko nije kriv što si zaboravila da je subota" poljubio me u obraz i vratio se doručku. Radio je jaje na oko ali meni je to više ličilo na kajganu. Nikad nije bio dobar u kuhinji.

"Imaš pravo,malo sam se pogubila u danima,nego da li je došla možda kakva pošta jutros? Čekam da mi odgovore na zahtjev za posao."

"Ne znam,morat ćeš sama provjeriti, ja sam zaboravio."

"Misliš bio si lijen da provjeriš" rekla sam s dozom smijeha u glasu.

Mat se pravio uvrijeđen i napravio je neku čudnu facu na koju sam se morala nasmijati. Nažalost moj smijeh prekinule su njegove snažne ruke koje su me stavile preko ramena i odnijele me u dvorište iznad bazena. "Neee... Molim te. Neću ti se više nikad smijati,samo me pusti".

"Jesi sigurna" upitao me s dozom sumnje u glasu.

"100% samo me pusti"

"Ahaa,da te pustim u vodu. Ma nije problem,evo sad ću."

"Neee. Ne u vodu" prekasno,osjetila sam hladnu vodu svuda oko mene. Izronila sam van a Mat je stajao iznad mene i ravnodušno me gledao.

"Uppsss.. Slučajno" sarkastično je rekao i počeo se smijati.

"Matttt... Ubit ću te" iznervirano sam se izderala a on je počeo bježati. Utrčao je u kuću a ja za njim. Kad sam ušla u kuću osjetila sam miris paljevine. Kao da je nešto izgorjelo. Utrčala sam u kuhinju gdje je Mat micao tavu s pećnice. Naravno da je budala zaboravila na doručak. Pa kako i neće kada je mene morao baciti u vodu. Ovo mu je kazna. Tako mu i treba.

Ostavila sam ga samoga da počisti nered i napravi novi doručak dok ja odem provjeriti poštu.

Dok sam hodala do sandučića pozdravila sam susjedu preko puta. Ne znam kako se zove tek se doselila,ali čula sam da je jako dobra žena. Priča se kako ima problematičnog sina mojih godina koji se bavi kriminalom. Mogla bih ga malo istražiti ako dobijem posao u FBI-u.

Pronašla sam dva pisma,jedan za mene a jedan za Mata. Brzo sam otvorila svoje i počela brzo čitati. Nisam vjerovala što unutra piše. Uletjela sam u kuću i počela vrištati. Mat je doletio u hodnik misleći da mi se nešto dogodilo.

"Što je bilo? Jesi dobro?" pitao je uplašeno.

"Javili su mi da sam dobila posao u FBI-u. Sutra moram donijet neke papire i u ponedjeljak mogu raditi" još uvijek sam vrištala od sreće.

"Okej, smiri se. Čestitam ti. Ali sljedeći put nemoj vrištati. Mislio sam da ti se nešto dogodilo."

"Oprosti, ali jako sam uzbuđena i jedva čekam ponedjeljak" rekla sam toliko brzo da ne znam da li me je uopće razumio.

"Ma dobro je,nego idemo jesti moje remek djelo" rekao je kroz smijeh. I on i ja znali smo da ćemo ostati gladni zbog njegove kuhinje.

Za divno čudo,doručak i nije bio loš. Sve smo pojeli i ostali smo živi.

Ostatak dana proveli smo uživajući u filmovima i sladoledu. Pričali smo o svemu i žao mi je što sutra odlazi. Naime u njegovom pismu javili su mu da sutra mora u Siriju na misiju. Neće ga biti mjesec dana. Opet ću biti sama kod kuće. Ali sad barem imam posao pa me neće biti doma po cijele dane.

Iz misli me trgnuo sat koji je otkucavao ponoć. Poljubila sam Mata u obraz i otišla sam spavati. Ipak sutra moram biti odmorna.

Ubrzo sam zaspala i utonula u dubok san.