Svi mi griješimo. Donosimo odluke za koje smo sigurni da su ispravne, a zapravo su one te zbog kojih plačemo. Prošlost nas sputava u gradnji bolje budučnosti. Greške iz prošlosti su te koje nas proganjaju i čine nas slabima. Borba sa prošlošću traje...
Ne znam da li je ovo samo san ili me on upravo pitao da mu se pridružim u bandi. Da se uvjerim da nije san, uštipnula sam se par puta,ali nije djelovalo, ostala sam stajati na mjestu i gledati u njega. Nisam mogla vjerovati da me tako nešto mogao pitati. Toliko sam se trudila da počnem raditi u FBI-u da bih sad tako lako odustala od svega. Izbjegavala sam izlaske sa društvom, trenirala razne borilačke vještine, naporno učila, izbjegavala opijanja, zdravo živjela i još puno stvari. Za što? Da samo lako zaboravim na sve to.
I dalje sam zurila u njega uvjeravajući samu sebe da sam krivo čula,ali i sama sam znala da je stvarno to izgovorio i da je bio ozbiljan.
"I onda želiš li pristati ili da te još malo nagovaram"
"Šališ se, zar ne. Reci mi da se šališ. Znala sam da nisi normalan ali ovo je previše čak i za tebe. Mislim da i sam znaš odgovor na tvoje pitanje"
"Ma daj stvarno. Ne želiš pristati. Ali zašto?" vidjela sam da je razočaran mojim odgovorom.
"Stvarno pitaš zašto. Pa ja sam učena da pomažem ljudima a ne da ih ubijam. Učena sam da sljedim zakone a ne kršim ih. Da činim svijet ljepšim a ne užasnim. Zato NE. Moj odgovor je N-E." zašto ne shvati da ništa od toga.
"Ali..." pokušao je nešto reći ali sam ga zaustavila. Stvarno ne shvaća da me ne može nagovoriti.
"Nema ali. Ja sam ti dala odgovor na tvoje pitanje. Ne želim se pridružiti ni tebi,ni bandi, ni ikome. Ja nikad neću postat ubojica poput tebe. I čim odem odavde pobrinut ću se da završiš u zatvoru. I ti i Louis i Harry." unjela sam mu se u facu i svašta mu izgovorila,ali mislim da sam malo pretjerala. Vidjela sam da ga je povrijedilo kad sam ga nazvala ubojicom. Skoro da sam zažalila ali sam si je kriv. Znao je da sam tvrdoglava i da neću pristati, nikad nisam htjela biti negativac u očima drugih.
Možda ja jesam uništena i ne znam za sreću,možda mi je teško u životu i ponekad želim umrijeti,ali u svakom životu pa čak i onom najgorem, postoji malena svjetlost. Nešto što te tjera naprijed. Nešto što ti daje nadu za život. U mom životu je to moj brat. On je taj zbog kojeg nikad nisam odustala.
Jedan od razloga zašto sam odlučila otiči u FBI je taj što se ne bojim smrti. Spremna sam umrijeti za druge ako je to potrebno. Kad bi me netko pitao kako želim umrijeti? Odgovorila bi mu: spašavajuči druge. Jer to stvarno i mislim.
"Znaš,posao bande ne sastoji se samo od ubijanja. Misliš da je meni svejedno kad nekoga ubijem. E pa nije. Uvijek postoji doza sažaljenja. Ali mi ubijamo samo one koji su to zaslužili. Mi ubijamo samo one najgore. Koji prijete nama ili ubiju nekog od nas. One koji ne zaslužuju živjeti. Zato ne osuđuj ono o čemu ne znaš. Nije sve kako izgleda." bio je ljut. Povrijedila sam ga.
"Svi zaslužuju živjeti bez obzira na sve. Zato i postoji zatvor da vama sa takvim mišljenjem to mišljenje promjenimo. Kakvi god oni bili svi zaslužuju pravo na život. I zato ne traži opravdanje za svoje postupke." okrenula sam mu leđa i otišla u svoju sobu. Ubrzo je došao za mnom.
"Ne znaš ti ništa. Ne znaš što su oni napravili. Da znaš ne bi to govorila. Ali razumijem te. Ipak si ti tu pozitivka, pa ono, teško je postati negativac. Očito se naša razmišljanja razlikuju, ali kad sve shvatiš djelit ćemo isto mišljenje. Dobro razmisli o ponudi." rekao je i izašao ostavljajući me samu u razmišljanju.
Definitivno znam da sam pretjerala,ali imam i ja svoje principe. Mi na svijet gledamo različitim očima. Neću prihvatiti njegovu ponudu jer jednostavno to ne želim. Ne razumijem što mu znači ono da ću promjeniti mišljenje kad saznam neke stvari. Kakve stvari to moraju biti koje bi meni promjenile mišljenje. Nejasan mi je,stalno govori u šiframa i ponekad ne znam o čemu govori. Moguče je da je sve to izmislio kako bi me privukao u bandu,ali kao što sam već tisuču puta rekla, neće mu uspjeti.
Zayn's P.O.V.
Nije pristala. Naravno,to sam i očekivao. Po njenoj reakciji shvatio sam da je neče biti lako nagovoriti. Prilično je burno reagirala. Nazvala me ubojicom što me jako povrijedilo. Koliko god ja bio loš, imam i ja osječaje. Svi ti ljudi koje sam ubio zaslužili su smrt. Cijelo sam vrijeme razmišljao o njenim riječima. Nazvala me ubojicom. Ta riječ okretala se po mojoj glavi. Svaki put kad bi je se sjetio nešto me zaboljelo. Ne znam zašto me njene riječi toliko bole. Zašto me njeno mišljenje tokiko dira.
Nazvao sam starog prijatelja i dogovorio sudjelovanje na ilegalnim utrkama. Trebalo mi je nešto na čemu ću istrošiti svoj bijes,a i pobječi od misli. Danas navečer održava se jedna utrka, oko stare tvornice automobila. Sjeo sam u svoj crni audi r8 i otišao napraviti par krugova po gradu dok utrka ne počne.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Dva sata vozio sam se po gradu dok nisam krenuo prema tvornici. Stao sam na start i pogledao tko se sve natječe. Stalna ekipa. Neki lik stao je sa strane i počeo odbrojavati sekunde do početka utrke. Kada je pucanj označio početak, svi su krenuli i nastala je gužva. Bio sam među prvih pet. Uskoro sam bio drugi. Ostao mi je samo jedan da ga prestignem. Bio je to Justin Bieber. Član prijateljske bande. Ponekad su se naše bande znale udružiti i zajedno rješavati poslove. Vidio me da ga pokušavam prestiči, nasmijao se i otvorio prozor. Učinio sam isto kao i on. Vozili smo jedan uz drugoga.
"Idemo im pokazat kako se vozi" pitao je Justin.
"Neka bolji pobijedi" nasmijao sam se i zatvorio prozor. Justin je napravio isto. Nastavili smo ubrzavati i otimati se za prvo mjesto. Oboje smo bili isti ali Justin je na kraju ipak uzeo prvo mjesto.
"Čestitam. Idemo proslavit tvoju pobijedu" zagrlio sam Justina onako bratski.
"Naravno. Vidimo se kod tebe buraz" udario me u rame i potrčao prema autu. To je značilo samo jedno. UTRKA. Potrčao sam prema svom autu i krenuo za njim. Jurili smo ulicama stvarajuči probleme u prometu. Justin je bio brži ali neće me pobijediti dva puta u istom danu. Skrenuo sam u jednu ulicu i otišao prečicom.
Došao sam ispred podruma i čekao da Justin dođe. Došao je par sekundi nakon mene.
"Mislio sam da gutaš prašinu zamnom kad sam vidio da te nema iza mene, a ti dođeš prije mene. Nešto mi govori da si išao nekom prečicom" Justin je govorio dok je hodao prema meni usput zaključavajuči svoj Bmw.
"Nešto mi govori da imaš pravo."
"Bez brige i ja sam. Ali još uvijek sam bolji od tebe."
"Nadaj se. Danas sam ti popustio ali sljedeči puta neću." oboje smo se nasmijali i ušli u podrum.
