Dvije strane ljubavi

Part 4

Vozimo se već pola sata. Dečki mi cijelo vrijeme objašnjavaju što trebam napraviti. Kao što sam rekla,moje misli su negdje sasvim drugo. Od svega što su mi govorili jedino sam zapamtila da moram upasti u neki njihov podrum i praviti se kao da sam slučajno zalutala. Ne smijem se previše raspitivati radi moje sigurnosti. Oni će me vjerovatno oteti,a ako to ne naprave misija je propala i morat ćemo smisliti nešto drugo. Dogovorili smo se gdje ćemo se nalaziti, pokušat ću dolaziti sve češće i govoriti im sve što znam.

Stojimo pred ulicom u kojoj oni žive.
Pet minuta potrebno je da shvatim da smo stigli i da moram izaći. Pogledala sam dečke i shvatila da ni njima nije svejedno jer moram ići.
Zagrlila sam ih i krenula van.
Nečija ruka povukla me natrag i čvrsto me zagrlila. Bio je to Niall. Uzvratila sam mu zagrljaj i izašla iz auta.

"Čuvaj se Anna" ovoga puta bio je to Liam.

"Hoću" rekla sam mu i sad sam stvarno krenula. Ako ostanem još malo neću moći otići.

Krenula sam niz ulicu sva zaprepaštena od prizora. Ulica je bila puna pijanaca,nadrogiranih ljudi. Sve je bilo razbacano i puno smeća. Izgledalo je kao mjesto iz horor filma. Dok sam tako razmišljala približila sam se svom odredištu. Začudo,mjesto gdje su oni bili izgledalo je bolje i mirnije. Upravo mi je sinula sjajna zamisao kako im ući unutra.

Krenula sam prema prvom pijancu i kao slučajno ga okrznula ramenom.

"Pazi kuda hodaš,da nebi imala problema sa mnom" bahato mi je prijetio. Baš takvu sam reakciju htijela.

"Jedino tko ovdje ima nekih problem si ti i to sam sa sobom" vratila sam mu istom mjerom.

"Opa,mala nam je jaka. Zar stvarno želiš problema sa mnom" derao se sad već na mene.

"Pusti me na miru. Nisam ti ništa napravila. Zašto me odmah napadaš? E pa ja ću ti odgovoriti, zato što si pijana budala koja misli da je jaka i da mi nešto može. E pa ne bojim te se" rekla sam praveći se ponosna. Zašto me više ne napadne. Trebao je to već napraviti.

"Sad je dosta' rekao je ljut ko ris i krenuo na mene.

Udarila sam ga nogom u bolno mjesto. Pao je na pod i savijao se od bolova. Mogla sam mu napraviti i gore stvari od ovoga. Obučavana sam da im zadajem smrtonosne udarce ako je to potrebno. Ali i ovo je dovoljno za sada.

"Kučko glupa, dođi ovdje ako se usudiš" vikao je ovaj. Oko nas okupilo se dosta ljudi. Lagala bih kad bih rekla da me nije strah. Učinilo mi se kao da je među njima Harry Styles, jedan od slavne trojice.

"Ja sam s tobom završila" rekla sam i pokazala mu srednji prst.

"Stani" osjetila sam pištolj uperen u glavu. Fak to nisam očekivala.

Pa normalno da ima pištolj,ovo je jedna od najopasnijih ulica u gradu kozo.

Ja i moji unutarnji glasovi. Užasno me živciraju.

"Polako se okreni,da te gledam u oči dok pucam" rekao je uz neki odvratan smijeh kojem se pridružila i ostala grupica oko njega.

Polako sam se okretala prema njemu.

"Stvarno ćeš me ubiti. Zar se ne bojiš policije" upitala sam ga namjerno ga provocirajuči. Imala sam plan.

"Policije, zar ti izgledam kao da se bojim policije" počeo se glasno smijat kao i grupica oko njega. Izgledalo je kao da se svi smiju osim Harryja. On je izgledao ozbiljan.

"Pa znaš, imaš pravo, ni ja se na tvom mjestu ne bi bojala policije ali njih bi" pokazala sam prema nekoj zgradi. Ne mogu vjerovat da je pao na tu foru. Pogledao je u ljevo a ja sam taj trenutak iskoristila da mu oduzmem pištolj i bacim ga dalje od njega. Sad su svi bili ozbiljni,ali učinilo mi se kao da je Harryju pobjegao maleni smješak.