Oči boje meda ( Uređujem)

Epilog

ČETIRI MJESECA KASNIJE....

Vrtim času viskija u svojoj ruci i uvlačim dim cigarete duboko u pluća...
Ukus moći i njena nevjerovatna snaga se ne mogu uporediti ni sa čim. 

Osjećaj da imam svijet u sav svijet u rukama je neopisiv  i napokon, moj uspjeh je ugledao svjetlo dana.

Uspjeo sam u onom na čemu sam godinama radio. Osvetio sam se i još nisam završio do kraja. Uživao sam ova četiri mjeseca, kreirajuću propast Londonskog podzemlja. Sve do najsitnijeg detalja. Još samo malo i sve će doći na svoje.

Uspjeo sam da dobro utičem na uništenja Zmajeve imperije i uvjerio sam cijeli svijet u njegov nestanak, skoro cijeli.

Ne mogu doći do njegovog ličnog bogastva ali mi je dovoljno njegovo mjesto koje ću preuzeti, najdalje, za godinu. Još samo oni njemu bliski da prekinu potragu za njim i mogu da završim sve što sam naumio. Inače nisam strpljiv čovjek ali ovaj put moram da budem oprezan, posebno uz nove ljude oko sebe.

Zmajevi će se kroz neki period raspasti i većina njih će potražiti utočište kod nas koji smo preuzeli vodstvo. Jedva čekam i taj dan. Svi oni koji su mi okrenuli leđa podržavajući Zmajeve će tonuti, a da se neće ni snaći. 

Već sam pokrenuo poslove proizvodnje i rasturanja slabijeg heroina po ulicama i obavio prvi transport kokaina odavde za Pariz. Recimo da sam obrnuo milionski posao i to za kratko vrijeme.  Učvratio sam svoje veze sa Rusijom i uspjeo sam pomoću falcifikovanog potpisa da prevezem još dvadeset djevojaka iz Evrope ovdje... Kako se čovjek lako navikne na silu kojom upravlja i načinu života koji samo par ljudi u cijelim svijetu ima.

Izvadim iz kutije cigaretu i zapalim je. Danas ćemo vidjeti mog novog čovjeka, ne mogu reći desnu ruku, ali čekam doktora, naučnika, da vidim poslednje testove. Moraće prvo da zasluži moje povjerenje i da dokaže svoje sposobnosti kao pripadnik mog klana.

Nekada sam čuo da je brisanje pamćenja jedan veoma komplikovan zahvat i imao sam priliku da se uvjerim u to. Zapravo i nisam vjerovao u to dok nisam u svoje redove doveo Hansa, njemačkog istraživača. Donirao sam mu veliku sumu novca u to prokleto istraživanje i bolje mu je da ne omane, inače će svu njegovu pamet da čiste s poda mjesecima, ako mu ja budem sudio i potrudiću se za to.

On me ubjedio da može, pomoću savremene metode koju je medicina dostigla, utjecati na ljudski mozak. I dao sam mu savršen primjerak za istraživanje. Radio je na njemu čeriri mjeseca i tvrdi da ima savršene rezultate.

Nickolas Bennett.

Od kralja sam napravio slugu i danas sam odlučio da provjerim da li sam pogriješio što sam ga ostavio na životu.

Podižem slušalicu i zovem Toda, koji se ne javlja na telefon. On je zadužen za nadzor u labaratoriji gdje Hans radi. Tačno ću mu jednog dana otkinuti glavu.

Nekoliko trenutaka kasnije Hans ulazi u moju kancelariju s još dva doktora i sjeda preko puta mene. Osjećam onaj miris hlora na njemu i mogao bi povratiti od njega.

,,Da čujem'' sigurno razumije moje pitanje, jer je svukao naočale na vrh nosa i iskrivio usne u jednu stranu.

,,Pa, imaš svog čovjeka onako kako smo se dogovorili. Ja sam mu prodao priču o saobraćajnoj nesreći. To sa pamćenjem je riješeno i možeš ga održavati ovim tableticama'' na sto izvadi kutijicu s plavim poklopcem.

,,Kako misliš da ga ja održavam? Hans, ja mu nisam dadilja'' zbrusim mu i gasim cigaru, a potom palim drugu.

,,Moraćeš mu ispričati neku verziju svoje priče, za koju misliš da će najprije da prihvati. Ime mu je ostalo isto, kako si i tražio. Vremenom će organizam da se privikne na lijek i njegovo dejstvo će oslabiti. Tad će se početi sjećati. Ovo nije dugotrajno rešenje, ali je efikasno. Ove tabletice će ga duže držati u neznanju zajedno s tvojim zadatcima za njega. Kad počne da se sjeća ponovit ćemo cijeli postupak'' uzmem bočicu pa je okrenem u ruci. Priznajem da je dobar u svom poslu.

,,Dovedite ga. Vrijeme je za provjeru'' čim sam mu to rekao, ostavio mi je faaciklu na stolu i izašao iz kancelarije. U prvoj ladixi prinađem pištolj i privjerim sanžer. Moram da se osiguram za svaki slučaj.

Kucanje na vratima me natjera da podignem pogled prema Todu i Nickolasu. Gleda me i imaž osjećaj da me skenira i vidi kroz mene. Kao da pokušava da dokuči nešto ali mu ne ide.

,,Sjedi'' on me posluša i sjede preko puta moje stolice. Gledam u čovjeka koji praktično više ne postoji i ne mogu da vjerujem da me se ne sjeća. Da nije u ovakvom stanju kakvom je, usrao bi se od njegovog pogleda. Pomalo mi ga dođe i žao, ali slaviću dan kad sam ga stavio pod svoje. Ukrotuo sm zvijer i zatvorio ga u kavez u kome će da istrune. Možda bi mogao i da ga testiram malo. Čisto da provjerim Hansove tvrdnje.

,,Reci mi, znaš li ko sam ja'' pigleda me pravo u oči.

,,Da znam, Arnold King. Moj šef'' divno. Ne, savršeno.

,,Hans, doktor koji je bio s tobom ti je objasnio neke stvari, a ja ću ti sad reći ostatak. Znam da se ne sjećaš, ali imao si strašnu nesreću. Dobro da si ostao živ, bilo bi mi žao da sam ostao bez svog najboljeg plaćenog ubice'' vidim da mu nije jasno ništa i drago mi je zbog toga.

,,Ne sjećam se toga'' odgovara mi. Umalo ae misam nasmijao, ali sam se odlučio još malo naslađivati.

,,Godinama radiš za mene i dođeš mi nešto kao čovjek od povjerenja'' Tod me gleda i vidim da se hvata za pištolj.

,,Ne sjećam se ničeg, gospodine. Pročitao sam sve u papirima koje mi je jedan od ljudi donije'' i te papire aam sam sastavljao.

,,Sve će doći na svoje. Meni je najvažnije da se vratiš na posao i naravno, morat ćeš mi dati do znanja da nisi zakazao'' kažem mu i dajem svoj pištolj njemu.

,,Kako'' jednostavno me pita.

,,Taj čovjek pored tebe je izdajnik. Ubij ga'' hladno mu kažem i povučem dim od cigarete.

Nickolas povuče obarač, pucanj se prolomi prostorijom i Tod pade na zemlju. Iskrivim usne u zadovoljan smješak jer sam postigao što sam priželjkivao.

,,Prošao si test. Dobrodošao u ligu. Za sve što ti treba, obratit ćeš se meni lično. I sa pitanjima i sa zahtjevima'' obiđem oko stola i potapšem ga po ramenu i bacim pogled na Todovo tijelo.

,,Odlično. Onda mi objasni tetovažu zmaja na mojim grudima'' na prokletu tetovažu sam i zaboravio. Njihov znak.

,,Sjetit ćeš se vremenom'' kažem mu i produžim van.

Ja Arnold King držim najmoćnijeg čovjeka Londona u svojim rukama i pravim od njega sve što poželim.

On je doživjeo svoj kraj, a ja sam tek počeo....