Oči boje meda ( Uređujem)

Sedamnaesto poglavlje

NICKOLAS P.O.V.

Upravo sam završio poslednje pregovore s Rusima o transportu naoružanja, iznenađujuće dobro. Čak smo razradili plan i putanju cijele pošiljke i uplatio sam prvu polovinu sume iz ugovora. Posao za sad dobro ide, ali misli su mi i dalje daleko. Četiri dana ne nisam vidjeo ni čuo. Ben i ja smo prije tri dana sletjeli u Moskvu, a planovi za dalje putovanje su propali. Htjeo sam posle ovoga da odem na Novi Zeland, ali na šanse. Vraćam se u London i to sto prije.

Pratim joj svaki korak, znam tačno kad je na poslu ili s Meryl negdje. Možda je to sve nezakonito,ali moram znati da je bezbjedna. I bila je, sve do jutros. Max se pojavio pred kućom i prije nego što je uspjeo bilo sta da uradi, moji momci su ga sklonili. Arnold me traži po cijelom Londonu i ponovo je dolazio u hotel, jer kući ne moze prići.

Ben i ja čekamo da se smjestio u avion, vidno sam nervozan. Želja da je vidim nadjačava me i cijelog preplavljuje. Znam kako je bilo kad smo se zadnji put vidjeli. Kako mi samo nedostaje.

,,Hej,ideš li ili ćeš da ostaneš? Najavili su nas let " Ben mi dobaci i gurne me laktom.

,,Jebi se" hladno mu kažem.

,,Hellen ti je uzburkala tvoj uravnotežen svijet i sad ti sve živo smeta. Do sad nikad nisi uključivao emocije. Sta te ovaj put tako povuklo" voleo bi da mu mogu odgovoriti na to pitanje. Ni sam ne znam.

,,Vjeruj da ne znam " ulazimo i smještam se na svoje sjediše. Umoran sam,nedostaje mi i pojma nemam sta ću da radim kad se vratim.

Na aerodromu u Londonu nas je dočekao Rick s pratnjom i prva neugodna vijest.

,,Hellen je dobila slike, iste one koje si dobio i ti prije desetak dana " sve se oko mene skamenilo u tom trenutku.
Jebote,ne. Vadim telefon iz džepa i zovem Daniela. On je odgovoran za nju i njeno kretanje.

,,Nick " javlja se nakon drugog zvona.

,,Gdje je" hvala Bogu pa imam ljude koji me savršeno dobro razumiju bez dodatnih pitanja.

,,Malo prije je došla na posao. Nagovorio sam je da uzme telefon. Jutros ga je uključila. Možeš je nazvati" mislim da sam odahnuo.

,,Sta znaš o slikama" pitam ga i sjedam na zadnje sjedište terenca.

,,Prijavila je sve policiji. Jebemu Nick, Anderson je ovaj put pretjerao" on pretjeruje svaki put.

,,A njen otac? Sta je sa Adamom? " protrljao sam čelo spreman na još loših vijesti.

,,Ništa. Momci su ga opomenuli na nas način. Vjerovatno i on sarađuje sa Andersonom i Arnoldom" u to sam siguran. Ben iz moje aktivne izvadi pištolj i pruži mi ga.

,,Dobro, dolazim u hotel. Oslobodi sporedni ulaz i skloni Hellen da me ne bi slučajno vidjela. Idemo po našem protokolu" stavio sam pištolj ispod sakoa i poklopio slušalicu.

Ben priča s nekim na telefon i provjerava stanje oko kuće i hotela. Izdaje naređenja i prima izvještaje.

,,Može li jedna usluga za mene" vidim da pokušava da zadrži ozbiljno lice.

,,Kakvo je to pitanje" Nakrivim glavu i slušam.

,,Nazovi Daniela i pitaj u kojoj je smjeni Meryl " začudio sam se. Sad je pričao s njim, vjerovatno ne želi da neko nesto posumnja,a dok smo bili kod Hellen primjetio sam njihovo čudno ponašanje.

,,Dobro. Ima li nesto sto bi trebao znati " napišem poruku Danielu, a odgovor stiže gotovo odmah.

,,Zasad nema, ali bi moglo da bude, ako ona ovako nastavi " podižem obrve od začuđenosti. Čitam poruku i smješkam se. Ben se raspituje za ženu. Znaci da je moralo nesto da bude da bi došlo do toga. Neću ga zapitkivati, ali zanima me.
,,Meryl je lijepa cura" ali nije kao Hellen.
Moja princeza je predivna. Tako lijepa, tako čista, savršena...
Ima očaravajući osmijeh, predivne oči, svilenu kosu, najmeksu kožu i najsočnije usne. Bože kako mi samo nedostaje. Sve bi dao samo za jedan zagrljaj, jedan dodir i samo malo njenog ukusa.
Mislima sam jos uvijek u mojoj kući i onoj  predivnoj noći.